Magazin / Start IZDVOJENO

Najava iz Evropske unije da će od 01. januara potpuno zabraniti uvoz i transport ruskog plina i prema trećim zemljama je samo posljednja u nizu zabrinjavajućih informacija iz energetskog sektora. Već od ranije je poznato da nas od Nove godine čeka i Mehаnizаm za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM), uz već dobro poznate probleme sa zastarjelim termoelektranama i rudnicima, ove godine je loša i hidrološka situacija, srbijanski NIS je od neki dan pod američkim sankcijama zbog ruskog vlasništva (a prema nezvaničnim informacijama iz Srbije uvozimo oko petinu nafte i derivata), kao „šlag na tortu“  meteorolozi baš ovu zimu najavljuju kao jednu od najhladnijih u posljednjih par decenija. Energetski sektor se gotovo odjednom našao pod udarom sa svih strana.

Pogrešne politike upravljanja

Kako smo iz, ne tako davno, energetski stabilne situacije i ozbiljnog regionalnog izvoznika električne energije došli u ovu skoro pa bezizlaznu situaciju, da li nam prijete redukcije i poskupljenja i šta nam je sada činiti pogotovo imajući na umu da je energetika izuzetno skupa industrija, a gradnja pritom traje relativno dugo, pitali smo i zamolili za stručni komentar Prof.dr Azrudina Husiku sa Mašinskog fakulteta Sarajevo, šefa Studijskog programa procesno i okolinsko inžinjerstvo.

-BiH se nalazi pred ovakvim izazovima jer se u protekle tri decenije nije dovoljno ulagalo u energetski sistem. Ulaganja nije bilo dovoljno jer su vlasti subvencionirale cijene energije svima bez obzira na platežnu moć. Zbog takvih cijena jednostavno nije bilo prostora za ulaganja na potrebnom nivou ne samo u nove proizvodne kapacitete već i u mreže, cjevovode, toplovode, regulaciju, energijsku efikasnost i dr. Takav ambijent nije bio povoljan ni za veća privatna ulaganja. Rezultat toga, između ostalog, je relativno velika potrošnja energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda, skoro četiri puta više od prosjeka EU. Na niskim cijenama energije ulaganja u energijsku efikasnost se ne isplate. Ono ulaganja što je i bilo država nije mogla da isprati na pravi način (u smislu osiguranja provođenja okolinskih uslova) pa su pojedini investitori to zloupotrijebili, posljedica je zabrana izgradnje malih hidroelektrana, negativan stav prema korištenju biomase, a stiče se utisak i da se aktuelnom ekspanzijom solarnih elektrana ne upravlja na najbolji način – sublimira Husika uzroke koji su nas doveli u ovu situaciju.

Haos i šteta

Prema njegovim riječima, zadnjih godina situacija sa cijenama se mijenja jer se gubici više ne mogu pokrivati, a dovodi se u pitanje funkcionalnost sistema, pri tome ne on misli samo na elektroenergetsku mrežu, već i daljinska grijanja, rudnike, dijelovi gasne infrastrukture iako napravljeni još nisu u funkciji itd.

-Zbog cijena koje nisu pokrivale sve troškove proizvodnje potrošači su dobijali pogrešne signale pa su ulagali u tehnologije za koje su računali da će im se isplatiti, ali na bazi nerealno niskih cijena. Primjer za to su toplotne pumpe, prodaja toplotnih pumpi je doživjela eksponencijalni rast (ne samo za domaćinstva), a sad imamo česta povećanja cijena električne energije i promjenu tarifa za domaćinstva. Još uvijek su to isplativa ulaganja, ali pitanje je do kada zbog trenda povećanja cijena energije – navodi naš sagovornik uz opasku kako postoji još drugih uzroka, prije nego što se osvrnuo na najvažnije pitanje – šta se sada može uraditi.

-Prije svega treba jačati tržišta energije, ne samo električne energije već i prirodnog gasa, biomase, otpada koji može biti dio cirkularne ekonomije itd. Tržište će pokazati prave cijene energije pa će se poredati odnosi cijena energije u različitim energentima. Neodrživo i nelogično je da se jeftinije grijati na električnu energiju preko običnih grijača ili grijalica u odnosu na daljinsko grijanje ili na neke savremene kotlove na prirodni gas ili drvnu biomasu. Dugo smo imali situaciju da je električna energija bila na istom nivou cijene kao cijena energije u prirodnom gasu. Takve stvari prave haos i nemjerljivu štetu.

Reforma subvencije i domaći resursi

Uz jačanje tržišta i reformu subvencija treba se okrenuti domaćim resursima, pri tome mislim na solarnu energiju (ali na mjestu njene potrošnje – krovovi fabrika, stambenih i nestambenih zgrada), vjetroenergiju, biomasu, geotermalnu energiju i komunalni otpad (uz primjenu najboljih raspoloživih tehnika). Trebamo napraviti još jedan pametan ciklus ulaganja u rudnike i termoelektrane uz jasnu projekciju koliko će nam uglja trebati do 2050. godine. Mjerama energijske efikasnosti i nekim drugim mehanizmima moramo ublažiti rast potrošnje električne energije. U industriji mnogi procesi prelaze na električnu energiju, a postoje bolje opcije. Svim potrošačima treba više ograničavati angažovanu snagu, danas imamo situaciju da u novogradnji stanovi od 40etak m2 imaju priključnu snagu od 10 i više kW. To je pogubno za cijeli sistem – navodi Husika konkretne mjere uz upozorenje kako se ne smijemo se razbacivati ni sa snagom, a ni sa energijom.

Što se tiče prirodnog gasa, njega, kaže on, treba primarno usmjeravati u industrijske zone i za balansiranje mreže pomoću relativno malih decentraliziranih elektrana.

-Povećanje sigurnosti snabdjevanja se vjerovatno može brže postići povezivanjem sa Hrvatskom odnosno gasovodom od Zenice do Slavonskog Broda što je trebalo davno uraditi pogotovo zbog industrije koja se nalazi na toj ruti. Izgradnja Južne interkonekcije očito je ide veoma sporo i pitanje je da li će nam pomoći u kontekstu politike EU spram prestanka transporta i korištenja ruskog gasa. U svemu ovome, nadamo se da će se rat u Ukrajini završiti što prije, te da će se politika blokovskih podjela zamjeniti politikama saradnje – sumira naš sagovornik.

U međuvremenu zima dolazi, a kako ćemo proći u novonastalim okolnostima ostaje da se vidi.