Intervju

Razgovarao: Dario Novalić

Decembar 2019.

Na zvaničnoj stranici Stranke rada i solidarnosti 365 Milana Bandića, inače gradonačelnika grada Zagreba, piše:

 „Moj radni dan izgleda ovako: ustajem u šest sati ujutro, u 6.15 sati izvodim psa Rudija na kratku šetnju, u 6.45 sam pod hladnim tušem, u 7.00 slušam vijesti i nakon toga odlazim na posao. U 7.30 sam u svome uredu u Gradu Zagrebu i od tog trenutka do otprilike podneva primam naručene stranke. Deset do petnaest u prosjeku i još pet do deset onih koji se uguraju nenajavljeni. Poslije tog su na redu sastanci, najčešće izvan ureda Grada Zagreba. U 16.00 sati opet se vraćam u ured, a poslije toga odlazim na društveno-političke događaje, koji u pravilu završavaju oko 22.00 sata, kad odlazim doma. Po mojoj računici, 365 dana delam bez prestanka. Zašto idem na sve događaje? Zato što ljudima želim pokazati da do njih držim i da se s njihovim naporima solidariziram.“

Sa gradonačelnikom glavnog grada Republike Hrvatske ekipa Starta sastaje se u ranim jutarnjim satima. Iako je prvi dan vikenda, čeka ga mnogo obaveza. Praznično je raspoloženje u gradu Zagrebu, Advent - tradicionalna predbožićna manifestacija koja se održava na više lokacija u središtu Zagreba, sa bogatim kulturno-zabavnim programom, u punom je jeku, očekuje se oko 300 hiljada posjetilaca tokom vikenda. Sa prvim čovjekom grada Zagreba razgovaramo o Adventu, životu, poslu, politici, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Na samom početku opisuje Bandić svoju funkciju gradonačelnika riječima: „prvi, a zadnji, a sluga svima“. Veli on: „Jedino tako možete trajati - sve što vrijedi traje, a što traje vrijedi.“

• Rođeni ste 1955. godine u Bosni i Hercegovini, hercegovačkom selu Donji Mamići, opština Grude. Kada ste prvi put došli u Zagreb, kako ste došli, kako ste se osjećali?

- Došao sam vlakom iz Čapljine na glavni kolodvor. Stiže u 7.10 ujutro. Imao sam louis vuitton kofer, kartonski (smijeh). Karta je bila u jednom smjeru. Tako sam došao prije 45 godina, tako je krenulo 1974. godine. Bio sam fasciniran kao i svako dijete, imao sam 18,5 godina, završio gimnaziju, bio najbolji đak, stipendiju Gruda sam imao. Slao sam svaki semestar odrezak u Sarajevo, sjećam se, na Vase Miskina broj 17, da sam položio semestar. Ulagali su u mene od mladih dana. Ostao sam u Zagrebu, zaljubio se, tu sam i služio vojsku. Slučaj je htio da ostanem u Zagrebu, a onda, kada sam već u Zagrebu, nije preostalo ništa drugo nego da budem gradonačelnik (smijeh).

Tajna uspjeha

• Objasnite nam takozvani fenomen Bandić. Gradonačelnik ste već 19,5 godina. Da li ste najdugovječniji gradonačelnik u Evropi?

- Po mandatima gradonačelnika glavnih gradova Evropske unije da, jer najviše mandata je prije imao (Gabor) Demski u Budimpešti, pet mandata i gospodin (Mihael) Hojpl pet i pol mandata - otišao je prije godinu i po dana. Po mandatima sam prvi, jer imam šest mandata, a po dugovječnosti je najdugovječniji Hojpl, on je imao 22,5 godine, njegov mandat je pet godina.

• Kako šest puta pobijediti na izborima, uz to biti Hercegovac koje ljudi ovdje u Hrvatskoj, ruku na srce, nešto i ne obožavaju?

- Nešto slično, dobro ste vi rekli. Zagreb prima svakog dobronamjernika, svima su otvorena vrata, pa je primio i mene kao došljaka. Ima i one stare, otrcane fraze, da kada se rodi dijete u Hercegovini daju mu 100 maraka - nekad, sada 100 eura, i put Zagreba. Ima tu nešto, ali nije to baš sve tako. Tajna uspjeha je sljedeća: da radite ono što volite i još više volite ono što radite. Kada vam je posao relaksacija, hobi, gušt, užitak i kada radite ono što volite i još više volite ono što radite, i kada 365 dana 16 sati dnevno živite to što radite i u funkciji ste čovjeka, vjerujete u sebe, slušate svaki dan puls svojih građana, ne samo slušate nego i poslušate. Tri su stvari koje svaki lider mora imati da bi bio lider. Prvo je da vidi malo prije drugih, da ima malo više soli u glavi, drugi je da donese odluku malo prije drugih. Treći su najrjeđi, to je da to provedu do kraja. To su lideri, preduvjet da bi čovjek poštivao i vjerovao drugima, poštovao sebe i vjerovao u sebe. Onda, učiti svakodnevno, pametan uči cijeli život, a budala se rodi pametna. Ja imam sreću da imam dvije domovine, jednu po rođenju - BiH, a drugu po izboru - Hrvatsku, na koje sam ponosan. I ponosan sam na svaki pomak i potez pametnog čovjeka i iz BiH kada je Hrvatska u pitanju i iz Hrvatske kada je BiH u pitanju. Ja sam prijatelj sva tri naroda u BiH, hrvatski sin BiH i, vjerujte mi da se jednako osjećam u Zenici, Tuzli, Banjoj Luci, Mostaru, Sarajevu, Ustikolini kod mog muftije Šefke Omerbašića, kod kojeg sam bio par puta, ili u bilo kojem kutku BiH.

• Nalazimo se na Trgu bana Josipa Jelačića. Kada i kako ste smislili, kako Vam je palo napamet da pokrenete manifestaciju Advent u Zagrebu?

- Prije sedam godina posjetio sam prijatelja u Beču. Mislim da je Rathaus najljepša vijećnica od svih vijećnica glavnih gradova EU, a iza tog Rathausa grade rezidencije i park. Ima tu jedno 250 metara puteljaka koji su bili zaleđeni i gdje su se djeca klizala. Ja sam, idući tim klizalištem, pao na taj led i sine mi ideja da bismo to mogli napraviti na našem Tomislav trgu, iza Glavnog kolodvora, tamo gdje sam došao '74. Mislio sam da bi to moglo biti ljepše nego u Beču. To je moje dijete, to je moj projekt, tri puta najbolji u Evropi. Jučer smo dobili informaciju da nas je BBC svrstao među 14 najboljih advenata na svijetu. Samo smo tri puta najbolji jer ne možemo više biti, pravilo je takvo. Prema tome, to najbolje demantira one koji drugačije govore o Adventu. To je za mene projekt na koji sam ponosan, jasno je da su to operativno iznijeli i Turistička zajednica grada Zagreba i moji ljudi i organizatori - ja im se svima zahvaljujem.

 Advent u ciframa

• Koliko danas gradova u Hrvatskoj na sličan način obilježava Advent?

- Oni to probaju oponašati, ali niko to ne može kao grad Zagreb. Zagreb ima infrastrukturu, glavni je grad i to što drugi rade je sve minijaturno. Ja sam sretan i ponosan, a i spreman da pomognem svojim prijateljima da naprave to kopirajući najbolje što mogu. Ako im bilo kakva ideja treba, ja im stojim na raspolaganju. Ponosan sam da je advent postao simbol grada Zagreba i njegov zaštitni znak i ponosan sam na to što drugi u Hrvatskoj to pokušavaju oživjeti kod sebe.

• Koliko Advent donese prihoda gradu Zagrebu?

- Donese jedno 20 puta više nego što se uloži. Za prvih 10 dana Adventa imali smo 15 posto više dolazaka turista u grad Zagreb i 14 posto više noćenja u odnosu na prošlu godinu. To se može izračunati kroz turistički imidž i brend grada, kroz priliv gospodarskih sredstava i potrošena sredstva koja turisti donesu. Za svaku uloženu kunu ili euro dobijemo dvadeset. To je vizija adventa koju sam ja imao i nisam se zadovoljio sa prosječnim. Učili smo od boljih, a danas smo tri puta bolji od onih od kojih smo učili. To je jednostavno tako, ljudi su to prihvatili. Razgovarao sam neki dan sa prijateljima iz Sarajeva, kažu mi da turističke agencije iz Sarajeva bukiraju u 12. mjesecu posjete za zagrebački advent. Ne samo iz Sarajeva već i iz Podgorice, Prištine, Beograda, Skoplja, čak i iz Budimpešte i Beča. Nekada su Zagrepčani hrlili na advent u Beč, a sada naši ljudi i Austrijanci idu iz Beča u Zagreb.

• Znate li koliko je ljudi iz BiH posjetilo Zagreb u ovom mjesecu?

- Do 11. decembra prošle godine oko 11 tisuća ljudi. Ove godine to je već 15 posto više. Ove godine mislim da će biti između 12 i 13  tisuća.

• Vi ste kolega i prijatelj gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake. Kakva je saradnja grada Zagreba i grada Sarajeva?

- On na Baščaršiji ima berbernicu za sunećenje. Imaju zagarantiran posao 365 dana godišnje. To je jedna sarajevska obitelj koja je naučila na rad. Prije nego je žičara službeno otvorena, mi smo se dan prije provozali. Lijepo je to kada čovjek dođe prijatelju u posjetu i kada vidi da Sarajevo ide naprijed. Od srca mu želim sve najbolje i želim da dobije i drugi mandat.

• Možete li mu kako pomoći da dobije drugi mandat, znamo da ste stručnjak?

- 365 dana u godini da radi, 16 sati dnevno, ne osvrtati se na kritičare i na one koji ruše i buše gume. Ići naprijed, razvijati grad projektima, ne gubiti vrijeme i energiju na žmigavce i žmiganje iz opozicije koji bi sve dali da su na njegovom mjestu. Ima ona od Brege i Bebeka „Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze a da ti se dive, umjesto svoga da tvoj život žive“. To ja na dnevnoj bazi doživljavam, otpjevam taj refren i onda oni ušute, makar na koji dan. I onda opet ponovo se nadovežu, ali ja opet pjevam - ko pjeva zlo ne misli.

• Odakle Vam snaga?

- Ljubav pobjeđuje. Ljubav prema poslu kojeg volim. Lideri se rađaju, ne može se naučiti da se bude prvi. Rekao sam šta trebate imati da budete lider. 30 posto je predispozicija, da vidite prije drugih, da odluku donesete prije drugih i da insistirate na provođenju te odluke do kraja. To su tri osnovne karakteristike da budete prvi, ali to je talent, 30 posto, a 70 posto je šljakanje do istrebljenja. To je šljakati tri puta više od prosječnog, to je jedina tajna uspjeha, nema druge. Za biti prvi se rodite, nema škole za to. Talenti se rađaju kao u nogometu, bilo kojoj vrsti sporta,  politici, književnosti, pjesnišvtu, umjetnosti i tako dalje.

• Postoji li šansa da u narednom periodu napravite udžbenik ili akademiju, školu za one koji žele osvojiti mandat?

- To ćemo u neko drugo vrijeme jer ja mislim odraditi najmanje još jedan mandat, pa onda nakon toga napisati memoare. Da zaokružim na 24 godine, a da ne bi neko slučajno nekad osvojio šest mandata, da imam jedan više od onih koji budu osvojili šest (smijeh). Ako mi bog da zdravlja, a mislim da hoće.

 Svako svoje diple svira

• Širite i promovirate svoju stranku u Hrvatskoj i šire. Možemo li očekivati neke inovacije?

- Jedina tajna stranke na čijem sam čelu je u tome da vjerujemo u čovjeka i čovjek je najveća snaga Hrvatske. Da bismo to napravili moramo prednost dati struci i kompetenciji, a ne stranačkim podobnostima. Sposobni, a ne podobni. Hrvatska živi u bipolarnoj političkoj sceni dvadeset i devet godina -  sjaše Kurta da uzjaši Šmurta. Dobiju jedni zato što drugi uprskaju, slažu, prevare, ne izvrše ono što su obećali i dođu drugi. K'o Mujo na čakiju - naš vic. Ja se nadam da će se ljudi jednom osvijestiti. Treba dati prednost struci i kompetenciji, a ne stranačkoj podobnosti. Ja ću vas sada frapirati: Od 450 ljudi koji imaju pravo parafa u gradu 300 je žena i 150 muškaraca. Znate koliko ih je u mojoj bivšoj i sadašnjoj stranci - pet posto. Od 100 najodgovornijih ljudi u gradu, holdingu i gradskoj upravi, teta u vrtićima i kulturnim institucijama, znači onih 100 najužih, samo je 10 u mojoj bivšoj i sadašnjoj stranci. Zamislite vladu BiH ili Hrvatske, da od 25 ministara imate tri iz stranke vladajuće većine, a ostalo da su vanstranački ljudi. Zamislite kako bi BiH ili Hrvatska izgledale - pet puta bolje. I zato Zagreb izgleda pet puta bolje od Vukovara i od Like, nažalost.

• Bipolarna Hrvatska ima te i takve probleme. Možda Vam je to i utjeha, što ste samo bipolarni. Zamislite da imate kao BiH: Srbe, Hrvate, Bošnjake, ostale... pa se onda oni dijele na još jedno pet-šest partija... Koja je Vaša preporuka za nas?

- To je moja omiljena tema, ja to živim i nešto znam. Prijatelj sam sva tri naroda u BiH. Nema sreće u BiH ni povjerenja koje se može dogoditi između sva tri naroda. Tamo se dogovore jedno za stolom, a čim se raziđu tuku se. Tuku se već i dok razgovaraju. Bez minimuma povjerenja vladajuće elite u BiH, stvaranje istinskih pretpostavki za ravnopravnost sva tri naroda, koja nije zagarantirana sadašnjim Dejtonskim sporazumom i Ustavom, koji je, što bi Tito rekao, nemojte se držati ustava ko pijan plota. Kako paše tako ga se primjenjuje. Bez minumuma istinskog povjerenja Hrvata, Srba i Bošnjaka nema budućnosti BiH, bez obzira na ustrojstvo. BiH je najkompliciranija država na svijetu, vi to znate bolje nego ja. Tamo je najbolje doći u neku od te tri nacionalne opcije, svrstati se uz jednu i principom etničkog predstavljanja 29 godina u polumeđunarodnom protektoratu funkcionirati. Ali dugoročno, sreće nema. Hrvati moraju biti istinski ravnopravni. Bošnjaci trebaju zaboraviti da biraju hrvatskog predsjednika. Bošnjaci trebaju izabrati svoga, Hrvati svoga. Citirat ću Harisa Silajdžića, po meni jednog od najvećih intelektualaca Bošnjaka, iako se ne slažem sa svim što kaže. Komšiću je na sučeljavanju rekao da će „BiH ogaditi Hrvatima, birajući Hrvatima svog predstavnika“. Dok je u BiH princip, ne zagovaram to, ali je na djelu, etničkog, a ne građanskog predstavljanja, mora se omogućiti ljudima da svako izabere svog predstavnika. Ja jesam za građansku BiH, jesam za multietničku i multikulturalnu BiH, ali ne na papiru nego na djelu. I da se to istinski i do kraja provodi. Majorizacija Bošnjaka nad Hrvatima u Federaciji, soliranje Dodika u RS-u, samo odgađa problem rješenja BiH. Riješit će ga oni kojima u srcu nije BiH nego status quo, da bi u ime BiH sa tri entiteta imali razloga da i dalje hodaju od sjevera do juga i istoka na zapad BiH. Složit ćete se sa mnom da je BiH i danas na izvjestan način međunarodni protektorat, gdje svjetske sile diktiraju svoj tempo i eksperimentiraju s ovim ili onim rješenjem. Mislim da je dosta. Treba se istinski dogovoriti i to provesti. Pitanje elementarnog, istinskog povjerenja najodgovornijih ljudi koji predstavljaju tri naroda u BiH. To je moja poruka svima, to govori čovjek koji je prijatelj sva tri naroda koji se u bilo kojem kutu BiH osjeća kao da je u svojim Grudama. Dobronamjerno to govorim, volim BiH, ja sam dijete BiH i želim BiH i svim trima narodima sreću i blagostanje. BiH nema drugog puta nego boljitak za sve svoje građane i evropskog puta. A evropskog puta nema bez stvarnog razumijevanja i minimum povjerenja lidera i naroda. Ja sam duboko nesretan što toga nema, što to ne vidim i ne prepoznajem. Imam instinkt životinje kada je politika u pitanju, što bi rekao Aristotel zoon politikon, ali toga, nažalost, u BiH ne vidim. Vidim da svako svoje diple svira, odgađamo rješenje, a oni koji ne vole i ne žele dobro BiH plješću i aplaudiraju, ako ne javno, onda u pričuvi. Poruka je da se sjedne i istinski presloži i formalno, normativno, sadržajno, ali i barijere, i da se živi sretnije u BiH i da građani BiH žive bolje.