Život / Okoliš

Na Dan okeana neka nam prioritet bude razumijevanje i očuvanje krajnje fragilnih ekosistema u kojima ajkule igraju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže. Iako se ljudi često plaše njihove prisutnosti u vodama, ono što je zaista zastrašujuće jeste njihova neprisutnost – jer one održavaju zdravlje morskih ekosistema - kazao je za Fenu povodom 8. juna, Svjetskog dana okeana morski biolog i patobiolog Andrej Gajić.

Gajić je podvukao da se danas brojne vrste suočavaju s ozbiljnim prijetnjama, uključujući prekomjerni ribolov, gubitak staništa, zagađenje i neodrživi turizam.

- Više od polovine vrsta Mediteranskog mora ozbiljno je ugroženo izumiranjem. Kako bismo sačuvali te fascinantne morske stanovnike, nužno je uspostaviti održive ribolovne prakse, zaštititi ključna područja za razmnožavanje i migraciju ajkula te educirati javnost o njihovoj važnosti. Treba istaći da razumijevanje i očuvanje ajkula nije samo pitanje očuvanja bioraznolikosti, već i zaštite okeana kao cjeline. Stoga, neka Dan okeana bude podsjetnik da je naša uloga kao čuvara mora ključna. Kroz suradnju, znanstvena istraživanja i održive prakse, možemo osigurati opstanak ajkula i očuvanje ljepote i vitalnosti naših mora za buduće generacije - podvukao je Gajić u izjavi za Fenu.

Svjetski dan okeana se nezvanično obilježava od 1992. godine, kada je to predloženo na samitu "Planete Zemlje" održanom u Riju de Žaneiru. Međutim Ujedinjene nacije su praznik zvanično priznale tek 2008. godine.

Ujedinjeni narodi svake godine 8. juna obilježavaju Svjetski dan okeana, u čemu im se pridružuju mnoge zemlje, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Svjetski dan okeana obilježava se s ciljem podizanja svijesti i usmjerenjem globalne pažnje na važnost očuvanja zdravlja okeana, zatim kao prilika da se istaknu dobrobiti koje ljudska vrsta od njih uživa, ali jednako tako i da se upozori na utjecaj koji našim djelovanjem nanosimo okeanima.

Obilježavanjem Svjetskog dana okeana želi se istaknuti individualna, ali i zajednička dužnost i odgovornost da se prema okeanima (ali i prirodi općenito) odnosimo odgovorno i održivo, kako bi i buduće generacije mogle na jednak način u njima uživati.