Magazin / Start IZDVOJENO

Danas objavljujemo odlomak iz knjige "Gole godine" Senada Avdića, jednog od najboljih bosanskohercegovačkih novinara, uz dozvolu izdavačke kuće Buybook . 

(...)

Čuvar tajni

Moje zanimanje za stvarne razloge zbog kojih je planula "afera Kecmanović" nije time prestalo. Svi sugovornici su me upućivali na famoznog "čuvara tajni" Muhameda Berberovića, čovjeka kojega je kompromitirani profesor izdvojio kao najodgovornijeg za svoj policijsko‑politički progon.

 Berberovića sam upoznao tek u ljeto 1990. nakon što se vratio iz Zagreba gdje je, s ostalim članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio u nastupnoj posjeti novoizabranom rukovodstvu Hrvatske, predvođenom predsjednikom Predsjedništva Franjom Tuđmanom. Upitao sam ga zašto nikada nije odgovorio na optužbu da je on stajao iza, kako je Kecmanović tvrdio, "montiranog političkog procesa". Odgovorio je škrto i neodređeno da su to podvale, da Kecmanović najbolje zna razloge svoga povlačenja koji su mnogo dublji i složeniji od onoga što je napisao u Borbi.

          Zamolio sam Berberovića da mi predoči nešto od dokumentacije onih materijala koje je od policijskih struktura dobila ranije spominjana skupštinska Komisija i o kojima mi je govorio njen član Zoran Perković. Rezolutno je odbio, obrazlažući to činjenicom da će se za koji mjesec u BiH održati prvi višestranački izbori na kojima će Kecmanović sigurno biti jedan od aktera, te bi svako "izvlačenje" njegovih dosijea "iz naftalina" predstavljalo miješanje u predstojeći izborni proces.

U kasnijim susretima sa Berberovićem, a viđali smo se često budući da smo stanovali u istom kvartu, nekoliko puta sam – u ratu i nakon njegovog okončanja – tražio da mi ustupi "famozne dokaze o Kecmanovićevom špijunskom djelovanju, ali je Berberovićev odgovor uvijek bio identičan: "Kada se steknu uslovi", odnosno: "Nije još pravi trenutak."

No, u međuvremenu sam saznao da je osamdesetih godina jedan od glavnih sugovornika Nenada Kecmanovića bio Charles Crawford, radnik ambasade Velike Britanije u Jugoslaviji, te da su se njih dvojica često susretali i u Sarajevu i u Beogradu. U Sarajevu najčešće u restoranu hotela Bristol, gdje su ih nadzirali, operativno "pokrivali" pripadnici Državne bezbjednosti BiH. Najčešća tema razgovora bila je kriza na Kosovu o kojoj je, tvrdilo se, Kecmanović svom britanskom sugovorniku iznosio krajnje radikalne antialbanske, šovinističke ocjene.

Moji sugovornici su tvrdili da je Kecmanović za svoje "analitičke" usluge bio honoriran i da su ga britanske službe isplatile na vrlo kreativan način. Tokom održavanja sarajevske Olimpijade 1984, Kecmanović je navodno iznajmljivao svoj veliki stan u centru Sarajeva i britanskim novinarima, a po završetku njihovog boravka dobio mnogo više od realne najamnine za stanove tih dana.

Ubrzo nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pomenuti britanski diplomata gospodin Charles Crafword bio je postavljen za ambasadora Velike Britanije u Bosni i Hercegovini. U vrijeme krize vlasti u Republici Srpskoj, 1998. godine, kada je predsjednica tog entiteta Biljana Plavšić izvela svoju malu "antibirokratsku revoluciju" i srušila sa vlasti do tada neprikosnovenu Srpsku demokratsku stranku, vladalo je uvjerenje da će za predsjednika Vlade RS imenovati Mladena Ivanića, profesora na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci i predratnog člana Predsjedništva BiH.

U to vrijeme sam se u Sarajevu i Banjoj Luci često viđao i družio sa Željkom Kopanjom, vlasnikom i urednikom Nezavisnih novina, koji je godinama bio blizak prijatelj sa liderom Nezavisnih socijaldemokrata Miloradom Dodikom, koji je podržao Biljanu Plavšić. Od Kopanje sam čuo da će budući predsjednik Vlade RS‑a biti Dodik, a ne Ivanić, što sam, ne sumnjajući u Kopanjinu dobru informiranost, i napisao u Slobodnoj Bosni.

Već narednog dana je ambasador Charles Crafword najavio svoju posjetu redakciji našeg lista.

"Čestitam, čestitam, vrlo ste dobro informisani", počeo je krajnje nekonvencionalno i nediplomatski naš razgovor.

Potvrdio je da će Dodik biti premijer Republike Srpske i to bez okolišanja, direktno obrazložio.

"Dobro znate da je Mladen Ivanić isuviše mekan i svilen političar da bi se mogao nositi sa robusnim beskompromisnim SDS‑ovcima. Za taj obračun treba neko ko je ravan njima, bager poput Milorada Dodika. Kada Dodik raščisti politički, ekonomski, bezbjednosni i medijski prostor u RS, onda ćemo ga zamijeniti Ivanićem, kojeg se ovih dana spremamo poslati na studijsko putovanje u Škotsku."

Nekoliko mjeseci kasnije, ovaj scenarij je realiziran gotovo u cijelosti-

Nakon toga je ambasador Charles Crafword iz Sarajeva prebačen u ambasadu Velike Britanije u Beogradu, gdje se u vrijeme sloma režima Slobodana Miloševića nalazio na ambasadorskoj poziciji.