Politika / BiH

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković ocijenio je jadnim pokušaj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da proteste mladih ljudi u Srbiji poveže sa izglasavanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici te ističe da  nam to još jednom potvrđuje njegove loše namjere, nepoštivanje žrtava i njihovih porodica, negiranje presuda međunarodnih sudova i time negiranje međunarodnog pravnog poretka.

- Ne možete predsjedniče Vučiću smrt ljudi u Novom Sadu sakrivati iza žrtava genocida u Srebrenici, pametni su vas ljudi prozreli.Ne možete svoje greške i svoju odgovornost sakriti iza naših rana, to nije ljudski to će vam se vratiti u krilo kao bumerang.Tvrdim da vaš takav pristup provocira pametan svijet u Srbiji, posebno mlade ljude koji čitaju, gledaju oko sebe i svojom glavom razmišljaju.
Vjerujem da je dobar dio njih pročitao i pismo ratnog zločinca Rradislava Kkrstića koji javno priznaje svaki detalj genocida i kaže da bi glasao za rezoluciju.Vjerujem i da su barem oni sa pravnih fakulteta pročitali detalje presuda i izvedene dokaze, svjedočenja, vjerujem da su vidjeli slike i snimke - napisao je Konaković na svom Facebook profilu.

Ministar vanjskih poslova BiH stiče da ne bi trebalo činiti ponosnim pametne ljude u Srbiji to što pored svih dokaza  Vučić kaže: “Srbija se suprostavila usvajanju Rezolucije” i uspjela skupiti 19 država koje isto razmišljaju, a među njima su Esvatini, Komori, Antigva, Eritreja, Sjeverna Koreja, Nauru…

- Nećemo vam dozvoliti da krv poginulih u Novom Sadu saperete krvlju naših žrtava, nikad! Ni vama niti bilo kome drugom. Ostavite na miru ubijene u genocidu i ostavite na miru njihove porodice! Ako nekad skupite hrabrost da se pogledate u ogledalo i suočite sa istinom o genocidu, predlažem da počnete baš sa ovim Krstićevim pismom - napisao je Konaković.

Ministar podsjeća Vučića i na jedan odlomak:

“Pomagao sam i podržao zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara između 10. i 13. jula 1995. godine, gdje sam učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena, djece i starijih iz Srebrenice, u čemu sam učestvovao znajući da su civili u Potočarima izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima”