Ekonomija

U Bosni i Hercegovini, kao i u regiji, danas se provodi akcija bojkota trgovina kafića, restorana i benzinskih pumpi zbog visokih cijena. Prema prvim informacijama, građani BiH se u velikom broju pridržavaju bojkota kao svojevsnog vida protesta zbog nerealnih i neodmjerenih poskupljenja koja rapidno srozavaju ionako nizak životni standrad većine građana.

Organizovani bojkot trgovina je zapravo nedavno krenuo iz susjedne Hrvatske, a već danas se proširio na BiH, Srbiju i Crnu Goru.

I dok javnost, ali i brojni stručnjaci i dalje pokušavaju dokuliti formulu po kojoj trgovci formiraju cijene te koliku (ekstra) dobit ostvaruju, prvu ozbiljniju analizu dao je ovih dana finansijski ekspert iz Zagreba Mario Kurtović, koji je uradio temeljnu analizu ove naizgled jednostavne, ali suštinski poprilično zamršene problematike.

-Marža nekog trgovca ovisi o puno faktora, od poslovnog modela, kvalitetnog upravljanja, pregovaračkoj moći, lokaciji, itd. itd. Također, korištenje bruto marži kao isključivog pokazatelja profitabilnosti je pogrešno, jer različiti poslovni modeli imaju različite strukture troškova, od kojih su neki dio bruto marže, a neki dolaze nakon bruto marže. Analiza trenda marži je pokazala da nije bilo njihova rasta. Ako pričamo o visini marži, onda je najvažniji zaključak da je trgovina nisko profitabilna djelatnost, i da nikako ne možemo govoriti o „ekstra profitima" – sublimira Kurtović za portal startbih.ba, rezultate svoje analize u kojoj je obradio 14 tamošnjih trgovinskih maloprodajnih lanaca.

Kada je pak riječ o iznosu bruto marže trgovačkih lanaca ona se kod pomenutih 14 lanaca kretala u poprilčno širokom rasponu od 18,2% do 28,1% što reflektira jednim dijelom i različite pristupe evidentiranju pojedinih stavki finansijskih izvještaja.

Međutim, ako gledamo samo EBITDA marže, tu zaključak nije jednoznačan, iako su marže više, naveo je Kurtović u rezultatima analize koju je ustupio našem portalu, uz molbu da ne navodimo imena lanaca od kojih većina svakako i nisu prisutni na tržištu BiH.

-Razvijena tržišta Njemačke, Austrije, Italije i Španjolske su zasićena, konkurencija je velika, organskog rasta praktički nema, tako nastaje borba za svakog kupca. Ta su maloprodajna tržišta poprilično koncentrirana i svatko od njih brani svoju poziciju. S druge strane, mi smo manje i fragmentiranije tržište, a k tome i brže rastemo nakon pandemije jer smo imali puno veći pad, a i turizam je bio jedan od vodećih motora rasta. Kako je turizam svojevrsni luksuz (stručno rečeno - potrošnja u turizmu je diskrecijske prirode), tako se i kroz sezonu podižu cijene, jer gle čuda - potražnja ne pada! Generalno govoreći, svi ovi lanci su manje profitabilni na sporije rastućim i zasićenim razvijenijim tržištima gdje su i radnici skuplji, dok su profitabilniji na tržištima koja rastu, koja su slabije koncentrirana i voljna plaćati višu cijenu, navodi se u analizi.

Na samom kraju analize navedena je i lista „krivaca“ za veliki rast cijena uz opasku kako nije konačna (podsjećamo da je analiza tretirala uzorke i rast cijena u Hrvatskoj, ali većina uzroka se svakako može primjeniti i na BiH).

• Mi sami – kupujemo više nego prije, ili kupujemo istu količinu po višim cijenama. Kako god, ne šaljemo baš signal da nas taj rast cijena nešto previše „žulja“.

• Proizvođači i trgovci – dio ih je iskoristio situaciju i trenutno ostvaruje „ekstra profite“, no ne možemo reći da to vrijedi generalno za sve. Više je iznimka nego pravilo. Trgovci su dio problema, ali i dio rješenja.

• Država – imamo jednu od najviših stopa PDV-a, ali uvijek nekako ispadne da bi njeno smanjenje netko iskoristio. Interesantno kako mi u mehanizmu promjena stopa PDV-a uvijek vidimo da će ona druga strana to iskoristiti u svoju korist i da nitko, ali baš nitko neće spuštati cijene.

• Turizam – turizam karakterizira diskrecijska potrošnja, znači troše se viškovi novca, jer nitko valjda ne gladuje da bi otišao tjedan dana na more.
• Uvođenje eura – uvjeravalo nas se da efekata neće biti, a ono…
•  
• Ukidanje barijera za kupnju nekretnina platežno jačim strancima –prolaskom perioda prilagodbe su brojni, platežno sposobniji stranci pokupovali nekretnine u Hrvatskoj, kojima je cijena skočila u nebo u uvjetima limitirane ponude.

• EU fondovi – priljev sredstava iz EU fondova je dodatno pojačao ionako visoku likvidnost na tržištu i u brojnim situacijama potaknuo investicije koje uopće nisu isplative, ali eto, važno da se radi jer – free money!

• Nedostatak investicijskih opcija – domaće tržište kapitala je slabo razvijeno, a i mi volimo beton i ciglu…nismo ni baš na nekoj razini financijske pismenosti, što ne pomaže razumijevanju različitih investicijskih klasa.

• Pretjerane valuacije listanih firmi – čak i ako jesmo financijski pismeni i razumijemo logiku investiranja, kad pogledamo valuacije brojnih firmi, ne možemo se ne zapitati hoće li ikada biti povrata na ulaganja u njih…

• M&A – poplava likvidnosti je dovela do povećanja M&A transakcija, često i preplaćivanja akvizicija, što znači pritisak na kompanije da generiraju veći cash flow kako bi se ogromni dugovi uzeti prilikom akvizicije otplatili…

• Centralne banke – tijekom pandemije je tiskano previše novca, što je možda i glavni uzrok svega ovog gore.