Intervju

Pobjeda Peter Magyar ili, možda preciznije, poraz Viktor Orbán na nedjeljnim izborima u Mađarskoj i dalje su glavna politička vijest u Evropi. I dok brojni političari i analitičari iznose lične prognoze, ali i očekivanja od novog lidera Mađarske, gotovo svi se slažu u tome da će poraz Orbána značiti jak udarac ruskom, prije svega energetskom, uticaju u Centralnoj Evropi i Balkanu. Istovremeno, pojedini analitičari upozoravali su čak i na mogućnost određenih sukoba i konflikata na uvijek turbulentnom Zapadnom Balkanu.

Miša Brkić, novinar iz Beograda, spada u red najiskusnijih i najbolje obaviještenih novinara u regionu, koji pritom dugo vremena prati upravo energetske teme.

Razgovarao: Zdravko Čupović ([email protected])

Kako će se promjena vlasti u Budimpešti odraziti na energetsku sliku Centralne Evrope i Balkana i na ruski energetski uticaj, o čemu svi govore ovih dana?

- Za portal Nedeljnik sam napravio jedan manji tekst koji otprilike problematizuje temu šta ako Rusi odustanu od prodaje svog vlasništva u NIS-u i neće da prodaju MOL-u. Vidio sam informaciju da je ruska državna agencija RIA objavila informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Rusije da su svrstali Mađarsku u neprijateljske države. Dakle, ako je to sada neprijateljska država, kako možete u neprijateljskoj državi da prodajete ruski udio u srpskom MOL-u? U srpskom NIS-u. Ja mislim da, ja to nazivam Putinova naftna Kominterna, mislim da je ozbiljno uzdrmana poslije izbora u Mađarskoj i izlaska Mađarske iz te „naftne koalicije“ u kojoj su bili Srbija, Mađarska i Slovačka. Mađarska je važan šaraf u tom ruskom uticaju na Balkanu, i kad je u pitanju nafta i kad je u pitanju gas, odnosno energetski sektor. Mislim da su izbori u Mađarskoj uzdrmali ruski uticaj na Balkanu, ali ga nisu potpuno eliminisali. Rusi će se truditi da svim silama zadrže taj uticaj, pogotovo ako MOL ispadne iz daljnjih pregovora oko kupovine NIS-a.

Mislim da su izbori u Mađarskoj uzdrmali ruski utjecaj na Balkanu, ali ga nisu potpuno eliminisali. Rusi će se truditi da svim silama zadrže taj utjecaj, pogotovo ako MOL ispadne iz daljnih pregovora oko kupovine NIS-a.

Kako će se to na kraju završiti, to samo Bog zna, jer to niko ne može da procijeni. Međutim, Srbija ostaje važno energetsko polje na kome Rusija misli da širi uticaj na Balkan i da preko Srbije utiče na evropsko tržište energetike i naftnih derivata, odnosno da Srbija bude noga u evropskim vratima, da ta vrata ne mogu da se zatvore.

Energetika, odnosno diverzifikacija, važna je tema i u BiH, iako tu ima brojnih neslaganja i različitih pogleda i interesa?

- Znam da BiH pokušava da diverzifikuje, prije svega, izvore snabdijevanja gasom i znam za tu južnu interkonekciju. Mislim da, bez obzira na ta geopolitička kretanja i nerazumijevanje između Amerike i Evrope, to ne bi trebalo previše da ugrozi bh. diverzifikaciju energetskih izvora i puteva snabdijevanja. Taj terminal na Krku, i u naftnom i u gasnom smislu, predstavlja jedno od najvažnijih evropskih čvorišta, a posebno za region, i u tom smislu predstavlja ključno čvorište ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za Srbiju i za ove države centralne Evrope koje nemaju izlaz na more. Dakle, htjeli-ne htjeli, svi mi smo upućeni na Krk i Omišalj i LNG terminal. Promjena vlasti u Budimpešti će dosta smiriti strasti i svađe koje su postojale između Mađarske i Hrvatske oko JANAF-a, oko ruske nafte, oko gasa iz LNG terminala. Dakle, očekujem, s jedne strane, smirivanje situacije i konačno usmjeravanje regiona na Krk, iako ne isključujem dalje rovarenje Rusije i Putina, prije svega u Srbiji, kako bi se do kraja zakomplikovalo stanje na srpskom tržištu naftnih derivata i napredovanje integracija Srbije.

Vjerujem da ste upoznati sa i ponašanjem HDZ-a, prije svega ovdje u BiH, ali i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, kojeg mnogi optužuju za širenje ruskog uticaja?

- Otkako je u posljednje vrijeme počela da se preslaguje geopolitička situacija, Srbija više nije centralna tačka energetske politike Balkana i sada to postaje Hrvatska sa Krkom. Sa opservacijama da je HDZ trenutno antiamerički raspoložen, bar kada je riječ o energetici, mogao bih da se složim samo djelimično. Ja mislim da je vlada u Hrvatskoj zapravo antitrampovska, ali ne i antiamerička. Ipak bih malo razdvojio Trampa i Ameriku. Dakle, Hrvatska, iako članica EU, po svim pokazateljima koji se događaju u posljednje vrijeme, kad je u pitanju određeni sukob Evrope i Amerike, nije tako izrazito na strani evropskih država koje su antiamerički raspoložene. Hrvatska drži jednu umjerenu liniju.

Sa opservacijama da je HDZ trenutno antiamerički raspoložen, bar kada je riječ o energetici, bih mogao da se složim samo djelimično. Ja mislim da je vlada u Hrvatskoj zapravo antitrampovska, ali ne i antiamerička. Ipak bih malo razdvojio Trampa i Ameriku.

Mislim da je vlada HDZ-a potpuno svjesna šta znači energetska zavisnost i Hrvatske i regiona i njen uticaj kao ključne države u regionu, te da region snabdijeva i američkim gasom i naftom, iako ne samo iz Amerike. U tom kontekstu mislim da će i BiH u budućnosti morati da bude naslonjena na tu konekciju prema Hrvatskoj i prema Krku. Nisam siguran da čak i Republika Srpska može, u energetskom smislu, naftom prije svega, da računa na neku veliku naslonjenost na Srbiju, pogotovo ako se stanje sa NIS-om zakomplikuje i budu ponovo zaprijetile američke sankcije srpskoj naftnoj kompaniji. Uglavnom, ne bih tako čvrsto Hrvatsku svrstavao u antiameričke države u okviru Evropske unije. Naprotiv, mislim da će, kad je u pitanju snabdijevanje naftnim derivatima i gasom, Krk i dalje biti važna tačka i da će američki gas biti prevashodna sirovina koja dolazi u LNG terminal, a i ta MOL-ova rafinerija, ne vjerujem da više može da računa na rusku naftu, kao što ni MOL-ove rafinerije u Budimpešti i u Slovačkoj ne mogu da računaju na rusku naftu preko naftovoda Družba, jer u Mađarskoj predstoji diverzifikacija i u tom kontekstu će JANAF samo dobijati na značaju i na vrijednosti.

Ako sam Vas dobro razumio, da sumiramo dosadašnji dio intervjua, nakon izbora u Mađarskoj očekujete slabljenje ruskog energetskog uticaja, ali ne mislite da će u potpunosti nestati?

- Srbija ostaje ključna ruska poluga na Balkanu. Izgubljen je taj energetski dio i mislim da je definitivno izgubljen. Šta će se događati s NIS-om, to je vrlo neizvjesno. Da li će MOL ostati kao kupac ruskog udjela ili neće? Da li će ona državna naftna kompanija iz Abu Dabija, odnosno iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, biti manjinski akcionar u NIS-u? To zavisi od rata na Bliskom istoku. Mislim da oni više brinu o svojim brigama u Emiratima nego o tome da li će kupiti 4, 5 ili 10 procenata u NIS-u. Tako da se situacija komplikuje. Ne vjerujem da će Rusi tako lako prepustiti uticaj. Vučić ostaje njihov ključni igrač, a na početku ovog razgovora sam upotrijebio izraz Putinova naftna Kominterna. Vučić će, čak i kad Putin izađe iz te kominterne, ostati posljednji član.

Istraživački novinar Domagoj Margetić je u nekoliko navrata spominjao isprepletene veze Čovića, Dodika, Vučića i drugih regionalnih političara sa ruskim energetskim sektorom. Sigurno znate za to?

- Vidio sam, naravno. Nije sporno. Rusi su svim silama željeli da zadrže Balkan pod svojom šapom. Sankcije nisu poremetile tu ravnotežu ruskog uticaja i ozbiljno je narušile. To se vidi i po srpsko-ruskim vezama i pregovorima. Nisam siguran da Putin blagonaklono gleda na neke događaje i odluke srpskog rukovodstva. Gasni sporazum koji on na svaka tri mjeseca daje Srbiji pravo da pomalo diše je uzak lanac oko vrata Srbije koji Putin s vremena na vrijeme zateže.

Srbija definitivno mora da se okrene Janafu i Krku ma koliko u Srbiji postojalo antihrvatsko raspoloženje koje vlast raspiruje iz dana u dan.

Srbija, bolešljiva prema Rusiji i Putinu, stalno izbjegava da uradi ono što je Petar Mađar rekao, da je Mađarska spremna za diverzifikaciju izvora i puteva snabdijevanja naftom i gasom. Moje mišljenje je da Srbija definitivno mora da se okrene JANAF-u i Krku, ma koliko u Srbiji postojalo antihrvatsko raspoloženje koje vlast raspiruje iz dana u dan. Mislim da energetske prilike u budućnosti tjeraju Srbiju da pravi ozbiljne aranžmane sa hrvatskom vladom i državom.

I evo za sami kraj jedno pitanje koje nije direktno vezano za energetske prilike, ali jeste povezano. Sa porazom Orbána, u kombinaciji sa nizom drugih geopolitičkih trenutnih dešavanja, mnogi upozoravaju na mogućnost izbijanja određenih sukoba ili incidenata na uvijek trusnom Zapadnom Balkanu, koji se pritom ozbiljno militarizuje u zadnje vrijeme. Postoji li, po Vama, takva opasnost?

- Izbori u Mađarskoj ne mogu da budu razlog ili povod za sukobe u regionu. Naprotiv, Orbán je u posljednjim danima svoje vladavine, da bi sačuvao premijersku fotelju, prijetio da će Ukrajina izazvati rat u Mađarskoj i da će Mađarska biti uvučena u ratni vihor, što bi moglo da zapali region. To se, naravno, nije dogodilo – naprotiv. Novi pobjednik na izborima i budući premijer djeluje vrlo racionalno, pristojno i ozbiljno. Dakle, s te strane ne pušu nikakvi ratni vjetrovi. Mogućnost nekih sukoba mogla bi da bude jedino generisana unutar regiona, dakle od nas samih.

Čini mi se da je Srbija napustila tu teoriju da je  najjači, najznačajniji ekonomski subjekt u regionu i sve više se predstavlja kao militantni lider koji može da ugrozi stanje u regionu. Ali ja mislim da je to samo korištenje ratnih dobuša za unutrašnje političke potrebe.

Srećna okolnost je što je NATO svuda tu oko nas i šanse da se ovdje, na Zapadnom Balkanu, desi neki sukob su svaki dan sve manje. Iako s vremena na vrijeme ljudi postanu nervozni kad čuju kako u Srbiji lupaju ratni doboši, sviraju ratne trube, Srbija se naoružava, prijeti pomalo ponekim susjedima i pokazuje te svoje vojne mišiće. Čini mi se da je Srbija napustila tu teoriju da je najjači, najznačajniji ekonomski subjekt u regionu i sve više se predstavlja kao militantni lider koji može da ugrozi stanje u regionu. Ali ja mislim da je to samo korištenje ratnih doboša za unutrašnje političke potrebe. Kao što je i Orbán plašio Mađare da, ako on izgubi, da će biti rata u Mađarskoj, tako i u Srbiji, koja je potpuno preslikala Orbánov model vlasti. Zato sada u Srbiji svaki dan slušamo da neko prijeti iz susjedstva Srbiji, što je potpuna budalaština i nonsens.

(Foto: YT/printscreen/N1/NovaS)