Husref Musemić, trener FK Sarajevo za magazin Start govori o Celtiku, igračima, Ligi prvaka, fudbalu nekad i sad ....
Hvala Vam na čestitkama. Euforija je takva da se poslije osvajanja duple krune malo slavilo, malo su misli bile usmjerene na druge stvari, ali to sve relativno brzo prođe, jer počinju nove pripreme, novi izazovi, obaveze, utakmice. Sve brzo prođe, na nama je da se potrudimo i novim rezultatima pokušamo to ponoviti ili biti još bolji.
Možda smo to mogli i ranije riješiti, ali fokus je bio na kraju prvenstva, da se pokuša osvojiti to što se osvojilo. Sva moja koncentracija, pa tako i koncentracija ljudi u klubu bila je usmjerena na rezultate, a produženje ugovora bilo je stavljeno u drugi plan, pa se desilo da neko iz kluba nije bio tu, da je bio na putu, pa sam ja bio na putu i onda se tu vrijeme izgubilo. Najbitnije je da smo našli zajednički interes sa željom da budemo u narednom periodu bolji.
Prethodnih godina je bilo tako, valjda su investitori tako tražili, ali bez obzira na sve u našem poslu se nikad ne zna koliko ćete ostati. Po mome mišljenju, produženje ugovora 1+1 je za početnike. Ja nisam početnik. Dugo godina radim ovaj fudbal, iza sebe imam to što imam i to je upravo jedini razlog zašto sam tražio da to budu dvije godine, više zbog respekta i poštovanja prema meni i mojim godinama i onome što sam ja uradio.
- Velika ekipa koja ima i svoju historiju i mnogo trofeja u svome klubu. Fudbalski gledano nismo željeli takvog protivnika, ali na nama je da radimo . U fudbalu je sve moguće.
- Sudbina ovih prostora je da igrači odlaze. Otišao nam je Mujakić, Kapić, dva igrača koja objektivno imaju kvalitet koji bi sigurno dobrodošao Sarajevu. Pokušavamo da nađemo adekvatne zamjene za te dvije pozicije. Vrlo je bitno da u takvim situacijama ne pogriješimo, da dovedete igrača koji može da održi vaš kvalitet igre ili da ga poboljša.
Kompletan stručni štab je uključen u to. Najviše komunikacije imam sa našim koordinatorom sportskog segmenta Emirom Hadžićem. Gledamo interes kluba i ne želimo da pogriješimo. Postoji mnogo primjera u svijetu gdje se plati skupo igrač i ne pokaže se kao pravi izbor, dok sa druge strane dođe igrač koji je puno jeftiniji, pa odigra zavidne partije. U tom poslu imaju stvari koje se moraju gledati, ali na kraju nikada ne znamo sa sigurnošću kako će biti.
Šef Omladinskog pogona je zadužen za rad sa trenerima mlađih selekcija, a mi imamo dosta igrača u prvom timu iz naše Akademije. Prošle sezone, spletom okolnosti, Pidro nam se povrijedio, pa i Šabanović, i zbog toga su imali puno manju minutažu nego što bi objektivno imali, a u narednoj sezoni će nam se pridružiti još nekoliko akademaca. Meni kao treneru i šefu stručnog štaba je drago što su oni sa nama, ali sve najviše zavisi od njih, koliko oni u tom trenutku mogu pokazati i nama dati ruke. Najbolji primjer je Nihad Mujakić koji je samo radom i upornošću napravio to što je napravio. Svaka priča koliko ga trener voli ili ne voli pada u vodu, barem kad sam ja u pitanju. Mujakić je najbolji primjer kako se relativno brzo može doći do inostranog angažmana i standardnog igrača seniorskog tima. Nihad je bio neizostavna karika tima pri osvajanju duple krune i želim mu mnogo uspjeha u budućnosti.
Ne možete postavljati ciljeve. Ciljevi su da napravimo nešto više, ukoliko je to moguće. Sarajevo je klub koji uvijek ima ambicije da napravi nešto više, postavlja se jedino pitanje koliko je to realno, to ne može niko garantovati bez obzira ko je trener. Sve zavisi od više faktora i spleta okolnosti.
Mene su sahranili prije šest godina, ali ja se danas dobro osjećam i živ sam. Svaki posao je stresan ako ga radite svim srcem. Dajete se maksimalno u posao i želite da napravite nešto, uvijek želim da napravim najbolje što mogu. Iza mene je mnogo i pobjeda i padova, i mislim da ne trebam više dokazivati da li sam kvalitet.
Ne znam šta bih vam tu rekao. Poznato je kakvo je on fudbalsko ime i kakva je francuska legenda, pa i svjetska. Žao mi je, ako je, zbog njega samoga, ali i zbog fudbala uopšte.
Kada sam ja u pitanju, mene to ne interesuje, niti će me kada interesovati. Šta drugi rade na to ne mogu da utičem, mogu da čuvam sebe i svoj obraz. Po meni, ima i više priče nego što je to objektivno istinito.
Dosta dobro, puno bolje nego što je bilo. Tu i tamo pojavi se poneka greška, što je normalno, svi griješimo. Generalno, stanje u ligi se popravlja.
Možda je sad ovaj sistem takmičenja zanimljiv, malo je on podigao ljestvicu. Ne znam šta bih vam rekao za kvalitet lige, tu i tamo se desi neki uspon, ali ovdje je neminovno da mnogo toga zavisi od igrača. Igrači dolaze i odlaze, svakakvih kvaliteta i zbog toga ne bih rekao da se nešto pretjerano promijenilo ili da smo napredovali.
Sigurno da su i Borac i Velež klubovi koji imaju svoju historiju i tradiciju, njihov povratak je dobar i za ugled ove lige. Da li će to poboljšati izgled lige i fudbala, to je sada drugo pitanje, kvalitetom su zaslužili da budu tu gdje jesu.
Posljednje dvije-tri utakmice derbi je bio dosta dobar, pa i sami uslovi na Grbavici, stadion, novi teren, fudbal je bio na nivou i to je ono što mi svi moramo učiniti jer je to najveći derbi u državi i treba da ga dignemo na najveći mogući nivo.
U našem poslu su rezultati ono što se vidi. Izgubimo jednu utakmicu odmah idu kritike, žalbe. Bilo je utakmica koje smo mogli dobiti, ali isto tako fudbal je zbog toga intresantan, lopta je okrugla i sve je moguće.
Robert najbolje zna šta treba da radi, ima najbolji uvid u reprezentaciju i igrače koje prati i sa svojim saradnicima traži najbolje moguće rješenje, kao i ja što tražim u svome timu, pa i svi drugi na cijelom svijetu. Nekada se to poklopi, a nekada ne. Kritika će uvijek biti, kako je njemu teško, tako je teško svakom selektoru, to je posao u kojem ne možete sve zadovoljiti. Onog trenutka kada se plasiramo na Evropsko prvenstvo, onda će sve kritike pasti u vodu i pričat će se o tome šta možemo dalje i koliko možemo.
Nisam dugo bio, pa sam iskoristio priliku i otišao u rodni kraj, volim otići, prisjetiti se mladosti, godine brzo prolaze, stari se. Održavam jako dobru vezu sa rodnim krajem.
Dosta igrača je poteklo sa tog kraja Semberije, ali nekako su napadači obilježili taj kraj, od moga brata Vahidina koji je najstariji, pa do mene, pa Savo, pa Jović.
Njemu je u prirodi da se uvijek mora boriti. Ne može se ništa napraviti bez volje i trke. Kad god se čujem sa njim samo govori moraš, moraš, moraš... se više boriti, moraš izginuti na terenu, moraš izaći sa terena sav mokar, znojav, krvav to je nešto što može donijeti rezultat. Teško će ga biti promijeniti, sve to teško godinama doživljava, on bi uvijek volio da svaku utakmicu pobijedimo, ali njemu je to teško objasniti.
Čestitali su mi na osvajanju duple krune, ali ne bih rekao da sam legenda Zvezde, bio sam solidan igrač gdje sam proveo četiri godine. Kada sam bio u rodnoj Janji, svratio sam do Beograda, otišao na stadion, iz kojeg sam otišao prije 30 godina. Uvijek sam gore rado viđen iako sam davno otišao. Kad sebe vidim na slici od prije 30 godina, jedva se mogu prepoznati, a kamoli neko drugi da me prepozna, ali još uvijek tamo ima i mojih slika i zajedničkih fotografija sa ekipom. Pratio sam Zvezdu i na evropskim utakmicama i drago mi je zbog uspjeha koji su postigli.
Nisu se prije tako mijenjali treneri kao sad kod nas, ali i tad se mijenjalo. Teško je sad posebno izdvojiti, ali Mirsad Fazlagić i Boško Antić su bili treneri kada smo osvojili titulu 84/85. godine, to je godina kada sam i ja doživio potpunu afirmaciju, vjerovatno su oni u tom trenutku i najzaslužniji za to.
Teško da će se to ikad desiti, pogotovo ne za moga života. Objektivno, to sada nije realno.
Ne bi loše bilo iz razloga što imamo primjere zbog kojih možemo tako da kažemo. Imamo igrače koji odlaze relativno rano i poslije toga se ubrzo vraćaju nazad, jer mi nismo Zapad iako smo blizu. Tamo nema puno čekanja, kada dođete kao stranac žele vas odmah kao gotov proizvod, ne žele da vas puno čekaju kao ovdje. Ne bi bilo loše pomjeriti te dobne granice barem do 21-22. godine. Desi se da ovdje igrač bljesne par utakmica i odmah bi on da ide vani dalje, ne znam da li je to rano, da li je sazrio, jako je teško opstati i zadržati se na nivou kao što su to uradili Džeko ili Pjanić.
Najviše ulažu, jako su dobro organizovani, stadioni su puni, nije iznenađenje. Želim reći da su utakmice ovoga finala pokazale da i oni koji nisu voljeli fudbal, mislim da su ga sad zavoljeli i još jednom dokaz da je u fudbalu sve moguće.
Ova Liga prvaka je to dokazala, Paris Saint Germain i Manchester City uložili su koliko su uložili, Totenhem nije u zimskom periodu mijenjao igrači kadar, sigurno da je novac bitan, ali iz ovog primjera vidimo da nije sve u tome. Barcelona je isto jako puno uložila, pa nisu ni oni igrali.
Teško je danas to izbjeći, mnogo je kanala i mnogo utakmica, ako se ne odlučite koje ćete dvije gledati desi se da samo prebacujete sa jednog kanala na drugi, ne možete pratiti 5-6 utakmica. Imamo mogućnost da gledamo sve lige na svijetu.
Ne da sanjam, ali sigurno da se prisjetim i da mi nije prijatno. To je nešto što se dešava svakome u karijeri i igraču i treneru. U tom trenutku ni mi nismo bili svjesni koliko je Atalanta kvalitetna ekipa, to je pokazala i ove godine u italijanskog ligi, gdje su se pokazali kao najkvalitetnija ekipa. Pred ovo takmičenje postoji doza pritiska kako kod mene tako i kod igrača, mora postojati jer je to nešto što se ne može zaboraviti. Protiv takvih ekipa samo disciplina i koncentracija može dati rezultat, u bukvalnom smislu, nekada nije ni bitna tolika razlika u kvalitetu koliko je bitno biti disciplinovan i koncentrisan.
Da budem zdrav i živ još koju godinu i, kada je moj posao u pitanju, da budemo još bolji. Lijepo je vidjeti i kada obradujete nekoga - mi smo ove godine obradovali navijače Sarajeva. Kada vidite da ste nekoga u nekom trenutku usrećili onda je vaše zadovoljstvo veliko. Nadamo se da ćemo se još bolje organizovati i biti uspješniji sljedeće godine.
U svakom slučaju utakmica 84/85. kad smo bili prvi, kada je Sarajevo pobijedilo Crvenu zvezdu sa 2:1. Utakmica koju nikada neću zaboraviti.
Gledajući kako se danas živi i kakav je tempo života, sjećam se da sam imao lijepo djetinjstvo, više su se djeca družila i bavila drugim stvarima. Svako vrijeme nosi svoje, ne možemo sada tražiti da djeca žive kako smo mi živjeli. Sjetim se dana škole i odlazaka na trening, dva časa budem u školi, pa dva sata na trening, pa se vratim u školu. Kad si mlad sve je lako, imaš i volje i snage i energije.
Neko sam ko ne žali ništa, uvijek sam bio široke ruke. Uvijek pokušavam i, kada sam bio mlađi i sad, bez obzira koliko novca ima, da budem na nekoj sredini. Uvijek sam se hvatao za džep bez obzira koliko u njemu imao.
Planirao sam da se malo bolje odmorim, ali nisam uspio. Bio sam na moru, bilo je nešto lošije vrijeme, ali to je život, ne možemo se nikada 100% organizovati oko nečega, a u tome i jeste bit i draž života, ne znate šta će se desiti sutra. Ne možete odmor organizovati u detalje do zadnje minute, idu nove obaveze i sada se okrećem njima.
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.