Vijesti / Bosna i Hercegovina

Od svog prvog poslovnog poduhvata daleke 1987. godine, od videoteke i ugostiteljstva, te pokretanja trgovine 1990-tih i uspješnog razvoja distributivne mreže, sa početkom 2000-tih, FIS je izrastao u jedan od najvećih domaćih trgovačkih lanaca. Danas FIS ima 3000 uposlenika i, kako njegov osnivač i direktor kaže za naš magazin, radi na svim kontinentima

Pero Gudelj, osnivač i direktor kompanije FIS Vitez, još je prije posljednjeg rata pokazao kako biznis može izgledati. Nije se previše obzirao na parole sa političkih skupova. Videokamerom je snimao i jedne i druge i treće, umnožavao kasete i sve im to lijepo prodavao. A, ako je trebalo, nije mu bilo teško zasvirati  harmoniku i zapjevati. Za dobar honorar, naravno.

- Sve je počelo negdje prije 35 godina, od kafića koji je nosio ime Fis.  Zašto Fis? To je znak harmonike od koje sam zaradio prvi početni kapital! Najviše sviram i pjevam iz fisa i, tako, sve je u duhu Fisa, evo sve do dan-danas.

Sve je, ustvari, počelo mnogo ranije. Još u osnovnoj školi primijetio je da njegovi drugovi iz bogatijih kuća mnogo para troše za sendviče. Počeo ih je praviti i prodavati djeci u školi.

- Da, da, da... Počeli smo od toga i voće na pijaci smo prodavali, ali uglavnom je prvi kapital donijela harmonika. Trenutno imamo 3000 uposlenih ljudi, imamo 14 velikih centara u Bosni i Hercegovini i dva u Hrvatskoj i pored trgovine, gdje surađujemo sa nekih desetak hiljada firmi, a radimo na svim kontinentima u svijetu. Posebno mi je interesantna proizvodnja - imamo proizvodnju čarapa, gdje dnevno proizvedemo 5000 čarapa. Tu je i Anbinni, dječija garderoba, po čijem kvalitetu smo konkurentniji od evropskih proizvođača. Ljudi su to već prepoznali. Najvažnija mi je proizvodnja namještaja od punog drveta i iverice, gdje imamo uposleno nekih 500 radnika. Naravno, tu je i turizam. Evo, ove godine, zahvaljujući stvarno dobrom snijegu na Vlašiću, bilježimo tri puta veći promet nego do sada. Žao nam je da na Vlašiću nema većih staza kao u Evropi, gdje ima od 30 do 50 kilometara ski-staza, a kod nas na Vlašiću ima tek par kilometara.

Prvi otkrio Kinu

Je li to znači da već gledate neku drugu planinu u Bosni i Hercegovini na kojoj bi mogli nešto uraditi?

- Pa možda bi, ali ipak Vlašić ima mogućnosti da se postave žičare prema releju, gdje ima nekih 1900 metara visine. Banke ne žele više da finansiraju ispod 1600 metara, tako da se vidi mogućnost i na Vlašiću, a moguće malo i šire. Međutim, meni je proizvodnja od punog drveta jedna od najbitnijih. Bilo bi jako lijepo da politika, konačno, prepozna važnost onoga što radimo mi proizvođači. Zar nije glupo izvoziti sirove balvane kada možemo od njih napraviti lijep namještaj koji očigledno jako dobro prolazi na inostranom tržištu?!

Među prvima ste „otkrili“ Kinu. Donijeli ste jeftine upaljače, kišobrane...?

- U ta vremena upaljač je bio pola marke u Evropi i otišao sam među prvima u Kinu gdje je cijena bila, evo i sada znam, 0,025 dolara. Naravno trebalo je smjelosti i hrabrosti kupiti milion komada. U kontejneru dozvoljavaju samo par modela upaljača i druga roba se nije trebala miješati. Kada sam otišao u Kinu i sjeo rame uz rame sa evropskim biznismenima shvatio sam da ja imam četiri miliona kupaca, a Evropa 450 miliona.

Šta ste naučili od Kineza? Kina je sada drugačija od one u koju ste išli prije dvadesetak godina?

- Ponešto smo prepisali mada je teško Kinu prepisati. FIS ima 3.000 uposlenih i za socijalno i zdravstveno dajemo oko milion maraka mjesečno. Državi, dakle, dajemo 400 do 450 maraka po jednom čovjeku. U Kini je cijena radne snage mnogo povoljnija, oni rade 200 do 250 sati mjesečno. Jako ih je teško kopirati zbog cijene radne snage. Osim ove 3.000 u BiH, FIS ima i oko 5.000 ljudi koji za nas rade u Indiji, Kini, Pakistanu. Zakupimo cijelu proizvodnju i te fabrike, praktično, žive od nas. Moja je želja, i mislim da je realna, da u narednih deset godina zaposlimo još dvije hiljade ljudi ovdje u BiH. Tada bismo imali 5.000 uposlenih i mogao bih komotno reći da se nisam džaba rodio.

Ti novi uposlenici bi, pretpostavljam, radili u proizvodnji namještaja?

- Da, upravo namještaj! Imamo jako veliki broj potencijalnih kupaca i šteta je da se to propusti. Evo ja sam spreman odmah uposliti 200 ljudi kad bi se prepisao zakon Evropske unije. Hrvatska je prepisala zakon Evropske unije o šumama gdje, pored ostaloga, dobivaju i povoljniju cijenu sirovine, dakle drveta.

Spremam se za Dubai

Pored svih rezultata, pored toga da je izvoz finalnog namještaja jedna od jačih izvoznih grana, mi i danas imamo slučajeve da se goli trupac izvozi. Kako to komentarišete ?

- Ja bih totalno zabranio izvoz balvana pa i daske. No moraju i pilane da žive. Treba se, dakle, naći jedno normalno, srednje rješenje, koje će zadovoljiti sve one koji se bave drvetom.

Da, ali šume su prirodno dobro, dakle vlasništvo države. Zar ne može država odrediti neke prioritete, zar ne može privremeno zabraniti izvoz trupaca?

- Nažalost, država nema vremena oko toga. Mislim da novoizabrana vlada treba da se potrudi oko toga. Namještaj je jedan od strateških izvoznih proizvoda.

Imate li neke ideje za novu federalnu vladu?

- Naravno! Već sam spomenuo beneficije za one koji se bavi prehranom, tekstilom i ima još puno tih grana. Turizam je jedna od velikih i važnih grana. Države koje nemaju prekrasnu prirodu kao mi zarađuju ogromne novce u turizmu. Siguran sam da to možemo i mi u BiH.

Kažu da ste potpuno promijenili Vlašić?

- Moram reći da su posjetioci oduševljeni. Ljudi se gore zaista odmore i poprave krvnu sliku za kratko vrijeme. Pripremamo i izgradnju aerodroma...

Kakvu klijentelu nakon toga očekujete, nakon uspostave aerodroma?

- Upravo se spremam za Dubai. Nekim partnerima ćemo ponuditi da se uđe u realizaciju 2-3 hotela, 12 stadiona, staze za šetanje. Znači kompleks FIS radi drugačije. Nije to samo hotel, nisu apartmani, restorani... Mi smo napravili jedan kompleks, a u tom kompleksu imamo šest stadiona, dva s umjetnom travom, ostali su asfaltirani. Pokušavamo izgraditi još jednu zatvorenu sportsku dvoranu i puno staza za šetanje, tri jezera, adrenalin park, rip line... Mnogo sadržaja u nekih sedam hektara zemlje.

Šta vam je od svih vaših poslovnih segmenata najdraže? Vlašić?

- Dobro ste rekli, podjednako volim i Vlašić, turizam na Vlašiću. Prvo, zdravstveni turizam je jako kvalitetan. Ja sam slučajno sreo gore jednu majku i djevojku koja studira u Beču. Za sedam dana im se krvna slika potpuno promijenila. Visina je 1200-1300 metara, zrak je bogatiji kisikom, naravno nema smoga kao u Sarajevu, Zenici...