Politika / Regija

Šta je uzrok dubokim podjelama i tolikoj netrpljivosti koje evidentno postoje u crnogorskom društvu? Da li se i kako to može prevazići i šta se to zapravo dešava u Crnoj Gori, pitanja su na koja nije jednostavno dati adekvatan odgovor. Sagovornik magazina Start tvrdi da ono što se nedavno dogodilo na Cetinju zapravo nije kulminacija. 

- Vidjeli smo što se dogodilo na Cetinju, ali to nije bila kuliminacija. Ona će tek da uslijedi. Kako? Vidjet ćemo - sublimira Šeki Radončić, crnogorski novinar i publicista za Start BiH komentirajući nerede pri ustoličenju mitropolita Joanikija. Prema njegovim riječima, u CG trenutno postoje dva moćna suprotstavljena bloka. Jedan predvodi Srpska pravoslavna crkva (SPC), iza koje stoje Srbija i Rusija, dok je sa druge strane malena Crna Gora.

- Možemo reći da nema manje države ni većih neprijatelja. Ustoličenje jeste završeno, ali su problemi ostali. Dubina rova između Srba i Crnogoraca u CG je duboka. Ustoličenje nije premostilo razlike niti će ih premostiti jer su one stare stotinama godina. Stoga pretpostavljam da će kuliminacija biti novi izbori - smatra naš sagovornik.

 Krst, kletve i svežanj eura

Na pitanje kako je sve počelo, ističe kako se ne želi staviti u ulogu arbitra, ali potom dodaje da „kada se voda zamuti mora se vratiti izvoru“. A da bi došli do izvora, potrebno je, smatra on, vratiti se dvije godine unazad, kada je u posjetu CG stigao, sada pokojni, patrijarh Irinej, koji je položaj srpskog naroda u CG uporedio sa NDH i Jasenovcem, što je prema riječima našeg sagovornika šokiralo mnoge u CG.

- Nakon toga su počele litije, ali su mnogi mislili da je to prolazno. Međutim, litije su prerasle u ogroman pokret koji, kako će se kasnije pokazati, i nisu imali mnogo veze sa crkvom, nego sa politikom. A onda su došli izbori gdje SPC prelazi Rubikon. SPC je bila jedan od inspiratora i podstrekača ratova na prostoru bivše Jugoslavije, ali je u CG preskočila taj prag i postala jedan od izvođača radova. Kako? Umiješala se direktno politički tako što su sveštenici išli kod glasača sa krstom u ruci i proklinjali sve koji će glasati za Đukanovića, a pored toga u kućama koje su obilazili su ostavljali i nešto novca - kaže Radončić.

Dodaje kako se SPC počela ponašati kao klasična politička organizacija, koja je nakon izbora izabrala premijera, vicepremijera, sve ministre, a nakon toga i šefove policija.

- Umjesto multietničke Đukanovićeve vlade u kojoj je bilo pet Bošnjaka ministara, ali i ministara iz redova Albanaca i Hrvata dobili smo jednonacionalnu vladu osim Dritana Abazovića koji nije došao ispred nacionalne već građanske stranke URA - konstatuje on.

Mnogi analitičari smatraju kako je uzrok bar ove posljednje eskalacije taj što je aktuelni predsjednik pojedinačno najsnažnije stranke DPS Milo Đukanović ishitreno i prebrzo krenuo s usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti, što je SPC doživjela kao direktan atak. Taj zakon je uostalom i bio povod za pokretanje litija krajem 2019. godine.

Sa tom ocjenom se slaže i Radončić koji smatra da je to bila možda strateška greška te da se prvo trebalo sačekati da prođu izbori, nakon čega bi se imalo četiri godine da se pomenuti zakon implementira na možda neki drugačiji način.

Vrijeme se međutim ne može vratiti, a trenutna situacija je takva da je država podijeljena na dva bloka gdje niko ne popušta ni milimetra pa je situacija napeta i potencijalno zapaljiva.

- Da CG nije u NATO-u, danas bi bila puna dobrovoljaca iz Srbije i Republike Srpske. Ima puno usijanih glava, dosta plaćenika, ali srećom ulazak u NATO je obezbjedio granice CG u fizičkom smislu. Međutim, u CG je sada na sceni klasičan hibridni rat i agresija. Trenutno je „neriješeno“. Nijedna strana se ne povlači. Novi izbori se nameću kao jedino riješenje i kao način da se kanališe netrpeljivost sa obje strane. Problem je što su se interesi sa vrha piramide, odnosno ta pukotina sa vrha, prenijela i na bazu, među običan narod. Mislim na podjele - ilustruje Radončić  raspoloženje unutar Crne Gore.

Radončić komentariše i prisustvo poslanika NSRS Nebojše Vukanovića na Cetinju:  

- Poslanik NSRS Nebojša Vukanović došao je na Cetinje gdje je navodno dobio neke udarce. Šta će on tamo? Ako nisu tome mogli da prisustvuju građani CG zbog barikada otkud i zašto on tamo!? Naravno da mu ne sporim pravo, ali treba razumjeti kako su ljudi tamo to doživjeli. Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković je usred Cetinja  izjavio da su Crnogorci izmišljen narod i Brozova kopilad citirajućeg pokojnog Amfilohija. Iz RS-a je dosta naoružanih ljudi došlo tokom litija pod geslom „ne damo svetinje“, ali to su unutrašnje stvari CG. Entitet RS se miješa u unutrašnje stvari CG posebno kada pomenutom dvojcu dodamo i Milorada Dodika, koji otvoreno negira crnogorsku naciju i udara na Mila Đukanovića kao predsjednika iako je tu ime nebitno već institucija. On izjavljuje kako ga raduje što je Milo poražen.  - smatra Radončić.

 Tenzijama se prikrivaju kriminal i afere

Otkud on na Cetinju, bilo je svakako prvo i logično pitanje koje smo postavili Nebojši Vukanoviću, koji je ovaj događaj visokog rizika pratio sa lica mjesta. Nakon što su ga neki učesnici protesta prepoznali, pretrpio je, kako kaže, i fizički napad.

- Cetinje je od Trebinja udaljeno 100 kilometara i otišao sam da vidim šta se dešava na taj dan jer je to bilo u žiži interesovanja javnosti i medija. Pritom, mislim da nema događaja u regionu, a posebno u Crnoj Gori na kojem nisam bio, bilo da se radi o protestima u Beogradu, Sarajevu, Cetinju, Podgorici... Bio sam na svakom uzbudljivom događaju u posljednjih 10-15 godina. Taj live prijenos koji sam objavio pogledalo je 200 hiljada ljudi. Bilo je odjednom hiljada. Htio sam prenijeti dio atmosfere, biti malo u Podgorici, a malo na Cetinju i vidjeti na obje strane šta se dešava. Ali nisam uspio izaći sa Cetinja do Podgorice jer je bio zatvoren put - kaže Vukanović za magazin Start BiH.

Za njega nema dileme da je uzrok svemu pokušaj Đukanovića da na ovaj način pokaže da je on glavni.

-  Ovdje je Milo želio da pokaže svoju moć, da je predsjednik i da je jači od Krivokapića. Vidio je brojne sukobe u Vladi pa je želio da organizuje svoje pristalice da blokiraju Cetinje. Došao je i sam da raspiruje strasti. Bilo je puno tenzija, mržnje, a da se odustalo od ustoličenja on bi to iskoristio da pokaže kako ne može da funkcioniše pravna država i da je on jači. To bi dovelo do pada Vlade, a na ponovljenim izborima u ovakvoj atmosferi Milo bi se ponovo vratio na vlast - uvjeren je Vukanović.

Konstatuje kako je poslije svega ovoga najveći gubitnik Crna Gora koje je duboko podijeljeno društvo. Naglašava kako je sramotno da se u 21. vijeku sprečavaju nečija vjerska prava i slobode i događaj na koji je pristiglo desetine crkvenih vjerodostojnika iz drugih zemalja dok se slobodno održavaju Parade ponosa i sve druge manifestacije. Smatra kako je ovo bio isključivo vjerski čin bez skrivenih namjera koji je zlonamjeno predstavljen kao nečiji pokušaj rušenja državnosti CG.

- Ja nikada nisam imao nijedan šovinistički ispad niti ružnu riječ, ali su mi dobacivali o Dodiku i Stanivukoviću i tome šta oni pričaju. To je smiješno. Što se tiče miješanja, Vučić je godinama podržavao Đukanovića sve donedavno. U ovom slučaju ne vidim uticaja Srbije osim uzimanja jeftinih političkih poena na ovome - poručuje Vukanović.

Prema njegovim riječima, ovo što se dogodilo u CG u mnogome podsjeća na ono što se dešava u BiH, odnosno da korumpirane strukture na vlasti fabrikuju tenzije i nacionalizam da bi prikrile stvarne probleme i afere. Navodi kako bi se cijeli Balkan nakon 25 godina od ratova trebao okrenuti životnim temama umjesto nacionaliz(a)ma.

- Podsjetiću da je Đukanović bio veliki srpski nacionalista koji je bio sa Slobodanom Miloševićem na Kosovu 1989. i koji je bio vrlo blizak pokojnom Amfilohiju od kojeg je tražio blagoslov. Podrška Amfilohija je bila ključna da Milo pobijedi Momira Bulatovića u drugom krugu izbora iako je izgubio u prvom. Milo sigurno nije veliki crnogorski nacionalista kakvim se želi predstaviti. Kada je Milo bio srpski nacionalista Dodik je bio veliki Jugosloven. Jasno je da on nema neke iskrene namjere da se tobož bori za CG jer je on nju već podijelio. Cilj mu je bio da podigne tenzije, dobije jeftine političke poene, a da li će u tim sukobima neko nastradati njega nije briga. Njegova najveća zaostavština je veliki kriminal i moćni klanovi - navodi Vukanović, koji zaključuje riječima da  nacionalni lideri u BiH već decenijama održavaju i podgrijavaju stalne tenzije u cilju prikrivanja afera i kriminala.

Vladajuća koalicija rogovi u vreći

Formiranje nove vlade na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem, na negativan način su prvo osjetile manjine, kaže Radončić, te da se to manifestovalo nizom napada na imovinu i predstavnike islamske zajednice u multietničkim sredinama poput Pljevalja, Bijelog Polja, Podgorice..., a regisitrovani su i napadi na Hrvate i Albance.

- Ali sada su na udaru Crnogorci, a pogotovo oni koji se izjašnjavaju da su pripadnici Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). Izgleda da je plan mračnih centara moći da se prvo poraze i asimiliraju Crnogorci, a onda bi manjinski narodi pali kao kula od karata - uvjeren je Radončić.

Događaji na Cetinju su međutim uzdrmali i odnose partnera u Vladi. Demokrate Alekse Bečića, koje se uglavnom nisu obraćale javnosti prije ustoličenja, optužile su Dritana Abazovića da je bio protiv ustoličenja na Cetinju, odnosno da je tražio da se ono premjesti na drugu lokaciju. Svemu su prethodile nezvanične informacije da su ministar i direktor policije, kadrovi Abazovića, netom prije ustoličenja odbili da garantuju sigurnost učesnicima na Cetinju i savjetovali odgađanje ili premještanje nakon čega je Krivokapić od njih zatražio ostavke, što su odbili učiniti. Prema pisanju lokalnih medija, Abazović je stao u zaštitu svojih kadrova, a potom zaprijetio i čak uskraćivanjem podrške Krivokapiću čime bi svakako i sebe srušio. Ova dešavanja nisu nikakvo iznenađenje za Radončića.

- Vladajuća koalicija su rogovi u vreći, a vreća to više ne može da izdrži. To je savez neiskrenih saveznika, koji je nametnut izvan CG. Tu sada svako svakoga napada. Svi su klaustrofobični i osjećaju se uskraćeno. Podsjetit ću da je odnos snaga u Parlamentu 41 za vladajuću koaliciju, a 40 protiv. Samo jedan glas odlučuje o Vladi. Zato imamo ravnotežu nemoći gdje svako prijeti, ali je istovremeno svjestan da ako obori drugoga i on pada. Ali to nisu svađe od juče. Ova vlada će opstati sve dok tako bude htio Beograd i Moskva, ali ni maslo zapadnog faktora nije „za ramazana“ koji sa svoje strane pokušava da umanji štetu - smatra Radončić.

Na pitanje da li u svemu i Milo ima „oraha u džepovima“ dobili smo iskren odgovor.

- Nema političara bez oraha u džepovima. Međutim, Đukanovića srpsko-ruska propaganda proglašava marionetom, ali na terenu stvari stoje drugačije. On je predsjednik države, a njegova stranka je pojedinačno najjača. Zajedno sa partnerima, predstavnicima manjinskih naroda imaju 40 poslanika. Nije bilo političke korupcije koja je najavljivana u smislu kako će Milo kupiti taj jedan glas. To se nije desilo. Đukanović je i dalje pojedinačno najjača politička figura u CG. Samim tim što je priznao poraz, a 30 godina je na vlasti, pokazao je da ima demokratskog kapaciteta u sebi jer to diktatori ne bi uradili - kaže naš sagovornik.

Nakon toga Radončić slikovito daje stvarni omjer snaga:

- U CG je sada pat pozicija, ali to ne znači da su obje strane za ovih godinu i po šta izgubile. Nisu. Prosječno je oko 4.000 glasova potrebno za ulazak u Parlament ne računajući manjinske mandate, ali to donekle varira od izlaznosti. Na prošlim izborima je presudilo oko 2.000 glasova.

Od izbora dva putića

Nakon svega sada, kaže, postoje dva puta. Jedan je rekonstrukcija Vlade, što se periodično najavljuje već izvjesno vrijeme, ali sa istim partnerima. Drugi način su izbori koji su po njegovom mišljenju neminovni, prije ili kasnije, nakon kojih bi se izabrala vlada koja bi imala za cilj da neutrališe ili smanji nametnuti jaz između Srba i Crnogoraca, što bi podrazumijevalo da pobjednik u Vladu uvrsti predstavnike iz oba bloka, odnosno DPS, Demokrate i URA-u, ali bez prosrpskog Demokratskog fronta, koji ni u ovoj vladi nema nijednog ministra jer je to navodno bio zahtjev i međunarodne zajednice.

- Sasvim je jasno da je pokušan državni udar u Crnoj Gori 2016. i sasvim je jasno da je državni udar bio u režiji ruskih agenata Šišmakova i Popova, i to je stvar preko koje neće preći moćni zapadni centri u Crnoj Gori.

CG mora ići, koliko god tu bilo otpora iz aktuelne vlade, zapadnim i NATO putem, jer to su usvojene vrijednosti u CG, članici NATO-a. Ona ne može izaći narednih 20 godina iz NATO saveza, koliko god to tražio Demokratski front kao najmoćnija politička straktura u novoj vlasti. CG također neće povući priznanje Kosova. CG nema drugog puta do tračnice kojom već ide. A to su evropske integracije. Problem je što je do juče bila lokomotiva integracija u regionu. Sada je, nažalost, možda posljedni vagon uprkos tome što su već otvorena sva poglavlja - konstatuje Radončić.

O navodnoj vezi Vučića i Đukanovića

O navodno jakoj poslovnoj, pa čak i rodbinskoj vezi Vučića i Đukanovića se u javnosti špekuliše već godinama, kao i o tome da je njihov konflikt samo predstava za javnost.

- Ja se korupcijom nikad nisam bavio već samo političkim temama. Da li su imali poslove ili ne ja ne znam, ali sam informisan toliko da bih ipak znao da su imali neke zajedničke poslove. Što se tiče simuliranja sukoba, mislim da je to glupost. Vučić ide brutalno na CG. Zabranjuje poslanicima koji su donijeli Deklaraciju o genocidu u Srebrenici da uđu u Srbiju. Meni se isto dogodilo zato što sam snimao film o pokušaju državnog udara u CG. Ne možete sa nekim biti tajni prijatelj, a da vas on javno čereči i od vas pravi metu. Svi znamo uticaj Vučića na SPC čiji velikodostojnici sada „jedu iz ruke“ Vučića. Što se tiče neke povezanosti preko supruga, to je klasična špekulacija. Crna Gora je mala. Zna se gdje se i sa kim ko ženi. Ja sada prvi put čujem za to - kaže Radončić.

O „Otvorenom Balkanu“

Posljednja u nizu regionalnih inicijativa je „Otvoreni Balkan“, kojem su, pored Srbije, već pristupile Sjeverna Makedonija i Albanija. Kosovo, BiH i Crna Gora su odlučno protiv.

- Odgovorit ću iz ugla CG, BiH i Kosova. Koga je zmija ugrizla i guštera se boji. Tome je prethodila inicijativa o promjeni granica i razmjeni teritorija. Naravno, manji uvijek osjete opasnost i ranjivost po sebe. Sada je napravljen „mini šengen“, što je pokrenuto iz Srbije čime se anulira sve što je CG postigla u europskim integracijama. Sada vi trebate da se vratite na nivo Srbije. Mislim da CG racionalno postupa. Mi ne trebamo da pravimo nikakav „mini šengen“ pored velikog i to bi bio veliki korak unazad - kaže Radončić.

Na našu konstataciju da je prijem novih članica vjerovatno zadugo odložen zbog problema unutar same EU, dobili smo ovaj odgovor:

- Turska je u čekaonici 50 godina, ali danas je 12. ekonomija na svijetu. Najvažnije je da je CG usvojila evropske zakone koji su već na snazi pa sada imamo mnogo manje korupcije nego nekada. Za CG je sada najvažnije da poštuje te zakone koje je donijela i te standarde koje je usvojila, a hoće li je primiti danas ili sutra to je manje bitno, naročito iz ugla razmjene roba i ljudi. Osim toga, osim fondova, sada i ne vidim neke druge velike benefite od članstva. Što se tiče BiH, situacija je drugačija što se tiče intergacijskog procesa jer je CG već otvorila sva poglavlja, ali mislim da su opasnosti po nju iste kao i za CG pa sa te strane razumijem odbacivanje inicijative - kaže Radončić.