Život / Kultura

 Neposredno nakon Dejtona vladala je snažna potreba za smislom, govorom i zajedništvom. Kultura je tada bila prostor obnove – ne samo institucija, nego i povjerenja, jezika i ljudskih odnosa. Pozorište i film su nastajali iz nužnosti, iz potrebe da se ispriča ono što je preživljeno i da se ponovo uspostavi veza s publikom. Taj period je nosio energiju nade i stvaralačkog prkosa - kazao je u izjavi za Fenu reditelj Dino Mustafić, komenatrišući kulturnu scenu 30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koji je donio prestanak rata u BiH.

Mustafić ističe da se trideset godina kasnije bosanskohercegovačka kultura nalazi u paradoksalnoj situaciji. Umjetnički potencijal, talent i međunarodna prepoznatljivost postoje i danas, ali sistemske podrške, posebno na državnom i entitetskom nivou gotovo da nema.

- Kultura je potisnuta na marginu društvenih prioriteta, prepuštena improvizaciji, entuzijazmu pojedinaca i kratkoročnim projektima. Pozorište i film često opstaju uprkos, a ne zahvaljujući kulturnim politikama - smatra Mustafić.

On je rekao u izjavi za Fenu da je Dejtonski okvir, koji je zaustavio rat, u kulturnom smislu proizveo dugotrajnu fragmentaciju: institucionalnu, finansijsku i simboličku.

- Umjesto zajedničkog kulturnog prostora, dobili smo rascjepkane sisteme i administrativne barijere koje guše kontinuitet i razvoj. Ipak, uprkos tome, kultura i dalje ostaje jedno od rijetkih polja u kojem se održava ideja zajedničkog društva. Ako danas postoji optimizam, on ne dolazi iz institucija, nego iz nove generacije umjetnika, nezavisnih scena i koprodukcija koje ponovo uspostavljaju dijalog s regijom i Evropom. Kultura u BiH je umorna, ali nije poražena. Ona i dalje ima snagu da postavlja pitanja, čuva pamćenje i nudi viziju društva koje još nije odustalo od sebe - izjavio je za Fenu bosanskohercegovački reditelj Dino Mustafić.