Magazin / Start IZDVOJENO

U narednom broju magazina Start donosimo intervju sa  povjesničarem iz Hrvatske Hrvojem Klasićem s kojim smo razgovarali o Thompsonu, povijesnom revizionizmu, jačanju radikalne desnice, odnosima u BiH, uticaju susjeda, studentskim protestima u Srbiji, Donaldu Trumpu, Gazi, ali i o genocidu u Srebrenici odnosno (ne)suočavanju s prošlošću čak ni poslije 30 godina.

Upravo razgovaramo na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici. Suočavanje sa istinom, ali i posljedicama, ni u Srbiji ni u Republici Srpskoj i dalje nije odmaklo sve ove godine bez obzira na sudske presude. Zbog čega je to tako i da li će se to ikada promijeniti?

Promatrajući Srbiju, iako znam da će sad mnogi kada ovo izgovaram, u danima nakon Tomsonovog koncerta, smatrati da ovo što ću reći je u najmanju ruku licemjerno, ali ću ipak to reći. Mislim da je po pitanju suočavanja s prošlošću Hrvatska daleko odmaknula u odnosu na Srbiju i da se to između ostalog treba gledati i kroz razinu demokratizacije društva.

Mi smo naravno sada sve sveli na Za dom spremni, međutim Hrvatska ima redovno izbore, izbori se ne kradu, izborni rezultati su takvi kakvi jesu. U nekim gradovima pobijedi ljevica, u nekim desnica, predstavnici vlasti mogu završiti na sudu, mogu završiti u zatvoru...Sve to je u Srbiji, a rekao bih i u Republici Srpskoj nemoguće. U Republici Srpskoj i posebno u Srbiji ako izuzmemo period Zorana Đinđića, Srbi uglavnom žive u autokratskom društvu i u strogoj cenzuri medija.

Mediji su propagandni servis onih na vlasti i tu prave demokracije nema. Činjenica da u cijeloj državi, apsolutno svuda, u svim mjestima je na vlasti  jedna stranka. Ja ne znam da li to ima igdje u Evropi osim u Rusiji i Bjelorusiji. Kada svemu tome pridodate da ti koji su trenutno na vlasti u Srbiji, pa i u Republici Srpskoj, su u principu na neki način čak i bili prisutni 90–ih godina, podsjetiću samo na izjave današnjeg predsjednika Aleksandra Vučića, koji je 95-te godine, nekoliko dana nakon masakra nekoliko tisuća ljudi u Srebrenici, grmio sa govornice u parlamentu o ubijanju sto muslimana za jednog Srbina, a sada je taj čovjek predsednik Srbije.

On bi prije svega morao promijeniti sebe, morao bi se ispričati, morao bi reći da je bio u krivu, a to ne može. Slična stvar je i u Republici Srpskoj. Mislim da je to velika prepreka i ja ne vidim da će se to u  skorijoj budućnosti promijeniti. Pritom, držim fige da se u Srbiji sa ovim zadnjim protestima nešto promijeni, ali čak i da se promijeni trebat će godine i godine i generacije da se promijene koje će imati drugačiji odnos prema prošlosti i budućnosti. Dakle, taj odnos da su Srbi stalno žrtve svjetske zavjere i da nikad ni za što nisu krivi, da su samo svi prema njima činili zločine, to nažalost nije prisutno samo u ekstremno desnim krugovima u Srbiji. To je prihvaćen stav i kada se govori o Oluji, o situaciji na Kosovo i svemu ostalom. Tako da, bojim se da će još potrajati. Preduvjet je demokratizacija društva, sloboda medija, sloboda znanstvenog istraživanja, a to u Srbiji i u Republici Srpskoj još nije na vidiku.