Vijesti / Hronika

06.04.2016.

Istraživačko novinarstvo nije mrtvo i slučaj Panama Papers pokazuje da je moćnije nego ikada i da je saradnja među medijima i novinarima sa različitih krajeva svijeta i te kako moguća i moćan alat – kao posljedica objavljenih novinarksih istraživanja premijer Islanda Sigmundur David Gunnlaugsson je podnio ostavku, a mediji u regiji izvještavaju o imenima javnih ličnosti koje su bile upletene u mešetarenje javnim novcem preko offshore kompanija širom svijeta!!!

---

Naime u proteklih 12 mjeseci oko 400 novinara iz više od 100 medijskih organizacija u više od 80 zemalja su učestvovali su u istraživanju u koje su bili uključeni timovi iz Guardiana i BBC-ja u Engleskoj, Le Monde-a u Francuskoj i La Nación-a u Argentini. U Njemačkoj su novinari Süddeutsche Zeitung (SZ) sarađivali sa kolegama iz dva javna emitera, NDR i WDR, a u istraživanje su bili uključeni i novinari iz švicarskog Sonntagszeitung i austrijskog nedeljnika Falter i njihove kolege iz austrijskog nacionalnog javnog emitera ORF. Ovaj međunarodni tim se, da mapiraju pristup istraživanju, u početku sastajao u Washingtonu, Minhenu, Lillehammeru i Londonu.

U ovom velikom projektu novinaru su otkrili kako svjetski bogataši, uključujući ruskog predsjednika Vladimira Putina, skrivaju svoj novac.
Sve je počelo prije više od godinu dana kada je anonimni izvor kontaktirao njemačke novine Süddeutsche Zeitung (SZ) i dostavio šifrirane interne dokumente iz Mossack Fonseca, panamske pravne firme koja se bavi prodajom anonimnih off shore kompanija širom svijeta. Ove kompanije omogućavaju njihovim vlasnicima da prikriju svoja poslovanje, bez obzira na to što se bave „mutnim“ poslovima. U mjesecima poslije prvog kontakta broj dokumenata kojim su novinari raspolagali je rastao i na kraju je to bilo oko 2,6 terabajta podataka ili oko 11 miliona dokumenata od kojih neki imaju i više hiljada stranica o 214.000 kompanija što je najveće „curenje“ podataka s kojima su se novinari ikada susreli. Izvor nije tražio ni novčanu naknadu niti bilo šta drugo za uzvrat osim mjera lične sigurnosti.

Svi prikupljeni podaci pružaju rijedak uvid u svijet koji može postojati samo u sjenci i pokazuju da u cijelom svijetu postoje veze između industrije, velikih banaka, pravna savjetovališta i kompanije koje tajno upravljaju imovinom bogatih i slavnih u svijetu, od političara, službenika FIFA-e, prevaranata i krijumčara droge, do poznatih ličnosti i profesionalnih sportista.

Među najzvučnijim imenima su svakako Mauricio Macri (aktualni predsjednik Argentine), Petro Poroshenko (ukrajinski predsjednik), Bidzina Ivanishvili (bivši gruzijski premijer), Ayad Allawi (bivši dopredsjednik Iraka), Ali Abu al-Ragheb (bivši premijer Jordana i ministar obrane), Hamad bin Jassim bin Jaber Al Thani (bivši premijer Katara), Salman bin Abdulaziz bin Abdulrahman Al Saud (saudijski kralj), Ahmad Ali al-Mirghani (bivši predsjednik Sudana), Khalifa bin Zayed bin Sultan Al Nahyan (predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata), Pavlo Lazarenko (bivši ukrajinski premijer), Vladimir Putin...

Rasplitanjem mreže tajnih offshore poslova i pregršta kredita u vrijednosti od dvije milijarde američkih dolara, sve upućuje na kumovanje ruskog predsjednika Vladimira Putina pri sklapanju velikog broja poslova zbog kojih su se na računima njegovih najbližih prijatelja i rodbine posljednjih nekoliko godina nanizali brojni milioni.

Iako se ime ruskog predsjednika ne nalazi na niti jednom od dokumenata, velik broj ljudi na otkrivenom popisu upravo su njegovi najbliži prijatelji, obitelj i rodbina. Dokumenti dokazuju povezanost sadašnjih i bivših svjetskih čelnika, uključujući dugogodišnjeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, s nezakonitim financijskim transakcijama.

Podaci koji se odnose na BiH još uvijek nisu sređeni i za to će trebati više sedmica nakon čega će rezultati biti predstavljeni javnosti. Za sada je BiH spomenuta samo u tekstu Irish Timesa koji navodi da na spisku ne postoji niti jedna kompanija iz naše zemlje, već samo jedan korisnik i tri dioničara fonda.

Zviždač koji je podatke dao novinarima je dio dokumentacije ranije predao i njemačkim vlastima i prošle godine istražitelji su pretresli domove i urede oko 100 ljudi. Upali su i u Commerzbank koja je u jednom trenutku, zajedno sa HSH Nordbank i Hypovereinsbank, zbog spornog poslovanja sa Mossack Fonseca, platila kaznu od oko 20 miliona eura.

Grupni trud

Ovaj istraživački novinarski projekat, sada već poznat kao Panama Papers je najveća saradnja među novinarima koja se ikada desila – oko 11,5 miliona dokumenata je više nego što je u kombinaciji ukupno prikupio Wikileaks Cablegate, Offshore Leaks, Lux Leaks i Swiss Leaks. Bili su to e-mailovi, PDF-datoteka, slikovne datoteke i izvodi unutrašnje baze podataka Mossack Fonseca za period od 1970 do proljeća 2016. godine. Novinari su, uz ovo, pregledali veliki broj dokumenata uključujući i kopije pasoša pojedinih aktera operacija koje su istraživali.

Novinari su u procesu „ćešljanja“ podataka napraivli foldere za svaku firmu i u njega stavili e-mailove, ugovore, transkripte, i skenirane dokumente iz te firme kao bi olakšali pretragu kroz to more informacija. Sve raspoloživa dokuemntna us staivli na računare visokih performansi, primjenjivali optičko prepoznavanje znakova (OCR) za transformaciju podataka u mašinski čitljive podatke i jednostavan oblik za traženje podataka. Proces je pretvarao slike i skenirane legitimacije i potpisane ugovore u pretražive tekstove što je omogućilo novinarima da lakše češljaju kroz veliku bazu podataka.

Digitalna obrada omogućila je pretragu po imena u tim dokumentima, pa su novinari kreirali liste od 130 imena i u samo nekoliko minuta pretraživanja iz 11,5 miliona dokumenata su „poispadala“ imena važnih političara, međunarodnih kriminalaca i poznatih profesionalnih sportista. Za svako ime koje je pronađeno, pokrenut je detaljan proces istraživanja koji je postavljao sljedeća pitanja: Koja je uloga te osobe u mreži kompanija? Odakle novac dolazi? Gdje ide? Je li ova struktura legalna?

Općenito govoreći, posjedovanje offshore kompanija nije ilegalno samo po sebi. Ustvari, osnivanje offshore kompanije može se vidjeti kao logičan korak za širok spektar poslovnih transakcija. Međutim, pogled kroz Panama Papers vrlo brzo otkriva da prikrivanje identiteta pravog vlasnika kompanije bio primarni cilj u velikoj većini slučajeva.

Kada podaci konačno budu spremni, OCCRP će ih javnosti prezentirani na svojoj web stranici kao i preko partnerskih organizacija.