Život / Turizam

Podno planine Treskavice, svega 25 kilometara od centra Sarajeva, nalazi se selo Godinja. Tu živi i radi porodica Čolić. Pčelari!

Ako poželite kvalitetan prirodni med ili neki drugi pčelinji preparat morate potražiti Selvira i suprugu mu Elmu. Kako ih naći? Prilično jednostavno! Kada vam se učini da ste u nekom austrijskom ili švicarskom selu sa lijepim kućama i uređenom okolinom - tu ste! U pčelinjaku Čolića. Tu su i dva lijepa i, naoko, pitoma njemačka ovčara. No kada zađe sunce i pogase se svjetla - čuvajte se! Oni su ovdje namjesto alarma i kamera i paze sve, i Čoliće i košnice.

- Dugo su pčele ovdje, u dvorištu naše kuće - govori nam Selvir Čolić. - Još je rahmetli otac pokrenuo sve ovo, no to mene, u mladosti, baš i nije zanimalo. Kao mladića mnoge su me druge stvari zanimale mnogo više. Potom sam, prije nekih 17 godina, počeo. Imao sam tri košnice i lagano, dan po dan, uz mnogo rada, truda, učenja, a bogami i grešaka, stigao do ovoga nivoa. Ovdje vidite nešto više od 200 košnica i još više od 200 u Posavini. Sve zajedno 420 košnica - priča Čolić.

Uvijek ima posla

Košnice su postavljene u redove, jednako udaljene jedna od druge, sa tim da je svaki red na višem nivou od susjedne. Tako to treba, veli nam Selvir.

Obojene su u boje bh. zastave jer je i to način da gazda pokaže svoj patriotizam. U sredini pčelinjaka izgrađena je mala džamija - košnica pa je to, tvrdi nam domaćin, najveći džemat u BiH. Što možda i nije samo dobra šala jer svaka košnica broji 80 do 100 hiljada pčela. A dvjesto i nešto košnica. Pa vi računajte!

Odmah uz ogradu imanja je i svojevrsni muzej pčelarstva, odnosno nekoliko vrsta košnica iz starih vremena:

- Ovo što vidite sa desne strane je obično drvo, izdubljeno tako da se pčele u njega mogu smjestiti. Tako je bilo nekada davno kada se ljudi nisu na ovaj moderni način bavili pčelama. One bi same sebi pronašle deblo i u njemu se nastanile. Otud je i nastala ona izreka „Pala ti sjekira u med“. Dešavalo se da ljudi, dok sjeku šumu, nalete do velike količine pravog, prirodnog meda. I danas se to može desiti, ali baš rijetko. Pored vidite razne vrste košnica, od onih od pruća, trske pa sve do ovih današnjih, modernih - objašnjava nam Selvir.

Med i svi ostali njegovi preparati, kao i kreme sačinjene na bazi meda mogu se kupiti u obližnjoj zasebnoj kućici koja ujedno služi i kao api-komora. Mjesto je to gdje možete inhalirati obogaćeni zrak iz košnice kome se dodaju razni pčelinji sastojci. Potrebno je dolaziti najmanje pet do šest puta sedmično i po sat vremena inhalirati isparenja iz košnice. Blagodeti su raznovrsne, a najviše prijaju onima koji pate od raznih problema oko pluća i disajnih organa.

Radni dan našeg domaćina počinje već u pet ujutro i traje do kasnih večernjih sati.

- Ovdje u ovih više od 200 košnica uvijek ima nekoga posla. Već u martu počinju radovi i moram se pohvaliti da smo ovu zimu prebrodili bez i jedne jedine mrtve pčele. Nije bilo ni zaraze niti bilo kakvih gubitaka a to nam je uvijek najveći problem. Težak i svakodnevni rad je, očigledno, donio dobre rezultate - kaže ovaj iskusni pčelar.

Pretpostavili smo i da je svaka košnica dala svoj maksimum meda no pogriješismo.

- Nešto se događa u prirodi. Nije jasno baš šta je u pitanju. Da l' se radi o globalnom zagrijavanju, većem broju kišnih dana u vrijeme kada pčele prikupljaju med... Uglavnom, jedna je košnica mogla dati 20 do 30 kilograma meda. Sada je to potpuno drugačije - izvučemo u prosjeku 10 kilograma po košnici - kaže Selvir.

U Bosni i Hercegovini postoje razna udruženja pčelara pa nas je zanimalo da li je i Čolić učlanjen u neko:

- Tačno je da postoje mnoga udruženja u BiH. Ja sam član ovoga našega kantonalnog udruženja, no jednostavno nemam vremena da se odazivam sastancima. Kako vam rekoh, ja ovdje svakoga dana radim po 15 pa nekada i 20 sati i ne postoji nikakva mogućnost da pčelinjak ostane pust dok ja sastančim u Sarajevu. Da bi vam bilo jasnije o čemu govorim, ispričat ću šta se desilo prije nekih šest godina. Imao sam velike bolove u predjelu stomaka, hitno su me transportovali u bolnicu i odmah na operaciju jer je bila upala žuči u pitanju. Dok su me vozili ka operacionoj sali pozvao sam ženu i rekao joj da „zadimi pčele“. Ujutro me doktor koji me operisao pita: „Glava ti u pitanju a to ženi govoriš da 'zadimi pčele'. Šta ti je čovječe?“ Odgovorih mu: „Ja mogu umrijeti, ali ako žena ne zadimi pčele, nema meda pa nema šta ni prodati!“ 

Ima li politike u košnici? 

Porodica Čolić živi samo i isključivo od pčela. U BiH je veliki broj nezaposlenih pa nas je zanimalo koliko bi košnica trebala jedna četveročlana porodica za normalan život.

- Ima jako mnogo poslova koje bi naši nezaposleni zemljaci mogli raditi oko svoje kuće pa da sebi omoguće normalan život. Naravno, mogu to ostvariti i sa pčelama, mada mislim da su početna ulaganja povelika i veliki je put koji se treba preći a da bi se uspjelo. No, nekih 100 do 150 košnica mogu obezbijediti sasvim normalan život jednoj porodici. To nije moguće izvesti preko noći, mora se postepeno krenuti, učiti, raditi. Ono što vam je bitnije od samog početnog ulaganja jeste da pronađete dobrog pčelara, prijatelja koji je voljan da vam prenese znanje. Ima mnogo pčelara, a među njima i dobrih i loših. Neki baš ljubomorno čuvaju znanje o pčelama. Mogu se opet naći i dobri ljudi, željni da nekoga novog pčelara nauče svemu što znaju - kaže Selvir.

Kako je u nas Bosanaca i Hercegovaca glavna razonoda postala kukanje na državu, plakanje nad sopstvenom sudbinom, nemalo smo se iznenadili što naš domaćin tijekom cijeloga našega boravka u pčelinjaku nije niti jednom ništa ružno ni o kome pa ni o državi izgovorio. Jedan od rijetkih što ne kuka. Valjda čovjek previše radi pa nema kad.

- Ništa ja ni od koga nisam tražio. No jedan dan se na vratima pojavi načelnik Opštine Ibro Berilo. Kaže, lijepo ti je ovo. Kako opština može pomoći, pita. Mislim, dakle, da imamo najbolju opštinu na svijetu i to ne mislim samo ja nego i ostale komšije u selu, a i šire u cijeloj Opštini Trnovo - priča nam Selvir.

I kad smo već poslušali pohvale načelniku upitasmo i da l' ima politike u košnici? Da l' je tamo moguće da budu tri matice, tj. tri predsjednika:

- To su pčele genijalno riješile, kao uostalom i gomilu drugih stvari što se tiče organizacije života i rada u košnici. Matica je samo jedna. Ako se desi da se pojave tri matice pčele se ne miješaju. Puste njih tri da se pobiju i koja preživi ostaje glavna - objašnjava ovaj dobri poznavalac pčelinjeg života.

Ukoliko želite posjetiti Čoliće, kupiti neki od pčelinjih proizvoda ili se inhalirati u komori, pitati nešto o uzgoju pčela to možete uraditi pozivom na telefon: 061 279 106 ili 062 699 068. Možete ih i kontaktirati na e-mail: medcolic.bih@gmail.com

Projekat Moje selo tvoja destinacija realizuje se uz podršku Federalnog ministarstva okoliša i turizma.