Kolumne

Pišu: Denis Čarkadžić, Istinomjer tim ( za magazin Start)

Govoreći o Ustavnom sudu BiH, neistinite tvrdnje išle su od onih da Ustavni sud nije predviđen Ustavom BiH, preko tvrdnji da je u njemu nekada postojalo entitetsko glasanje do onih da se sudije Ustavnog suda biraju iz redova konstitutivnih naroda i da su njihovi predstavnici, a pojedini politički zvaničnici nisu znali koliko u ovom trenutku ima sudija u Ustavnom sudu BiH. 

Neke od najčešće ponavljanih neistina u prošloj godini bile su one koje su se odnosile na način imenovanja visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, odnosno na to da Schmidt nije visoki predstavnik jer ga nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a.

Pored domaćih političkih aktera, takve tvrdnje iznosio je i ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov, a slijedom stava da Schmidt nije „legalno izabran“, javnost je često svjedočila i tvrdnjama da on nema pravo da koristi tzv. bonska ovlaštenja te da ga moraju imenovati „strane“ Dejtonskog mirovnog sporazuma.  

U kontekstu ovlasti visokog predstavnika u BiH, neistinito se tvrdilo da su bivši visoki predstavnici „intervenisali u Ustav BiH“, kao i da je Schmidtov prethodnik Valentin Inzko tzv. bonske ovlasti koristio samo pri nametanju izmjena Krivičnog zakona BiH. 

I ove godine česte neistine iznošene su na temu Dejtonskog mirovnog sporazuma – od toga da je mijenjan, preko onih u kojima se tvrdilo da je Dejtonski sporazum predvidio uslove za zatvaranje OHR-a, da su strane potpisnice Dejtonskog sporazuma Republika Srpska i Federacija BiH, pa do onih da je BiH nastala potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. 

Svjedočili smo nerijetko i neistinama koje su se odnosile i na državno uređenje, pri čemu se tvrdilo da je BiH državna zajednica i konfederacija, zatim zajednica država, kao i da je Republika Srpska država koja ima svoje granice i svoj vazdušni prostor koji kontroliše.  

Tema u javnosti bila je i izmjena Ustava BiH, pri čemu se neistinito tvrdilo da Ustav BiH mogu mijenjati samo RS i FBiH, ali i da je za njegovu izmjenu potrebna i dvotrećinska većina u Domu naroda PSBiH. 

Nerijetko se 2023. godine govorilo i o državnoj imovini, pri čemu se, također neistinito, često moglo čuti da državna imovina pripada entitetima te da Ustavni sud BiH u svojoj odluci nije naveo da je ona vlasništvo države. 

Nije nedostajalo neistinitih tvrdnji ni kada se radi o NATO integracijama BiH, poput onih da o odnosu BiH i NATO saveza odlučuju entiteti te da nigdje u relevantnim odlukama, dokumentima i zakonima ne piše da naša zemlja treba raditi na tome da postane članica NATO-a. 

Javnost je također svjedočila netačnim tvrdnjama da bi BiH kao članica Alijanse bila prinuđena da na svojoj teritoriji rasporedi nuklearno oružje, kao i da NATO članice izdvajaju 2% GDP-a na godišnjem nivou da bi pomogle vojnim naoružanjem Ukrajini.

Nakon što je BiH dobila kandidatski status za članstvo u EU, fokus političkih aktera/ki u našoj zemlji usmjeren je ka pregovaračkom procesu, te smo i u tom kontekstu imali priliku čuti niz neistinitih tvrdnji.

Ovom prilikom izdvajamo onu da su najkraći pregovori jedne zemlje s EU trajali četiri godine, a kada je ispunjenost 14 prioriteta iz Mišljenja EK o članstvu BiH u pitanju, pojedini nosioci aktuelne vlasti tvrdili su da u prošlim mandatima nije ispunjen nijedan od njih. U kontekstu evropskih integracija, javnost je svjedočila i netačnom poređenju odnosa entitetskih budžeta i pomoći EU planiranoj za zemlje Zapadnog Balkana, kao i broju posjeta predsjednice EK Ursule von der Leyen Bosni i Hercegovini u odnosu na druge države u regionu. 

Tokom minule godine politički/e funkcioneri/ke u BiH komentarisali/e su i uvođenje sankcija od američke administracije jednom broju političkih i javnih ličnosti u našoj zemlji, pri čemu su se također znale čuti neistinite tvrdnje. 

Tako se od političkih dužnosnika moglo čuti da sankcionisane osobe mogu putovati u SAD, da neki od njih nisu pod sankcijama, već da im je uveden vizni režim, da je pojedinim sankcionisanim osobama sankcije uveo američki ambasador u BiH, a neistinito se govorilo i o samim razlozima za uvođenje sankcija.  

Nezaobilazna tema bili su izbori i Izborni zakon BiH, te se jedan broj neistina odnosio na rezultate izbora pojedinih stranaka i kandidata, najčešće u kontekstu poređenja sa drugim političkim subjektima. 

Pored toga, imali smo priliku čuti i neistinite izjave da samo Parlamentarna skupština BiH može mijenjati Izborni zakon BiH, ali i netačne tvrdnje pojedinih političkih dužnosnika da se samo prijedlozi njihovih stranaka o izmjenama Ustava i Izbornog zakona BiH trenutno nalaze u parlamentarnoj proceduri, a ponavljana je i neistina koju smo imali priliku čuti i ranije – da aktuelni sastav Centralne izborne komisije BiH nije izabran u skladu sa zakonom. 

Na kraju, ali ne i manje često, neistinito se govorilo i o ekonomiji. Tako je javnost imala priliku čuti neistinite tvrdnje da je RS u posljednje dvije godine privukla manje od 20 posto stranih investicija koje su došle u BiH, da taj entitet izvozi više vina od Federacije BiH, a neistine su se iznosile i u vezi sa stepenom zaduženja tog entiteta. 

Netačno se tvrdilo i da je prosječna penzija u Republici Srpskoj duplo manja od one u Federaciji BiH, da je Federacija BiH u prošloj godini imala veći rast GDP-a od Hrvatske, kao i da su u tom entitetu u zadnje četiri godine najbitniji ekonomski parametri porasli u prosjeku za 50%.

Kao što je vidljivo iz navedenih primjera, najčešće neistine u 2023. godini politički/e akteri/ke u BiH izgovarali/e su u okviru tema i izazova koji su u političkom smislu obilježili i prošlu godinu.

Za očekivati je da teme poput imenovanja novog visokog predstavnika u BiH, rasprava u vezi sa sastavom i funkcionisanjem Ustavnog suda BiH, euroatlantskih integracija naše zemlje, proširivanja liste osoba pod sankcijama vašingtonske administracije, izmjena Izbornog zakona BiH, ali i ekonomije, budu i dalje prisutne u političkoj javnosti u BiH.