Magazin / Start IZDVOJENO

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić je u intervjuu za slovenačko Delo govorio  o aktuelnim dešavanjima u regiji i svijetu te o budućnosti Bosne i Hercegovine. Uz dozvolu, prenosimo ovaj intervju.

Autor: Novica Mihajlović

Vi ste političar s ratnim iskustvom. Šta biste kao bivši borac poručili svima koji guraju svijet u rat?

- Prvo želim naglasiti da ne želim vjerovati da smo tako blizu rata. Kao neko ko je bio u ratu,  ne bih ga poželio nikome, čak ni najgorem neprijatelju. Ljudi ne znaju kako je kada rat počne. Ljudske žrtve su, naravno, najveći gubitak, ali problem rata je što ga je teško zaustaviti. I onda se žrtve samo množe. Ljudi gube zdravlje, postaju invalidi, materijalna razaranja su ogromna. To zaista ne želim nikome.

-Djelujete prilično optimistično.

- Ne znam da li je to zbog instinkta ili onoga što vidim i mogu procijeniti, ali smatram da je naš prostor za sada siguran od rata. Od završetka rata u Bosni i Hercegovini imamo krize, stalno postoji asocijacija na rat. Ali kod ljudi u BiH uopšte nema energije za rat, niti kod nove generacije koja se ne sjeća svega što je naša generacija proživjela. Iskreno rečeno, u BiH, ali i u regiji, ne vidim da bi iko imao ozbiljne resurse za rat.

Rat je vrlo skup.

- Zahtijeva strašne materijalne resurse, ne samo volju, puške i municiju. Osim što je tragičan, rat je vrlo skupa avantura. Na neki način sam, iskreno rečeno, optimističan u vezi našeg dijela svijeta u kojem živimo. Naravno, sve što sada gledamo u Perzijskom zalivu otvara pitanje kakav smisao sve to ima. Čemu služi taj rat? Koji je cilj svega toga?

Osjećamo sve što se tamo dešava. Ako ne drugačije, onda u našim novčanicima. Imate li u BiH neki odgovor na to šta će uslijediti nakon poskupljenja goriva, odnosno inflacije?

- Jasno je da čim porastu cijene goriva, poskupjet će i sve ostalo i bit će nam teže živjeti. Stabilizaciju situacije u zemlji i cijeloj regiji vidjeli smo u ulasku u EU i NATO. Integracija u NATO donosi sigurnost i političke reforme. Integracija u EU donosi bolji ekonomski i socijalni status. Ali zbog događaja u posljednjih trideset godina, nažalost smo zemlja propuštenih prilika. Sada se pitamo šta je EU danas, šta je NATO danas. Pitamo se da li on uopšte postoji.

Da li kažete da se entuzijazam za euroatlantske integracije hladi?

- Mislim da nemamo mnogo izbora i da kao zemlja i nacija ne bismo trebali riskirati i tražiti alternative sada. Svijet se mijenja. Ovo je sada multipolarni svijet i mislim da moramo biti pametni. Bosna i Hercegovina kao mala i ranjiva zemlja mora biti mudra i oprezna, ne bismo trebali mijenjati glavni smjer vanjske politike. Bojim se da je sada previše rizično ići u drugom smjeru.

Da li ljudi u vašoj zemlji također vide greške EU i ne sviđa im se smjer u kojem ide?

-Naravno, Evropa više nije ono što je bila ranijih godina. Ja sam u svom četvrtom mandatu u našem Predsjedništvu. Vidio sam različite faze Evropske unije, različite strukture. Ljudi koje sam upoznao u svom prvom mandatu više nisu aktivni u politici, nestali su. Danas su tu nove generacije ljudi, novi lideri, novi političari. Sve se promijenilo, ali bez obzira na sve, u ovoj situaciji ne bih riskirao promjenu vanjske politike Bosne i Hercegovine. I dalje bih ostao na putu NATO-a i Evropske unije, ali vidjet ćemo šta će se dogoditi s NATO-om i EU. Uostalom, sve ovo nije u našim rukama.

Na putu ka integracijama suočili ste se s brojnim preprekama, posebno iz Republike Srpske, posebno od Milorada Dodika, za kojeg se kaže da više nije važan. Je li to istina?

- Kad bi samo Milorad Dodik bio sam. Naravno, nije istina da Dodik više nije utjecajan, on je i dalje važan. Formalno, naravno, nije, ali on je faktor. On odlučuje o svemu u Republici Srpskoj, bez obzira na to koju formalnu funkciju obavlja. Druga stvar je što nije samo Dodik taj koji se ne žuri s integracijom, to je i politika HDZ-a u BIH. Imamo raspršenost političkih misli, političkog djelovanja u Sarajevu, gdje je teško složiti se čak i oko nekih osnovnih stvari, odnosno oko onoga što bismo očekivali da bude normalno, na primjer, da Sarajevo ima jedinstven stav o tome kakva bi naša zemlja trebala biti. Dakle, nije samo Dodik taj koji nekako trese zemlju. Previše je faktora koji tresu zemlju, ali Bosna i Hercegovina pronalazi svoj put, nekako čudesno stvari funkcionišu.

Demografska kriza muči većinu balkanskih zemalja. Kada će se pametni, obrazovani i poduzetni vratiti kući i pomoći u razvoju BiH?

- Već vidimo povratak ljudi, ali za sada se uglavnom vraćaju generacije koje završavaju svoj radni vijek u zapadnoevropskim zemljama i Zapadu općenito. Ovdje bilježimo veći broj kada je u pitanju povratak jer ljudi jednostavno osjećaju nostalgiju za domom. Uostalom, sa prihodima zarađenim tamo, lakše je živjeti u Bosni i Hercegovini nego bilo gdje na Zapadu. Ali to nije problem samo za Bosnu i Hercegovinu, već koliko ja vidim, za sve zemlje bivše Jugoslavije.
Međutim, ovdje postoje dublji razlozi, ljudi odlaze zbog neizvjesnosti. Sada imate val porodica sa djecom koje su otišle. To su ljudi koji su relativno dobro živjeli u Bosni i Hercegovini, za njih glavni razlog očito nije ekonomski. Razlog je neizvjesnost, nepredvidljivost. Ljudi imaju pravo reći: 'Želim normalno živjeti, ne želim se probuditi u drami, pitajući se šta će se dogoditi sutra, hoće li biti problema ili će se stvari mirno razvijati.'

Da li smatrate da je smisleno održavati uređenje koje proizilazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma?

- Ako nemate garanciju da će promjena Dejtona donijeti nešto bolje, bolje ga je ne dirati. Taj sporazum nam je ipak donio mir. Za njega iz pozadine garantuju prije svega velike države. Dakle, ako ne možete postići dogovor o nečemu boljem, bolje je ne dirati dejtonski sporazum, da sačuvamo stabilnost i da stvari ne idu u nepredvidivom smjeru.

U Sloveniji smo imali izbore koje je obilježio pokušaj uplitanja stranih sila. BiH ima puno iskustava s takvim intervencijama. Kako se nosite s takvim praksama?

- Vjerovatno smo već navikli, zar ne? Zvuči apsurdno, ali naučili smo razlikovati pravu prijetnju od političke propagande ili nečega što podsjeća na političku propagandu bez konačnog cilja. Pratili smo dešavanja kod vas. Neću komentarisati rezultat izbora, to je vaša stvar, ali vidjeli smo pokušaj uplitanja, aferu s izraelskom kompanijom. I Dodik je pokušao uticati na vaše izbore s preporukom za koga bi ljudi kod vas trebali glasati.

Šta bismo o tome trebali misliti?

- Meni to poručuje da ste vi  Slovenci važni. Bez obzira na to što vam možda tako ne izgleda. Očigledno se preko Slovenije pokušava proširiti neka politička platforma u Evropu. To nisu bezazlene stvari. Radi se o ozbiljnim strukturama koje su pokušale uticati na izborni rezultat, ali izgleda da je to danas sudbina modernog svijeta, posebno demokratskih država.

Teže se uplitati u izbore Putinu i sličnim kalibrima.

- Tamo nema uplitanja, svi znamo kako to završava. U demokratijama je to lakše, jer ne postoji stega autoritarnosti i naravno da se tada nalaze kanali za ulazak u politički život takve države. Ali mislim da ljudi na našim prostorima, kada kažem “našim”, mislim i na Sloveniju, imaju dovoljno iskustva s kraja prošlog stoljeća da su razvili neki instinkt da brže prepoznaju prave opasnosti i znaju kako reagovati.

U oktobru će biti izbori u Bosni i Hercegovini. Viktor Orbán je uvijek negdje tu. Jeste li spremni za njegove pokušaje utjecaja?

- Igra se s Dodikom, ali ne vjerujem da ima dovoljno interesa i moći da ozbiljno intervenira u Bosni i Hercegovini. Za nas su sve više problem susjedne zemlje, njihov utjecaj, koji je uspostavljen kroz historiju i ojačan Daytonskim mirovnim sporazumom, ustavom i njihovim novcem. Ti igrači su jači od Bosne i Hercegovine i vještiji od Orbána. Bolje razumiju situaciju i ljude.