Život / Kultura

Pjesmom 'Bosna je svijet' srbijanski pjesnik Stefan Simić sinoć je, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, započeo samostalni nastup u okviru 63. Sarajevskih dana poezije.

Brojna publika, među kojom su dominirale žene, upijala je svaku izgovorenu riječ Simića.

Predsjedavajuća programskog savjeta Sarajevskih dana poezije Bisera Suljić Boškailo uručila mu je i bijelu ružu od anonimne obožavateljice. Uslijedio je potom red pjesme, red priče, uglavnom iz privatnog života pjesnika, pa muzika, suze i smijeh smjenjivali su se u katarzičnom nastupu Simića.

- Recite na vrijeme, onima koje volite. Kad nekoga volite, kažite to na vrijeme. Nemojte kao ja. Poslije je kasno - poručio je Simić.

Govorio je Simić i o životu, smrti, ljubavi, sreći, braku, karakteru… 

- Živi sad, ne jučer, ne sutra. Kad krenemo da padamo, tek tad shvatimo šta je život. Osnov života je sreća. Ja sam svoju sreću našao u pisanju knjiga, to je moje spasenje svijeta. Slavimo život kroz umjetnost - poručio je Simić. 

Objasnio je i “kako mu uspijeva da razumije žene”. 

- Šta je žena, ako ne sloboda. Ako voliš slobodu, tada voliš i ženu. Za ljubav i slobodu su rođene - istakao je Simić.

Poručio je i da ovom vremenu, u kojem živimo, potrebna je pobuna.

- Moramo da se borimo za ljudskost, za zagrljaj, za nježnost, jer nema ko drugi. Često nismo svjesni ljepote oko sebe i u svom tom spektaklu i sjaju ovog današnjeg svijeta vidimo samo sebe, nikako drugog čovjeka. Ti koji traže trenutna zadovoljstva, oni ih nađu ali im je duša prazna. Sve može da se popravi, samo ne može da se vrati onaj koji je zauvijek otišao. Zato čovjek treba stvarno da živi - poručio je Simić. 

- Stefan Simić mladi je, ali već etablirani pisac. Rođen je 1989. godine u Paraćinu. Pisati je počeo tek sa 18, 19 godina kako bi umirio svoj burni unutarnji svijet koji je primjećivao štošta oko sebe i koji je neprestano reproducirao i rekonstruirao razne priče iz svakodnevnih situacija - navodi se u saopćenju Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.