Vijesti / Svijet

Iran je zahvatio talas protesta koji su prerastali u potpuni haos širom zemlje, od Teherana do manjih provincijskih gradova. Demonstranti, frustrirani ekonomskom krizom, rastom cijena i dugogodišnjim nezadovoljstvom političkim sistemom, počeli su uništavati i vjerske objekte. U jednom od najozbiljnijih incidenata, u provinciji Kerman demonstranti su zapalili džamiju, što je dodatno eskaliralo napetosti i izazvalo oštre reakcije vjerskih i sigurnosnih vlasti. Iranske vlasti najavljuju strogu odmazdu i pojačane represivne mjere.

Protesti su započeli krajem decembra 2025. godine kao reakcija na nagli pad vrijednosti riala i poskupljenje osnovnih životnih namirnica, ali su se ubrzo pretvorili u široko političko nezadovoljstvo usmjereno protiv vrha vlasti i teokratskog sistema. Demonstranti uključuju studente, radnike, trgovce i mlade, a sve učestaliji su i anti-režimski slogani i simboli društvenog otpora.

Brutalan odgovor vlasti

Iranske vlasti na proteste odgovaraju nasiljem i represijom. Blokiran je internet i ograničen pristup mobilnim mrežama, što otežava komunikaciju između demonstranata i sprječava izvještavanje prema vanjskom svijetu. Incident s džamijom dodatno je pojačao represivne mjere, a vlasti su upozorile da će svaka djela vandalizma i napadi na vjerske objekte biti strogo kažnjeni, uključujući hapšenja i druge mjere. Prema izvještajima humanitarnih organizacija, broj poginulih i povrijeđenih se procjenjuje na stotine, dok je hiljade uhapšeno.

Iranski vrhovni vođa upozorio je na mogući obračun s demonstrantima, a tužitelj u Teheranu rekao je da bi se neki mogli suočiti sa smrtnom kaznom.

To se događa nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump rekao "uključit ćemo se ako vlada počne ubijati ljude". Državni mediji za proteste su okrivili  "terorističke agente" iz SAD i Izraela.

Broj poginulih u nasilju vezanih za posljednje demonstracije dostigao je najmanje 62 osobe, a više od 2300 drugih je privedeno, prema američkoj novinskoj agenciji Human Rights Activists.

Ekonomija kao glavni okidač

Glavni uzrok nezadovoljstva su ekonomski problemi: inflacija koja premašuje 40–50%, rekordno nizak kurs iranskog riala, poskupljenje hrane i osnovnih potrepština, dugoročne posljedice međunarodnih sankcija, naročito naftnog sektora.

Socijalno nezadovoljstvo naročito je izraženo među mladima i urbanim stanovništvom, ali protestima se pridružuju i radnici i srednja klasa, što ukazuje na širinu društvenog nezadovoljstva.

Nakon širenja demonstracija, iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei optužio je demonstrante da djeluju u ime američkog predsjednika Trumpa.

Rekao je da "vandali i izgrednici uništavaju vlastite ulice kako bi usrećili predsjednika druge zemlje" te da Teheran neće tolerirati ljude koji djeluju kao "plaćenici za strance".

Prema novinskoj agenciji Tasnim, iranski tužitelj Ali Salehi kasnije je rekao da bi se neki od buntovnika mogli suočiti sa smrtnom kaznom za svoja djela.

Dodao je da će se vandalizam usmjeren na javnu imovinu, izveden u sklopu antirežimskih demonstracija, smatrati "moharebeh", što se prevodi kao "vođenje rata protiv Boga".

"Nećemo biti blagi prema naoružanim teroristima.

Njihova kazna je moharebeh", ", rekao je Salehi.

A kazna za moharebeh uključuje i pogubljenje.

Tasnim je također prenio da su "naoružani demonstranti" ustrijelili nekoliko policajaca.

Američke izjave i međunarodni pritisak

Američki predsjednik Donald Trump snažno je komentarisao proteste, ističući da SAD pažljivo prati razvoj događaja i da je spreman reagovati ako iranske vlasti krenu u nasilnu represiju nad demonstrantima. Trump je upozorio da bi SAD mogli reagovati snažno, iako ne nužno vojno, ukoliko dođe do bezrazložnog ubijanja civila.

Reakcije iz Teherana bile su oštre: vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei optužio je SAD da podstiču proteste i miješaju se u unutrašnje poslove Irana, ističući da bi strani utjecaj mogao dovesti do destabilizacije zemlje.

Protesti su privukli pažnju međunarodnih organizacija i susjednih zemalja. Ujedinjene nacije pozvale su na poštovanje ljudskih prava i mirno rješavanje sukoba. Evropska unija zahtijeva oslobađanje pritvorenih demonstranata i naglašava važnost reformi za smanjenje napetosti. Susjedne zemlje, poput Turske i Iraka, prate situaciju zbog mogućeg prelijevanja nemira preko granica, ali pozivaju na dijalog i smirivanje napetosti.

Stručnjaci za Bliski istok ističu da protesti nisu samo unutrašnji ekonomski bunt, već odražavaju širi društveni i politički otpor, naročito među mladima i ženama. Ekonomija, sankcije i međunarodne tenzije čine situaciju geopolitički osjetljivom, s mogućim posljedicama po regionalnu sigurnost i energetska tržišta.

Dok vlasti pokušavaju zadržati kontrolu, analitičari upozoravaju da kombinacija ekonomske iscrpljenosti, društvenog nezadovoljstva i međunarodnog pritiska čini situaciju dugoročno neodrživom. Ostaje otvoreno pitanje hoće li protesti dovesti do stvarnih promjena ili će biti još jednom ugušeni silom, dok broj žrtava i ekonomska šteta mogu postaviti temelje za nove nemire.