Ekonomija

Da nesreća nikada ne dolazi sama pokazalo se u slučaju pandemije covid-19. Iako se ovoj nezapamćenoj zdravstvenoj krizi još uvijek ne nazire kraj, posljedice su se već reflektirale i na svjetsku ekonomiju. Naime, problemi u globalnom lancu snabdijevanja počeli su još sredinom prošle godine, ali su se snažno počeli manifestovati tek ove godine, kada je krenuo oporavak privrede. Povećanu tražnju za gotovo svim industrijskim proizvodima Kina, kao najveća „svjetska fabrika“, nije mogla da isprati, što u kombinaciji sa lošom epidemiološkom situacijom u najvećim lukama za transport robe te aktuelnom energetskom krizom generiše širom svijeta inflaciju kakva se ne pamti decenijama

U pokušaju da se prilagode novim okolnostima, ali i sa ciljem prevencije budućih sličnih zastoja, multinacionalne kompanije svjesne prevelike ovisnosti o Kini, najavljuju djelimičnu alokaciju svojih proizvodnih kapaciteta iz najmnogoljudnije zemlje i susjednih azijskih zemalja u zemlje koje su geografski bliže Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi. Među najpogodnije destinacije spadaju svakako Balkan i sjeverna Afrika. Posljednja u nizu kompanija koja je najavila preseljenje proizvodnje iz Kine u Tursku, Srbiju i Hrvatsku je čuveni talijanski Benetton.

S obzirom na očigledan trend u najavi, postavlja se pitanje da li i Bosna i Hercegovina može iskoristiti ovu priliku za reindustrijalizaciju zemlje i da uzme dio „kolača“, koje su nam prednosti, ali i koji su nam nedostaci.

- Sigurno da BiH može iskoristiti ovaj momentum vraćanja proizvodnje velikih internacionalnih kompanija iz Kine, naročito uzmemo li u obzir da su najbitnije konkurentne prednosti BiH, kada je u pitanju privlačenje stranih investitora, kvalificirana radna snaga, blizina Evropske unije i niski troškovi rada. Prema istraživanju koje smo proveli među našim članovima, stranim investitorima, sljedeća po važnosti prednost BiH u odnosu na druge zemlje jeste niska stopa poreza na dobit i PDV-a te niske cijene električne energije i energenata, zatim odgovarajući dobavljači i lokalne usluge za podršku poslovanju, solidna prometna povezanost, kao i pouzdano snabdijevanje energijom - kaže optimistično za magazin Start BiH Branimir Muidža, predsjednika Vijeća stranih investitora u BiH i generalni direktor Tvornice cementa Kakanj.

Naš sagovornik priznaje kako je trenutno teško pronaći pozitivne efekte koje će pandemija ostaviti na domaću i globalnu ekonomiju, ali da se može ustvrditi kako se u prvi plan istakla potreba za neprestanom digitalnom transformacijom društva, ne samo u finansijskom sektoru već i u cijelom uslužnom i javnom sektoru.

- Svjedoci smo da su izolacija u domovima i zatvorene trgovine rezultirale povećanim interesom za onlajn i beskontaktnu kupovinu, pa se zato predviđa da bi, iz ove situacije, mogle profitirati one kompanije koje svoje poslovanje zasnivaju na pružanju roba i usluga bez potrebe da stupe u kontakt sa svojim kupcima. U tom kontekstu, šansu vidim u IT sektoru i u oblastima inovacija u čemu BiH ima potencijal, naročito kompanije specijalizirane za kreiranje virtuelnih platformi i virtuelne realnosti - dodaje Muidža.

U FIPA-i vlada optimizam

Optimizma ima i u Agenciji za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA) gdje su nam kazali kako su u kontaku sa velikim brojem potencijalnih stranih investitora vezano za njihove planove o investiranju u BiH. Ističu kako s  obzirom na utrku za privlačenje stranih investitora, vlade zemalja u tranziciji, pored imperativa za unapređenje poslovnog ambijenta, moraju ponuditi nešto drugačije i osmisliti određene poticaje kako bi potakle investitore da ulažu u njihovu zemlju. Dodaju kako prije donošenja odluke o investiranju svaki investitor radi najprije analizu tržišta, uslova privređivanja, stepena razvijenosti zemlje, razvijenosti infrastrukture, raspoloživosti radne snage, itd.

- Što se tiče poreskog sistema u BiH, on je veoma stimulativan. Porez na dodatnu vrijednost je 17 posto i određen je na državnom nivou s jedinstvenom stopom od 17 posto i jedan je od najmanjih u regiji i Europi općenito. Kada je riječ o indirektnim porezima, oni su regulisani na nivou entiteta, ali poreska stopa je ista i za porez na dobit iznosi 10 posto, što je također jedna od najnižih poreskih stopa u Europi. Također, porez na dohodak je 10 posto u oba entiteta. Porez po odbitku je 10 posto, a na dividendu u Federaciji BiH je pet posto - kazala nam je Jasmina Dževlan, portparol Agencije, uz napomenu kako doprinosi na plate nisu najniži u regiji, ali s obzirom da su prosječne plate male, doprinosi ipak ne predstavljaju veliki problem, s tim što su u Republici Srpskoj manji nego u Federaciji, što doprinosi konkurentnosti, ali dobar je znak da su u toku smanjenja doprinosa i u Federaciji BiH.

Kao prednosti BiH koje prezentuju investitorima, Dževlan ističe povoljan geografski položaj, raspoloživost prirodnih bogatstava i ljepota, dugogodišnju tradiciju industrijske proizvodnje, veliki broj raspoloživih industrijskih zona, atraktivnih lokacija i proizvodnih objekata, povoljno zakonodavstvo za strane investitore, niske poreze, obrazovanu radna snaga, valutu vezanu za euro, potpisane regionalne i bilateralne trgovinske ugovore te perspektivu pridruživanja Evropskoj uniji.

Što se tiče poticaja, Dževlan priznaje kako BiH u toj oblasti ne može konkurisati susjednim zemljama poput Srbije, koja nudi od 3.000 do 7.000 eura po svakom novouposlenom radniku. Istina, u BiH sporadično neka od opština daje poticaje za zapošljavanje novih radnika što je svakako nedovoljno.

- Fiskalni i finansijski poticaji su važan instrument za privlačenje stranog kapitala. Međutim, ova vrsta poticaja može, ali i ne mora doprinijeti povećanju priliva stranih ulaganja u određenoj zemlji, s obzirom na činjenicu da bi za značajnije privlačenje stranih investicija najprije trebalo udovoljiti kriterijima koji predstavljaju preduslove za privlačenje stranog kapitala, a to su politička stabilnost i stabilnost privrede, izgrađenost infrastrukture, itd. Zavisno od sektora u kojem posluju, neki investitori se žale na dugotrajne procedure vezano za pokretanje biznisa, dobivanje građevinske dozvole, urbanističke saglasnosti, upotrebne dozvole, dugotrajnih sudskih procesa, nedostatak radne snage, dok sa druge strane imate investitore koji su zadovoljni uslovima privređivanja, radnom snagom i slično - kaže Dževlan. 

Mi smo šansu već propustili

Pomalo iznenađujuće, optimizma gotovo da nema u Vanjskotrgovinskoj komori BiH (VTKBiH). Na pitanje kakve su nam šanse da se „okoristimo“ najavljenom seobom industrije, od Nemanje Vasića, potpredsjednika VTKBiH, dobili smo odgovor bez okolišanja.

- Mi smo šansu propustili. Mi smo izgubili sve faktore koji privlače kompanije koje bi eventualno došle. Ne samo da nemamo jeftinu radnu snagu nego nemamo nikakvu jer su otišli na Zapad. Nemamo više radnika ni za domaće kompanije. Još važnije je što investitori dolaze na bezbjedna područja, a mi nažalost zveckamo oružjem i šaljemo poruke da smo neuralgičan prostor, gdje se ne zna ni šta će biti sutra. U ovom momentu mi ne nudimo nikakvu perspektivu za ozbiljne investitore, a da i ne spominjem da su nam zakoni takvi da i kada neko dođe želi da ima čisto zemljište, propise, već ulaze u procese. Da rezimiram, mi nemamo šansu da privučemo fabrike koje planiraju izmjesiti proizvodne kapacitete iz Kine i Azije. Uvijek sam bio optimista, ali posljednje 2-3 godine, otkako je krenuo masovan odliv stanovništva uz politiku koja to sve nijemo posmatra... Treba podstaći i rađanje i ostanak ljudi jer nije dovoljno dati nekome paket pelena. Treba smanjiti doprinose, administraciju, ali da bi se to desilo potrebna je neka ekonomska revolucija - pesimističan je Vasić.

Na pitanju čime se VTKBiH trenutno bavi navodi projekat „Digitalna komora“, odnosno pregled bh. privrede namijenjen potencijalnim stranim investitorima.

Pojašnjava kako pokušavaju olakšati prodaju proizvoda domaćih kompanija i da se svijetu pokaže ono što trenutno radimo. Kako kaže, na brojne sistemske slabosti neprestano ukazuju u razgovoru sa vlastima, ali prema njegovim riječima ne nailaze na veće razumijevanje.

- Još uvijek postoji interes za ovim što mi do sada proizvodimo, to nije sporno, ali nekog većeg iskoraka nema. Interes je u padu posljednjih par godina, što se vidi i po prilivu godišnjih investicija. Možete čuti da se sa nekim razgovara o većim investicijama, ali teško da ćete čuti za realizaciju osim sporadičnih slučajeva na lokalnom nivou jer imamo nekoliko efikasnih opština. Pandemija je samo dolila ulje na vatru, ali taj trend je počeo prije. To je nažalost naša realnosti i nema smisla da i dalje guramo glavu u pijesak - poručuje Vasić.

Čega se pametan stidi...

Pesimističan stav uz dozu poznate hercegovačke duhovitosti ne krije ni ekonomista Aner Žuljević.

- Sa ovakvom političkom nestabilnošću i liderima koji bubnjaju u ratne bubnjeve u svakom izbornom ciklusu ne možemo više privući ni člana familije sa viškom para. Pričati o stranim investitorima u ovako anarhičnom političkom i pravosudnom stanju uz neefikasno tužilaštvo, kao i činjenica da propadamo na svim relevatnim listama po lakoći poslovanja pokazuje da mi nemamo niti jedan faktor osim onoga kojim se ova vlast hvali, a to je da su uspjeli izmijeniti Zakon o radu i liberalizirati tržište rada na način da je najlakše otpustiti radnika. Mi smo jedina zemlja na svijetu koja se hvali takvim napretkom. Na bazi te „reforme“ kod nas se preko noći može neko i zaposliti i otpustiti i to je bio ključni impuls, ali ne za dolazak stranih investitora već za odlazak ljudi iz ove zemlje - smatra Žuljević.

On dalje navodi kako BiH sada nema nijedan konkurentan parametar kojim bi mogla privući strane investitore, čak ni u odnosu na zemlje u okruženju. Ističe kako je sada prije svega potrebna ozbiljna politika na vlasti koja bi sprovela ozbiljne i teške reforme pa da bi tek onda, u nekom ciklusu od dvije godine, BiH možda mogla, kaže, biti u prilici da ozbiljno razgovora o nekim investicijama i dokapitalizacijama. Osim toga, podsjeća da BiH uopšte i nema ozbiljne strategije za strane investicije, nema nivoe koordinacije, kao ni one-stop shopove kao asistente svakom potencijalno investitoru.

- Puno pričamo, ništa ne radimo, niko nam ne dolazi, ljudi žive sve teže, cijene skaču. Štampanje novca bez pokrića u Americi i EU nismo osjetili, ali ćemo zato osjetiti posljedice inflacije dok se taj novac ne povuče. To je usud tranzicionih zemalja koje imaju loše vlasti. Nažalost, mi nismo u stanju da iskoristimo ni povoljan geografski položaj. I ono što nam je Bogom dato ovi na vlasti su pokvarili. Ni Božije davanje nam ništa ne znači dok politiku ne promijenimo - sumira Žuljević.

 Imamo šansu, ali je treba iskoristiti 

U Privrednoj komori Republike Srpske (PKRS) pak vlada umjereni optimizam pa najavljenu „seobu“ industrije iz Kine ipak vide kao šansu. Međutim, jeftinu radnu snagu koja je dugo isticana kao prednost i mamac za investitore, više ne vide kao prednost.

- Mi se više ne možemo zasnivati na jeftinoj radnoj snazi jer i postojeća preduzeća kubure sa nedostatkom adekvatne radne snage. Za svakog potencijalnog velikog investitora bi bio veliki problem da nađe radnike. Sa druge strane to bi se moglo negativno odraziti na poslovanje postojećih domaćih preduzeća jer bi im mogli preoteti radnike. Taj bi se problem morao rješavati sistemskim mjerama i nizom aktivnosti jer mi imamo na biroima veliki broj ljudi sa zanimanjima koja nisu kompatibilna sa potrebama privrede. Mi kao komora aktivno radimo na reformi upisnih politika i na unapređenju kvaliteta praktične nastave, što je put ka dualnom obrazovanju - kaže Vladimir Blagojević, iz PKRS.

Poput ostalih sagovornika, i on ističe kako je investitorima važan pravni okvir, predvidiva poreska politika, politička stabilnost i druge stvari gdje je potrebno napraviti veliki napredak koji se neće desiti dok nosiocima vlasti privreda ne postane prioritet. Tek tada će se, smatra on, snažnije motivisati razvojni ciklus ne samo stranih nego i domaćih investitora.

- Imamo šansu, ali je treba iskoristiti. Imamo ozbiljne konkurente u regionu koji sistemskim mjerama za privlačenje investicija jesu trenutno atraktivniji od nas. Geostrateški položaj BiH je dobar. Imamo značajan broj stranih preduzeća koja već posluje ovdje i imaju dobra iskustva sa našim kompanijama. Naravno, potrebno je dodatno ulaganje u digitalizaciju i nove tehnologije. Moramo raditi na konkurentnosti da bismo privukli bar dio tih kompanija. Srbija ozbiljno radi na tom planu. Imaju ozbiljne podsticaje i niz drugih olakšica. Mi moramo unaprijediti i poslovne zone - kaže Blagojević.

Prema informacijama kojima raspolaže Vijeće stranih investitora u BiH, njihovo dosadašnje iskustvo je možda i najmjerodavnije i nešto što bi svakako moglo biti od koristi za privlačenje budućih investitora. Osim geostrateškog položaja prepoznali su još neke naše potencijale.

- Ono što najviše motiviše strane investitore da ulažu u BiH jeste potencijal domaćeg tržišta, zatim iskustva i tradicije koju BiH ima u određenim granama industrije, te zbog postojećih resursa i logistike. Svjedoci smo u posljednje vrijeme da su neke od velikih kompanija došle i investirale u BiH, poput maloprodajnog lanca Lidl, zatim njemačke korporacije Ringspann, koja proizvodi dijelove za Bosch i BMW. Također, prema našim saznanjima postoji interes i mnogih norveških, čeških, poljskih investitora koji imaju namjeru investirati u određene sektore i povezati se sa lokalnim proizvođačima i dobavljačima - otkriva Muidža.

On konstatuje da dolazak ovih kompanija u BiH jasno ukazuje da su strani investitori uprkos postojećim barijerama uočili brojne mogućnosti za razvoj svog poslovanja u BiH zahvaljujući potencijalima sa kojima BiH raspolaže.

- Kada su u pitanju poticaji za investitore u BiH nažalost na višim nivoima vlasti ne postoji jedan dosljedan sistem poticaja. Ipak, imamo dosta primjera iz lokalnih zajednica poput Kaknja, ali i ostalih sredina kao što su Goražde, Tešanj, Teslić, Gračanica, Derventa gdje je investitorima barem olakšan administrativni dio jer je to na sebe preuzela općina čiji uposlenici aktivno pomažu u papirologiji. Mislim da se u odnosu na period od prije 10-ak godina unaprijedio pristup prema investitorima, pogotovo novim, koji danas dobivaju određene olakšice i pogodnosti za investicije, eliminiraju se brojne lokalne administrativne barijere, a sve te aktivnosti su pomogle investitorima koji su odlučili svoje investicije realizirati u pojedinim jedinicama lokalne samouprave. Svaki konkretan napor pojedinih općina i gradova svakako će dugoročno polučiti rezultate - poručuje Muidža.

 Samo jedna prednost 

Irfan Čengić, zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta, slaže se sa konstatacijom da se uskoro može očekivati preseljenje dijela industrijskih kapaciteta iz Kine na Balkan, ali za magazin Start BiH kaže kako će velike kompanije izbjeći BiH zbog nekoliko razloga koje su naveli i drugi sagovornici, poput slabog plasmana na mjerodavnim listama o lakoći poslovanja, nepovolje političke klime, komplikovanog ustavnog uređenja

- Još jedan hendikep je i nedostatak saobraćajne infrastrukture za što kvalitetniji izvoz na tržište EU. Srbija, Makedonija i Hrvatska imaju uvezanu mrežu autoputeva što omogućava lakši i brži transport robe.

Ono što svakako može privući velike kompanije jeste niska cijena rada, međutim ona je u Srbiji i Makedoniji još niža nego u BiH. Također u cijeni rada otežavajuća okolnost jesu porezi i doprinosi na plate za koje aktuelna vlast već godinama nema rješenje. Međutim, nizak porez na dobit i dohodak može biti motivirajući faktor za strane investitore - smatra Čengić.

Najveći izazovi

Kada je riječ o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju već prisutni strani investitori, Muidža kaže kako su oni isti kao i u prethodnim godinama. U operativnom poslovanju kompanija najveći izazov, kaže, i dalje predstavlja administracija koja je jako velika, složena i skupa, što dovodi do njene neefikasnosti i pritom ne pruža adekvatan kvalitet usluge. Generalno gledajući iz perspektive stranih investitora, politička nestabilnost ili, bolje rečeno, neodgovornost političara prema građanima i privatnom sektoru i dalje je u vrhu liste izazova, kao i jako oslabljena vladavina prava koja je glavni preduslov za privlačenje stranog kapitala u zemlju.

- Kompleksna organizacija i način funkcionisanja države su najveća smetnja. Čak i kada postoje dobra zakonska rješenja ponekad ili vrlo često se ne provode u praksi, pa se i strani i domaći investitori i poduzetnici, ali i građani svakodnevno susreću sa problemima kada institucije zbog svoje kompleksnosti i nedovoljno efikasnog birokratskog aparata, počnu različito tumačiti određene propise ili prebacivati nadležnosti. Također, vrlo često nailazimo na propise koji nisu harmonizovani na samoj teritoriji BiH, a koji nisu u skladu sa legislativom EU ni sa zemljama okruženja. Predvidivost poreznog okvira od iznimne je važnosti kako za potencijalne, tako i za investitore već prisutne u BiH. Neophodno je porezno rasteretiti privredu i rad, poticati proizvodnju i izvoz, poticati sistem vrednovanja i nagrađivanja u administraciji po učinku, nužna je harmonizacija propisa na svim nivoima, suzbijanje sive ekonomije i korupcije koje se osim represivnim može postići i sistemski, odnosno drugačijim poreznim sistemom, pravno zaštititi pravo svakog pojedinca, vlasnika, smanjiti broj i visinu parafiskalnih nameta, okrenuti se budućnosti i ekonomiji - predlaže naš sagovornik.