POZITIVNA BIH / JA SAM ZVIJEZDA

• U potrazi za pozitivnim pričama ovoga puta ekipa Starta pronašla je Džavidu Novo Điđu, penzionisanu profesoricu njemačkog jezika iz Sarajeva koja je i danas, u svojim poznim godinima, izuzetno aktivna u Centru za zdravo starenje u Sarajevu. Od nje svako od nas može mnogo toga naučiti. I dok političari dijele prema podobnosti, profesorica Điđa dijeli prema znanju . Ovo je njena priča, ali i priča o Centru za zdravo starenje, njegovim članovima, volonterima ... :

„Svako ko prestane učiti je star, bilo da ima dvadeset ili osamdeset godina. Najvažnija stvar u životu je da um sačuvate mladim“, kazao je čuveni američki industrijalac Henry Ford. Iako ovaj slogan ne stoji na ulazu u Centar za zdravo starenje u njemu se svi ponašaju u skladu sa ovom mudrolijom. Centri za zdravo starenje, koji unazad nekoliko godina „niču“ širom države, najbolji su, uz povećanje penzija, način da se društvo oduži sugrađanima treće životne dobi.

U septembru pretprošle godine, zajedničkom inicijativom NVO Partnerstvo za javno zdravlje i sarajevskih opština Centar i Stari Grad, otvoren je četvrti centar ovog tipa u glavnom gradu. Nalazi se u najstrožem centru Sarajeva, a uzana ulazna vrata na adresi Muhameda Kantardžića 3 (bivša zgrada Svjetlosti) i podjednako uski dugi hodnici koji se protežu desetinama metara kao da vas kroz lavirint vode na krajnje odredište.

 OD STRANIH JEZIKA DO KINESKIH VJEŠTINA

Buka i graja se u tim hodnicima uopšte ne čuju pa na trenutak možete posumnjati da ste na pravoj adresi. Brzo smo došli do drvenih stepenica na vrhu kojih se nalaze staklena vrata. Kada ih otvorite, nestaju sve sumnje. Užurbano je i dinamično kao nekada na željezničkim stanicama dok su vozovi još polazili i stizali na vrijeme, ali ovdje „prolaznici“ umjesto na perone žure u učionice. Ubrzo će početi časovi njemačkog. Za jednim od stolova u velikom dnevnom boravku, muško društvo, naizgled mirno, ali i oni žure. Neko da se „očisti“, a još se više žuri onima što im jedna fali za „otvora“. Remi je ozbiljna igra. Nije vrijeme da ih prekinemo pa ćemo im se vratiti kasnije. Ovdje se zdravo stari pa nema duhanskog tima. Možda još važnije za dobro zdravlje je što se ovdje ne govori o politici.

- Centar je namijenjen osobama starijim od 60 godina koje žive na području opštine na kojoj je Centar otvoren. U ovom slučaju su to dvije opštine. Korisnik ne mora biti penzioner, može biti i u radnom odnosu - pojašnjava nam Muris Hadžibajrić, volonter Centra.

Članovi plaćaju simboličnu članarinu od pet KM mjesečno. Sve aktivnosti unutar Centra su besplatne za korisnike, a besplatni su i čaj i kafa koje sami sebi prave.

- Imamo likovnu sekciju, rad na alu-foliji, turski vez, engleski i njemački jezik, horsku sekciju koja je možda i najpopularnija. Možemo se pohvaliti da je naš hor učestvovao na otvorenju sarajevske žičare u Vijećnici što nam je bila velika čast. Tu je i kulinarska sekcija. Aktivna je i planinarska. Kurs računara vodi volonterka Azra Festa. Uči ih osnovne stvari, a traže da nauče koristiti Skype i Viber da bi mogli komunicirati sa familijom u inostranstvu. Tai-chi imamo svake srijede. Sarađujemo sa Konfuci institutom pa njihovi volonteri dolaze u Centar i korisnicima pokazuju tu drevnu kinesku metodu vježbanja. Trenutno nam je ljekobilje na pauzi, a sa lijepim vremenom će se i to aktivirati - dodaje Hadžibajrić.

Centar se sastoji od tri prostrane i lijepo uređene prostorije. Jedna je namijenjena za vježbe, druga za sekcije, a treća i najveća je dnevni boravak sa kuhinjom. Sekcije vode volonteri, sve aktivnosti se organizuju zajedničkim dogovorom Sanele Feratović, koordinatorice Centra, volontera i korisnika. Centar je otvoren radnim danom od 9.00 do 15.00 sati.

- Članovi su prezadovoljni. Dnevni prosjek je 60, 70 korisnika, od čega su tridesetak svakodnevni korisnici. Ukupan broj onih koji trenutno imaju člansku kartu je 250. Gradski prevoz je problem jer je Stari Grad dobrim dijelom smješten u brdima, a dosta ljudi živi u padinskim dijelovima pa im je teško doći. Ovdje se zajednički slavi svaki državni i vjerski praznik - kaže naš sagovornik koji ističe i dobru saradnju sa partnerskim udruženjima poput „Velikog srca“, koje im puno pomaže u donacijama za kulinarsku sekciju.

  I UČITELJICA I UČENICA

Kurs oslikavanja aluminijumske folije je upravo završen, a baš to je bio posljednji čas četveromjesečne obuke koju je vodila edukatorica Fatima Ramić.

- U ovom centru sam angažovana od početka, kao i u onom drugom u Titovoj ulici. Interes za ovu tehniku je veliki, a prilagođena je našim korisnicima. Ko ima strpljenja i volje može napraviti sjajne stvari. Ja sam obuku za ovo završila prije sedam godina, a do sada sam educirala 150 žena. Polaznice su stekle osnovno znanje. U Titovoj su već osnovale klub kreativaca. Meni ovo mnogo znači. U penziji sam, volim se kretati. Cijena moga rada je njihova radost kada naprave prvu sliku - iskrena je naša sagovornica.

U učionicu ulaze oni što pohađaju kurs njemačkoj jezika, koji vodi Džavida Novo. Od milja je zovu Điđa.

Ako je Henry Ford ikoga imao na umu kada je rekao da je najvažnije održati um mladim, onda je to morao biti neko poput Điđe. Takvu  harizmu, smisao za humor, direktan pristup i želju da se drugom pomogne teško da ćete naći u jednom paketu. Priznaje nam da veliku senzibilnost često pokušava sakriti, još od vremena kada je kao profesorica predavala njemački jezik, kada su joj, kaže, slabe ocjene koje je ponekad bila prinuđena davati učenicima padale teže nego samim učenicima. Svoje znanje pokušava prenijeti na sve one koji su zainteresovani. Istovremeno Điđa pohađa časove engleskog jezika.

- Centar je zaista veliki iskorak. Ovo ljudima mnogo znači. Ima toliko usamljenih koji danas neće imati sa kim progovoriti niti jednu riječ. Pokušavam da i ove naše muškarce promijenim da zajedno sjede, da se ne izdvajaju dok igraju šah ili karte. Kažem im da hoću i ja da odigram jednu šaha, ali mi oni ne vjeruju da znam igrati. Ima još tog patrijarhalnog duha. Oni su ljubazni i fini, ali mi smeta razdvojenost. Jako sam senzibilna. Pusti šah, popričaj, čuj i vidi nešto drugo - priča nam Điđa, malo u šali, a malo u zbilji.

Njene časove njemačkog pohađa 10-15 žena, a kroz smijeh nam govori kako će svoju metodu prodati Goethe institutu.

- Jako su motivirani. Učimo stvari koje mogu svakodnevno koristiti. Žene su inteligentna stvorenja. Mislim da su neke toliko inteligentne da to čak i prikrivaju radi mira u kući. Oduševljena sam - uvjerava nas Điđa.

Vrijeme za čas uveliko curi, ali nas pozivaju da nakratko vidimo kako to izgleda. Atmosfera je sjajna, dame nas impresioniraju savladanim gradivom.

- Boravila sam nekoliko godina u Njemačkoj, ali sam zaboravila što sam naučila. Moja djeca i unučad su tamo, a jedan zet mi je Nijemac. Unuka govori odlično bosanski, a unuk slabo i sa njim imamo problema u komunikaciji. Zato mi je ovo dobro došlo. Sa zetom Nijemcom malo pričam na njemačkom, on je malo naučio bosanskog. Uglavnom, ne možemo se posvađati. Namjeravam živjeti bar još 20 godina pa mi valja pričati - kaže nam Zehra.

Ni „učenica“ Azra nije ništa manje oduševljena profesoricom ni usvojenim znanjem.

- Điđa je savršen učitelj i pedagog. Ne osjećamo se neprijatno ni kada nešto ne znamo ili kažemo pogrešno. Uvijek kaže da želi da govorimo jer ćemo samo tako i naučiti. Kada kažemo pogrešno, ona kaže, odlično, ali nije baš skroz u redu. Učila sam njemački u školi davno, ali 50 godina nisam progovorila nijedne riječi. Zaboravila sam dosta i došla sam da to obnovim. Mi smo ipak malo u godinama - kaže nam ova gospođa.

   SVE ZAJEDNO

Kada smo napustili čas njemačkog, u dnevnom boravku je atmosfera na vrhuncu. Gitara zasvirala, glas se pustio. Čak su i kartaši napravili pauzu.

- Ovo je najbolji potez koji su opštine uradile da spoje nas mlade u mjesto koje mi zovemo „vrtić“. Volonteri su ljubazni, korisnici su sličnih godina, mentaliteta, imamo puno sekcija gdje ljudi sebe mogu dokazati. Tu je i muzika, pjesme... Ne idem ni na jednu sekciju. Imam društvo, igramo remija. Ima dobrih i šahista. Provodim divno vrijeme uz prelijepo druženje. Sve praznike zajedno oblježavamo uz pjesmu i muziku. Politike ovdje nema, samo lijepe riječi. Svi odavde idu kući zadovoljni - kaže nam Nihad Tepić, član Centra.

   STAROST NIJE NIŠTA STRAŠNO

Điđa je pomalo razočarana što ih nije posjetio niko iz obližnje tri srednje škole jer bi voljela da se mladi na licu mjesta uvjere da starost nije ništa strašno.

- Ne volim kada se mladi ponašaju snishodljivo prema starijim ljudima ili sa visine. Ne dam na sebe. Nisam ni stara ni dosadna. Mentalna snaga je najvažnija - priča nam Điđa sa osmijehom na licu.

Kao bivšu prosvjetnu radnicu, Điđu krasi pedagoški pristup, koji dobro dođe čak i u Centru.

- Sjećam se situacije kada je jedna žena prvi put došla sama, a nije nikoga znala. Ja sam joj odmah prišla i rekla joj da sam ja htjela sjediti sama ostala bih kući. Želim da sjedim sa tobom. Ona i danas o tome priča. Gdje god primijetim da se neke grupe odvajaju odmah reagujem. Nije ovo kafana. Čim mi kažu da je neko mjesto zauzeto, odmah tu sjednem. Kako zauzeto? Ovo je udruženje. Hoću da sjednem gdje hoću. Ali ja samo tako zvučim, nisam stroga. Kada bi neko znao koliko sam osjetljiva lako bi to iskoristili protiv mene. Nisam ja feministkinja, već sam za jedinstvo - kaže u svom stilu ova sjajna žena.

   RASTE INTERES U MNOGIM GRADOVIMA

Kako su nam kazali volonteri Centra, u Sarajevu, pored ovoga na adresi Muhameda Kantardžića 3 (bivša zgrada Svjetlosti), postoje još i centri za zdravo starenje na adresi Titova 12, u Hrasnom (Azize Šaćirbegović 96) i Velešićima (Muhameda ef. Pandže). Uskoro se otvara jedan i na Jezeru. Slični centri postoje u Bijeljini, Modriči - Domaljevcu, a interes su pokazali i Zenica, Bihać...