„Postajemo mafijaško društvo latinoameričkog tipa“, ustvrdio je početkom septembra Branko Perić, sudija Suda BiH, na svjedočenju pred privremenom istražnom komisijom Predstavničkog doma parlamenta Bosne i Hercegovine. Nakon ovog šokantnog i alarmantnog upozorenja desilo se – ništa! 

 Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Nije baš neka tajna da se mnogi nosioci, od najnižih do najviših, pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini ne rukovode Justicijom, rimskom boginjom prava i pravde, te da su pod uticajem ovozemaljskih, lokalnih „svetaca“ i političkih moćnika. To što je indeks povjerenja građana u domaće pravosuđe (sa pravom) nizak svakako jeste problem. Međutim, daleko veći problem predstavlja činjenica da i onaj časni dio tužilaštva i pravosuđa, polako, ali sigurno, gubi nadu u boljitak i prepušta se liniji manjeg otpora.

- Od pravosuđa su svi davno digli ruke. Stranci su vodili njegovu reformu i imali inicijativu jedno vrijeme. Kada su se stranci povukli, u instituciju su ušli domaći nekompetentni ljudi. Politički lešinari su to iskoristili i sondirali teren za upliv politike u pravosuđe. Kada su vidjeli da je pravosudne funkcionere lako korumpirati sitnim sinekurama, dali su se u akciju i završili posao. Danas su ključne pravosudne institucije pod potpunom kontrolom vladajućih politika. One to i ne kriju. Oglašavaju se kad god zaprijeti opasnost  njihovim izvođačima radova - konstatuje za magazin Start BiH sudija Branko Perić, jedan od rijetkih koji se još uvijek ne libi da stvari nazove i prozove pravim imenom.

Politički uticaj, pojašnjava nam, odvija se prije svega kroz izbor i imenovanje na upravljačke pozicije politički lojalnih tužilaca i sudija. On ističe kako je to osnovna poluga uticaja, a onda se preko glavnih tužilaca i predsjednika sudova odvijaju drugi uticaji: od zapošljavanja članova porodice i stranačkih izdanaka, do prikupljanja informacija, instruiranja, uticaja na istrage, uticaja na odluke, itd.  

Jedan od najaktivnijih pokretača reformi u svim oblastima, pa tako i pravosuđu, jeste međunarodna zajednica koja je u proteklim godinama provela niz projekata te utrošila milionska sredstva u cilju jačanja i nezavisnosti pravosudnog sistema u BiH. Sudija Perić, međutim, smatra kako su stranci izgubili poluge uticaja, dok sa druge strane oni ne znaju specifičnosti i suštinu problema koji se ovdje otvaraju, da bi mogli brzo reagovati. Prema njegovim riječima, njihovi projekti su „teorijski modeli koji se proizvode u laboratoriji pod pretpostavkom idealnih uslova“. Stoga kaže dolazimo u situaciju da se naši problemi umnožavaju i šire, a na njih se reaguje „idealnim modelima“, koje proizvodi pravosudna birokratija u Briselu.

- Zbog toga je njihovo angažovanje u strukturalnom dijalogu propalo, Preporuke oko kojih je potrošeno nekoliko zadnjih godina su rezultirale sa dva pravilnika koja su poništena od strane pravosuđa kome su bila namijenjena. Čisti fijasko! - konstatuje naš sagovornik, uz opasku da je to dokaz da evropski partneri rade beskoristan posao.

Dosadašnji model bi se, smatra on, morao preispitati, a pomoć i podršku treba usmjeriti na rješavanje strukturalnih problema.Dodaje kako je već kasno za bilo kakvo reagovanje koje neće uključiti hitne radikalne intervencije.

- Prvo, međunarodni faktori nemaju sa kim ovdje razgovarati. Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV) ne može biti sagovornik jer je ono generator krize i nema sposobnosti da rješava probleme. Apsurdno je očekivati da neko rješava probleme koje je sam proizveo. Politika, takođe, nema interes da rješava situaciju koja joj savršeno odgovara. Političari su postigli ono što su htjeli: osigurali su uticaj koji im garantuje da neće doći pod udar zakona. Njihov cilj je pravosudni sistem u kome neće biti njihove odgovornosti za korupciju i kršenje zakona. Osim toga, pravosuđe nema potencijal za pobunu u odbrani nezavisnosti jer je projektovano da profesionalno napredovanje zavisi od korumpirane pravosudne elite. Ne postoji sudija ili tužilac koji će dići svoj glas protiv Milana Tegeltije i VSTV jer su oni ti koji rješavaju njegova statusna pitanja, uključujući disciplinsku odgovornost i napredovanje. Zbog toga svaki idiot može lako upravljati pravosuđem - kaže Perić.

Devet situacija

Slično mišljenje dijeli i Miroslav D. Marković, bivši državni tužilac koji se nedavno penzionisao. U bh. pravosuđu je proveo punih 40 godina, a danas bez imalo ustezanja tvrdi kako je stanje daleko gore nego ikada prije.

- Nesumnjivo je danas gore stanje po svim parametrima - od izbora, profesionalnosti, odnosa prema poslu i konačno rezultata. Više je uzroka svemu tome. Prije svega, to je zakonska regulativa koja je pravosuđe stavila u gotovo nemoguću situaciju, posebno tužiteljstvo gdje se radi o jednoj razdrobljenoj strukturi. Postoje četiri pravosudna sistema u BiH. Ti sistemi jesu podudarni, ali nemamo mehanizama da otklonimo sukobe nadležnosti između njih. Mi smo jedina zemlja u Evropi koja nema Vrhovni sud, što je apsurd - navodi Marković.

Ističe kako su problemi i u tužilaštvu i u sudstvu isti, ali da su zbog procesnih zakona tužioci dovedeni u nemoguću situaciju i da su prikraćeni u najmanje devet situacija.

- Ukinut je, recimo, zahtjev za zaštitu zakonitosti. Nikad niko nije objasnio zašto. Na jednom savjetovanju zagovornik ukidanja je rekao da je to „relikt i arheološka komunistička iskopina“. Odmah sam reagirao i pitao da li ima zemlja u Evropi u kojoj toga nema. To je univerzalan pravni lijek koji stoji tužitelju na raspolaganju. Imamo prikraćenost u pogledu istraga. Sa jedne strane, možemo voditi istragu do samog optuženja, a da se o tome sud ne obavještava. To otvara put ka tajnim istragama, a sa druge strane svaka procesna radnja u tijeku istrage mora biti odobrena od strane sudova. Tu se tužitelj nalazi u procjepu iz kojeg teško može izaći. Imamo situacije u kojima tužitelj nema pravo žalbe na oslobađajuću presudu u drugom stupnju. Tužitelj nema pravo na pravično suđenje. Nema pravo na apelaciju pred Ustavnim sudom. Tu su zaštićena samo ljudska prava - nabraja Marković.

Na pitanje da li se borio protiv tih anomalija dok je bio dio sistema odgovara da jeste, uz podsjećanje kako je odlukama glavih tužitelja svako obraćanje tužitelja medijima disciplinski prekršaj.

Jedan od primjera se, kaže, desio i 2005. godine, kada je EU imala namjeru da izvrši reformu tužiteljstva uvođenjem starješinskog sustava rukovođenja sa čime se naš sagovornik nije složio s obzirom da ništa slično ne postoji nigdje u Evropi.

Dobio je obrazloženje da je BiH „država u nastajanju“ pa da zato može samo u BiH, na šta im je odgovorio da BiH postoji duže od jednog milenijuma. Više ga, kaže, nikada nisu pozvali na sastanak.

Ne sporeći vjerovatno dobre namjere međunarodne zajednice, i Marković gotovo istim riječima poput Perića ističe kako su se stranci previše bazirali na teoriju i statistiku, a premalo na sudsku praksu u BiH.

- Samo čovjek koji je u sudnici može dati relevantan podatak. Onda su se na to nadovezali VSTV i njihova neadekvatna kadrovska politika koja je dovela do toga da se na rukovodećim mjestima nađu ljudi koji to objektivno ne zaslužuju. Nisu to samo rukovodeća mjesta. Zakon o VSTV kaže da neko mora imati toliko godina staža u pravosuđu ili neki drugi relevantan pravni staž pa su nam u pravosuđe došli sa svih strana. Dođe policajac bez dana staža i postane državni tužilac. Nevjerovatno - kaže Marković.

„Potkivanje“ je modus operandi korupcije

Iz izjava naših sagovornika evidentno je da je (ne)rad VSTV-a poseban problem, ali i svojevrsna ilustracija cjelokupnog bh. pravosuđa. To se posebno odnosi na aferu „Potkivanje“ i predsjednika VSTV-a Milana Tegeltiju.

- „Potkivanje“ je modus operandi korupcije koja vlada u pravosuđu. Kad obični ljudi to rade, onda možete zamisliti kakav je i koliki uticaj moćnika iz politike. Slučaj je pokazao kakva je i kolika moć predsjednika ili člana VSTV koji bira tužioca ili sudiju na poziciju koje nije dostojan. Nekompetentni ljudi su odane sluge. Diktature se zasnivaju na podaništvu nesposobnih i pokvarenih ljudi - kaže Perić.

Ističe kako je Tegeltija trebao biti odmah suspendovan dok se slučaj pravno ne razriješi u zakonom propisanoj proceduri, a priroda osnovane sumnje je nalagala tužiocu da slučaj rasvijetli u roku od nekoliko dana.

- Tužilac je, kao što smo vidjeli, ćutao dok je Tegeltija na televiziji objašnjavao svoju nevinost. Na kraju je osumnjičen čovjek koji je razotkrio stvari koje su od javnog značaja. Ja ne želim da kažem da je Tegeltija kriv i da je počinio krivično djelo. Ja skrećem pažnju da do dana današnjeg slučaj nije pravno razjašnjen. Ko zbog toga treba da odgovara? Mi, ustvari, vidimo da pravosudni sistem ne funkcioniše tamo gdje bi trebao da pokaže svoje sposobnosti i svoju društvenu ulogu. Mi imamo pravosuđe koje je zarobljeno internom korupcijom i političkim uticajem - ogorčen je Perić.   

Ovdje svakako treba podsjetiti kako je upravo Tegeltija početkom godine izazvao bijes javnosti, ali i žustre kritike državnih parlamentaraca zbog nedolaska na sjednicu Zastupničkog doma PSBiH na kojoj se raspravljalo o izvještajima VSTV-a za 2017. i 2018. godinu. Kako će se poslije otkriti, Tegeltija je bio na odmoru u Zanzibaru odakle je na društvenoj mreži objavio fotografiju uz popularnu frazu „hakuna matata“ na swahili jeziku, koja u prevodu znači „nema problema“. Postala je popularna nakon što je iskorištena u popularnom Disneyevom crtanom filmu „Kralj lavova“.

Faris Vehabović, sudija Evropskog suda u Strazburu, također ne krije razočarenje radom VSTV-a. Prema njegovom mišljenju, ideja sa VSTV-om kao regulatorom je bila dobra jer je trebala predstavljati osnov za daljne napredovanje, ali se s vremenom ispostavilo da je taj napredak usporio, odnosno potpuno izostao.

- Sve one početne dobre rezultate koji su bili evidentni, mada je bilo i krivih poteza, sada dolaze na naplatu i bojim se da su ti potezi još ekstremniji u negativnom smislu i da vode daljnem produbljavanju krize u BiH. Naravno, nisam nadležan na bilo koji način, niti imam takav uvid da ocjenjujem rad VSTV-a, ali ono što vidim, odnosno što ne vidim, jeste izostanak rezultata koje bi VSTV trebalo da pokaže građanima. Zbog čega se to desilo - u to ne želim ulaziti - smatra Vehabović.

I on se slaže s ocjenom da je sistem prije funkcionisao mnogo bolje, a pošto svakim sistemom upravljaju ljudi, uzrok se sam otkriva. U prethodnim garniturama je evidentno bilo daleko više odgovornih ljudi koji su kvalitetnije obavljali svoj posao.

- Neću da kažem da danas nema takvih ljudi, ali se ne nalaze na pozicijama da mogu da odlučuju o ključnim potezima koji se trebaju povući da bi se stanje popravilo. Zapravo, ima ih, ali nisu u većini. Zbog toga je došlo do ovakvog urušavanja ugleda i zbog raznoraznih, vjerovatno političkih, uticaja koji su se desili. Tu ne mislim na neke direktne političke uticaje nego više želje pojedinaca da uz pomoć politike naprave bolju karijeru i značajniji napredak uz pomoć politike - kaže naš sagovornik.

Zašto visoki predstavnik oklijeva? 

Javnost, koja je odavno izgubila povjerenje u domaće pravosuđe, eventualni izlaz vidi jedino u snažnijem angažmanu međunarodne zajednice, pa makar i uz pomoć nametnutih rješenja.

Sa tim se, međutim, ne slaže sudija Vehabović koji kaže kako nikakve prijetnje i pritisci nisu dobri za razvoj demokratije jer se ista razvija isključivo kroz razvoj demokratske svijesti ljudi, što treba da bude praćeno očekivanjima od vlasti i naravno kažnjavanju vlasti ako to ne urade dobro. Problem se, kaže on, mora rješavati kroz institucije sistema bez pritiska jer sve drugo vodi u „devijacije demokratije“.

Sa druge strane, sudija Perić je ipak zagovornik odlučnijeg intervencionizma jer se više nema šta čekati.

- Stanje u pravosuđu je alarmantno. Neophodna je hitna i radikalna intervencija, ali vladajuće politike to ne žele. Jedini koji to može učiniti je visoki predstavnik. On za takvu intervenciju ima ovlaštenja, ali ima i moralnu obavezu. Reforma pravosuđa je bila međunarodni projekat. U reformu je uložen ogroman novac. OHR i Evropska komisija ne smiju dozvoliti da taj projekat propadne. Vladavina prava u jednoj evropskoj državi je važna za Evropu. Evropske vrijednosti su iznad partikularnih ciljeva naših korumpiranih politika. BiH se ne bi smjela protiviti takvoj intervenciji jer je kandidat da bude u društvu evropskih naroda. Osim toga, niko u bh. društvu nije zadovoljan sa stanjem u pravosuđu. Svi traže rješenje. Jedan parlamentarni dom je to jasno rekao. Intervenciju OHR bi podržala opozicija, NVO, pravosudna zajednica, većina građana ove zemlje. Zašto visoki predstavnik oklijeva? - pita se on.

Nezadovoljstvo građana pravosudnim sistemom u BiH je svakako utemeljeno, ali, iako nije neka utjeha, slična situacija je i u zemljama regiona.

Sudija Vehabović za magazin Start BiH ističe kako BiH nije ni najbolja ni najgora, ali i kako broj predmeta na Evropskom sudu nije dobar pokazatelj stanja u određenoj zemlji. Pojašnjava kako je BiH, s obzirom na skorašnju istoriju, imala specifične probleme. Otkriva kako je na početku bilo najviše predmeta koji su se ticali povrata imovine i traženja nestalih dok su danas to predmeti koji nemaju toliko veze sa ratom već se uglavnom radi o sistemskim propustima, dužini trajanja postupaka i sl.

Dodaje, međutim, kako postoji cijeli niz oblasti koje su „netaknute“ od strane svakog građanina koji ima pravo da pokrene postupak pred Evropskim sudom.

- Znamo da ti problemi postoje u BiH, ali ne završavaju na Evropskom sudu. Zašto? To je pitanje i za advokate, pravnike... Ja ne mogu o tome govoriti. To je stvar aplikanata i njihovih zastupnika. Ne mogu ja staviti na sto teme koje bi mogle biti teme rasprave pred Evropskim sudom. To je stvar njihovog znanja i ideja. Ono što mogu reći jeste da nema toliko predmeta koji se odnose na rad domaćih sudova. Sa domaćim sudovima je problem što se presude ne izvršavaju. Odluke koje su neusklađene sa Evropskom konvencijom. To je neka zajednička crta sa svim zemljama u regionu. U tom pogledu je BiH možda otišla i dalje od susjeda zbog činjenice da imamo efikasan Ustavni sud i zbog toga se predmeti završavaju na domaćem nivou prije nego što dođu do Evropskog suda. Ustavni sud dosta uspješno obavlja svoj posao - smatra Vehabović.

 Disciplinske mjere utišale tužitelje 

Ono što donekle svakako daje nadu jeste to da u pravosuđu i dalje ima časnih ljudi. Prema riječima bivšeg tužitelja Markovića, problem je što su oni suspregnuti disciplinskim mjerama zbog čega su se, kaže, mnogi „prepustili sudbini“ jer je iz tih sprega proistekla malodušnost. Ljudi su postali zabrinuti za sebe i porodicu pa ne žele probleme koji bi se svakako mogli očekivati ukoliko progovore. Osim toga, čak je, kaže on, i međunarodna zajednica, uprkos dobrim namjerama, napravila niz pogrešnih poteza jer se nisu oslanjali na ljude iz prakse. Previše su se, smatra on, oslonili na statistiku i teoriju.

- Samo čovjek koji je sudnici može dati relevantan podatak. Na to se nadovezala VSTV i njihova neadekvatna kadrovska politika koja je dovela do toga da se na rukovodećim mjestima nađu ljudi koji to objektivno ne zaslužuju. Nisu to samo rukovodeća mjesta. Zakon o VSTV kaže da neko mora imati toliko godina staža u pravosuđu ili neki drugi relevantan pravni staž pa su nam u pravosuđe došli sa svih strana. Dođe policajac bez dana staža i postane državni tužilac. Pa to je kao da za hirurga postavite nekog ko nikada nije ušao u kiruršku salu i još mu date da operira pacijenta sa otvorenim srcem - ilustruje Marković.

Potom dodaje kako čak ne bi ni bio preveliki problem ako bi se neko takav postavio za tužitelja. Daleko opasnije je što takve osobe dolaze na rukovodeće funkcije.

- Svaki rukovoditelj pravi svoju strukturu i piramidu. Onda dođete u situaciju da BiH u međunarodnim pravosudnim tijelima predstavljaju ljudi bez iskustva u pravosuđu. To je raširena, kapilarna nekompetencija. Oni ne mogu odgovoriti problemu. Ja sam, primjera radi, bio uključen u slučaj praćenja problematike umjetnina. To je nevjerovatno kako je BiH opljačkana tokom, a pogotovo poslije rata. Niko nema registra, nema spiskova ni knjiga u kojima su registrirane umjetnine BiH koje se razvlače po cijeloj Evropi. Jednim potezom rukovoditelja ja sam smijenjen i postavljen je neko ko se nikada time nije bavio niti poznaje problematiku, konvencije, međunarodnu praksu, ljude... - navodi on.

Na kraju smo ga pitali i šta se može uraditi u nerijetkim situacijama kada tužitelji u ladicama drže predmet godinama.

- Pokretati disciplinske postupke pred VSTV - nema drugog načina. Bilo je do sada takvih slučajeva, ali ne znam rezultate - kaže Marković.

Damir Arnaut, predsjednik Privremene istražne komisije, za magazin Start BiH kaže kako su se obavezali da će sva saslušanja obaviti do kraja godine, a Izvještaj i zakonske prijedloge izraditi do sredine 2021. godine. U prosjeku održavaju tri sjednice mjesečno, a do kraja oktobra planiraju održati čak 15.  Prema njegovim riječima, do sada su zaprimili hiljade stranica materijala, te održali susrete sa nekoliko ambasadora zapadnih zemalja. Uspostavili su stalnu saradnju sa Nacionalnim demokratskim institutom (NDI), koji finansira sve aktivnosti Komisije. Arnaut ističe kako su naročito ponosni na činjenicu da je Kongres Sjedinjenih Američkih Država, uz posredovanje Ambasade SAD u BiH, prepoznao da ova Istražna komisija funkcionira na principu kongresnih saslušanja, te su sada u postupku uspostave bliske saradnje sa srodnim istražnim komisijama Kongresa SAD-a, najautoritativnijeg zakonodavnog tijela u svijetu.

- Preko 90 posto zahtjeva je naišlo na suradnju. Imali smo nekih molbi za pomjeranje svjedočenja, usljed ranije preuzetih obaveza, ali još je rano govoriti o odbijanju saradnje. Imali smo, naravno, na početku našeg rada, medijskih izjava od strane određenih pravosudnih zvaničnika, ali su isti vrlo brzo zašutili kada su bili suočeni sa stavovima međunarodne zajednice. Neki mediji još uvijek odbijaju izvještavati o aktivnostima Istražne komisije – to je njihovo pravo. Sve što primijetimo će svakako biti dio našeg izvještaja, na što nas je Predstavnički dom obavezao - kaže Arnaut.

 Neovlašteno snimanje

Neovlašteno audio- i videosnimanje još je jedan od fenomena u posljednje vrijeme čemu je svakako doprinijela i dostupnost uređaja koji to omogućavaju.

- Na javnom mjesto ne može niko ograničiti snimanje, pogotovo ako se radi o javnoj ličnosti. Snimanje u stanu je već nešto drugo. Postavljane opreme za tonsko ili videosnimanje je zabranjeno. Podsjetit ću da je dvojici glavnih tužitelja provaljeno u stanove, oduzeti kompjuteri, da li je možda postavljena i oprema za prisluškivanje to ne znam, praćeni su od strane nepoznatih lica bez sudskog naloga... To su strašne stvari. Stiče se dojam da se radi o nekim paraobavještajnim službama koje se samo time bave - podsjeća Marković koji potom ističe i važnu uloga medija:

- Uloga medija je nemjerljiva, ali ona mora imati neke granice. Sloboda ne može biti neograničena. Razuzdanost je prirodna posljedica slobode. Ako se razuzdanost ne zauzda onda će uništiti i slobodu iz koje je potekla.

Ko nije spreman da se žrtvuje, pristao je da bude ništa

Neku vrstu pritiska mogu očekivati svi koji se usprotive anomaliji u domaćem pravosuđu. To potvrđuje i dosadašnje iskustvo sudije Perića.

- Nemam na šta da se žalim. Provlače me kolege kroz sudske postupke sa svojim idiotskim tužbama zbog klevete. To je neprijatnost sa kojom sam računao. Čovjek koji se bori mora da bude spreman na žrtve. Ko nije spreman da se žrtvuje, pristao je da bude ništa. Lik bez kodeksa! Nažalost, ogromna većina je takvih - kaže on.

Na pitanje da li bi oklijevao da sudi nekom od svojih kolega sudija ili tužilaca dobili smo jasan odgovor.

- Ne bih! To se podrazumijeva. Ko pristane da bude sudija mora biti spreman da sudi svima. Standard objektivne nepristrasnosti je granice gdje ta obaveza prestaje - uvjerava nas Perić.

 Demant je talasanje močvare

 Afere potresaju čak i Sud BiH. Posljednja je vezana za direktora Ranka Debevca. Navodno je sporno njegovo ime, automobil koji je dobio pod sumnjivim okolnostima, kontakti s određenim ljudima...

- Ne vidim šta je sporno kod državljanstva i dodatka imenu Ranka Debevca. Dvojno državljanstvo nema nikakav značaj za izbor i imenovanje sudije i predsjednika suda. Nisam siguran da dodatak ličnom imenu, koji je moguć u drugoj državi, ima uticaj koji bi trebao biti predmet inkriminacije. Ako je Debevc negdje pogriješio, to je propust da to prijavi. Od sudije se očekuje da prijavi sve činjenice koje mogu biti interesantne za javnost i od nekog značaja. Ja se tim propustom ne bih bavio u disciplinskom postupku. Što se tiče imovine u Španiji, ako je propušteno prijavljivanje, predsjednik suda treba disciplinski odgovarati. Predsjednik Debevc je demantovao stvari, ali nije ništa objasnio. To nije dobra praksa. Demant je talasanje močvare. Stvari treba objasniti ili tražiti da ih ispitaju nadležne institucije - smatra Perić.

 Moral je garancija nepristrasnosti

Na mjestu sudija i drugih visokih pravosudnih funkcija nerijetko imamo bivše visokopozicionirane članove političkih stranaka što mnogi smatraju nedopustivom praksom.

- U zemljama zrele demokratije i pravne kulture to ne mora biti problem. Kod nas je sve problem pa ne postoji nikakva garancija da će neko ko nije bio blizak političkim strankama biti nezavistan kada obuče sudijsku togu. Garancija nezavisnosti i nepristrasnosti je moralna ličnost. Mi smo kao društvo ostali bez moralne osnove i ništa nam više ne može pomoći da budemo zdravo društvo. Mi smo društvo bez nade - upozorava Perić.