Vijesti / BiH

- Zaim Imamović je bio veliki čovjek, saborac, komadant. Nije bio od onih komadanata koji su vodili akcije iz pozadine. Išao je prvi i prije svih izviđao terene, pravce napada i neprijateljske položaje - kaže njegov suborac, imenjak i prijatelj Zaim Bešović.

Podsjetimo, legendarni Zaim Imamović, simbol herojske odbrane Goražda,poginuo je, dva dana prije uspostave trajnog primirja u BiH, na treskavičkom visu Čelina, 9. oktobra 1995. godine, odmah iznad prijevoja Rogoj. Šest puta je bio ranjavan i nikad nije odustao od borbe za jedinstvenu Bosnu i Hecegovinu.

Nakon polaganja cvijeća i ceremonije dovu za rahmetli Zaima Imamoviće i sve poginule borce proučio je Nezir ef. Halilović Muderiz koji je bio saborac rahmetli Zaima i volio je reći da su dva Zaima, Imamović i Bešović, bili ubojiti tandem u ratu. Godišnjica pogibije Zaima Imamovića obilježena je i u njegovom Goraždu.

Početak raspada Jugoslavije Zaima je zatekao je u kasarni u gradiću Vipava u Sloveniji, s činom kapetana. Povlačenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihać, ali se "zamjenjuje" sa svojim kolegom Adilom Bešićem, također poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu.

Do početka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. Dio municije i oružja dopremio je u rodnu Ilovaču, nedaleko od Goražda. I, što je svojstveno ljudima Zaimova kova, pripreme i nije krio od četničkih kolega.

Sa prvim pucnjima u Foči, kreće prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Nije ni slutio da će Igman, Bjelašnica, Treskavica i Rogoj postati njegova sudbina, na kojima će skončati svoj životni i ratni put.

U Ustikolinu je stigao polovinom aprila, u trenucima kad su četnici zauzeli Foču, sa namjerom da spriječi napredovanje četnika dolinom Drine. Odsudnu odbranu Goražda organizirao je u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osmice do Stoca i Orahovica postaće najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju četnici nikada nisu pomjerili, a izginulo ih je više od 500.

Već 1992. godine, na tom dijelu ratišta, formirana je proslavljena Prva drinska brigada, sa pet bataljona, na čijem čelu je bio rahmetli Zaim Imamović.
Njegova operacija za oslobađanje Ustikoline (na čemu je radio zajedno sa Feridom Buljubašićem, u decembru 1992. godine), sa dva uspješna forsiranja Drine, sigurno će se proučavati u školama za oficire.

Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Buljubašićem, Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Tada je preuzeo komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bio je bliži svom cilju, svome Goraždu.

Oslobodio je, zajedno sa vojskom, Treskavicu i njene visove, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred njegovim gazijama, četnici gube Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Klanac, Hum, Lupoč, ... U trenucima kad je lomio i posljednju odbranu agresora, na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler zalutale četničke granate.