Poslije urušavanja betonske nadstrešnice u Novom Sadu početkom novembra prošle godine prilikom čega je stradalo 15 ljudi, Srbiju je zahvatio val protesta koji se ne smiruje već peti mjesec. Glavni nosioci pobune su studenti koji traže prije svega odgovornost za sve one čiji je nemar ili korupcija dovela do obrušavanja nadstrešnice. Protestima su se s vremenom pridružili i mnogobrojni građani.

O trenutnim političkim dešavanjima u Srbiji kao i načinima na kojim bi se mogla razriješiti ova situacija, o ulozi Proglasa i Dragana Bjelogrlića, opoziciji, United Mediji  razgovarali smo sa Dragoljubom Dražom Petrovićem, glavnim i odgovorni urednikom beogradskog Danasa.  Razgovaramo i o Dodiku i "srpskom svetu".

Razgovarao: Zdravko Čupović

Da krenemo od posljednjih dešavanja u Skupštini Srbije. Dimne bombe, biber sprej, dim, suze, povrijeđene poslanice....Iz nekog razloga se čini da je opozicija u Srbiji najveći neprijatelj sama sebi jer ono što su uradili teško da može pridobiti simpatije bilo koje javnosti, a pogotovo onih neutralnih. Vaš komentar?

- Srpska opozicija odavno djeluje kao jedna grupa ljudi koja nema tačnu ideju kako da se obračuna, odnosno kako da pobjedi režim Aleksandra Vučića. Prosto, to je mnogo jak igrač, mislim, na režim Aleksandra Vučića, koji se služi najprljavim stvarima i s njima je boriti se teško jer to nije nikada fer borba, ni kad su izbori, ni van izbora. To je uvijek neko podmetanje, neka prljava kampanja koja se vodi protiv, prije svega, opozicionih lidera i ja mislim da njih sad ne treba pretjerano kritikovati. Oni imaju volju i želju da ovu zemlju dovedu u red. Mislim da su oni pojedinačno i bolji od kadrova Vučića, ali očigledno nemaju strategiju, nemaju slogu i ne mogu da se međusobno dogovore šta je taktika koja bi uspjela.

Ima ih suviše, imaju različita mišljenja, imaju razvijene sujete i onda kao takvi oni djeluju tako kako ih i javnost doživljava, da je to neka grupa ljudi koja često sama sebi puca u nogu, što se često i dešava. Vučić je to što se desilo u skupštini iskoristio da napravi jednu kontra kampanju o tri žene koje su tog dana povrijeđene u Skupštini. Jedna je doživjela moždani udar, ona je poslanica SNS-a, druga poslanica SNS-a je trudna, pa je u medijima vođena kampanja da umalo nije izgubila dijete. Vučić je čak pričao da je ta žena jako teško zatrudnjela. Pričao je u medijima o takvim intimnim stvarima, kako je u 44. godini vještačkom oplodnjom postala trudna i da očekuje sina sada i da je sad u osmom mjesecu. Jedna je još poslanica pogođena u glavu flašom, ali se ispostavilo da tu flašu nije bacio niko iz opozicije, nego da je bacio poslanik Srpske napredne stranke, pa je promašio opoziciju i pogodio u glavu tu poslanicu SNS-a, ali su oni tu kampanju u svojim medijima koji pretežno utiču na javno mnjenje koje pretežno glasa za Vučića, gurali i onda smo imali situaciju da se i to okrenulo protiv opozicije. Prosto, oni su ispali neki nasilnici koji napadaju žene po skupštini iako je to jedan jak spin. Opozicija je prosto željela da postanu vidljivi, da i strani mediji, poput Guardiana  koji su o tome izvještavali, vide da se u Srbiji nešto dešava i da je opozicija živa. To je bio njihov vapaj, mi smo živi, doduše nije baš uspio u smislu da utiče na domaće birače, ali je svijet vidio da u Srbiji postoji jedna jaka politička kriza već mjesecima koja je počela sa studentskim protestima, građanskim protestima, pa se nastavlja u Parlamentu.

Vučić(u) odlazi 

Glavna vijest su ipak studentski protesti zbog pada nadstrešnice i insistiranja na odgovornosti nadležnih koji su već ušli u peti mjesec. U novijoj istoriji Srbije nije bilo ovako efikasnog iskazivanja nezadovoljstva režimom koji naprosto nema odgovor na proteste iako su pokušali sve ili skoro sve da ih uguše. Iako studenti sve vrijeme bježe od bilo kakve politizacije, na kraju dana će se zahtjevi ipak morati politički uobličiti i konkretizovati. Imate li ikakvu pretpostavku ko i kako bi to mogao uraditi?

-Da. Pa ja mislim da je ovaj dio Srbije koji podržava studente, mislim na građane, oni bi bili najsrećniji da se ovo završi tako što bi došlo do dogovora vlasti i opozicije da se napravi neka prelazna vlada. Zato što to ne vodi ničemu. Ja mislim da bi možda rješenje bilo da ta prelazna vlada bude rezultat odluke studentskih plenuma, da u tu prelaznu vladu uđu poznate vanstranačke javne ličnosti, naročito profesori univerziteta, čime bi se pojavila i neka nova lica, mislim malo i kredibilnija od lica koja su u srpskoj opoziciji i mislim da bi javno mnijenje mnogo bolje percipiralo takvu vrstu dogovora nego da to bude direktan dogovor Vučića i opozicije. U tom slučaju bi ljudi, na kraju krajeva, zaključili da se ništa ovdje nije promjenilo. Vučić je i dalje tu, njegova vlast i dalje tu, i tu je neka opozicija koja nešto izigrava, neku scenografiju nekoj prelaznoj vladi. Ovako bi se vidjelo da je to neka promjena.

Plenumi su postali hit godine i da kada se jednog dana sve završi plenumi vratiti ne samo na fakultete nego da će plenumi postati neki način odlučivanja i u nekim drugim segmentima života.

Mislim da ljudi u stvari ovdje, kada šetaju i podržavaju studente, da oni prije svega razmišljaju da će se ova cijela situacija završiti tako što Vučić više neće biti na vlasti. To je očekivanje velike većine građana. Naravno, studenti nemaju taj zahtjev, niti će ga vjerovatno i podnijeti, ali ljudi stalno pričaju da ovdje mora doći do odlaska Vučića. To je želja svih građana koji šetaju. Studenti imaju svoje zahtjeve i oni ih za sada ne proširuju. Postoji doduše priča da će dodati i peti zahtjev na postojeća četiri. Taj peti zahtjev bi trebao da bude kao neka vrsta prelazne vlade, ali veliko razočarenje će se pojaviti kod ljudi, ako se ovo završi uskoro nekim dogovorom između vlasti i opozicije, jer to znači da se tu ništa faktički sistemski nije promjenilo.

Sa jedne strane evidentna je nemoć režima da uguši proteste, ali sa druge strane „školska godina“ sa svaki novim danom steže omču i pojačava pritisak i oko studenata i oko đaka i oko njihovih roditelja zbog obustave nastave. Smatrate li da bi upravo taj problem narednih dana mogao naglo ubrzati rješenje krize?

- Mislim da profesori univerziteta, posebno nastavnici srednjih škola koji su u protestu i koji podržavaju studente, kao što podržavaju svoje đake, oni svi kažu da se školska godina može završiti i može nadoknaditi. Čak je i rektor Beogradskog univerziteta govorio o tome da dekanati i rektorati imaju određene planove kako to da nadoknade. Naravno to je mnogo teže na onim fakultetima koji imaju razne prakse poput medicinskog, stomatološkog, arhitektonskog itd. nego kod ovih čisto društvenih nauka gdje možete nekako da prebacite neke predmete za kasnije. Ja mislim da studenti za sad o tome i ne razmišljaju.

Oni su pokazali da ta vrsta pritiska na njih ne utiče iako vlast stalno ponavlja da će studenti izgubiti godinu. Oni traže da se ispune njihova četri zahtjeva i nikakav pritisak koji dolazi i od predsjednika Republike i od predsjednice Parlamenta niti od drugih glasnogovornika režima da će izgubiti godinu, njih to ne plaši. A stalno su na fakultetima ti plenumi koji su uveli ne samo direktnu demokratiju nego donose vrlo inteligentne odluke, često inteligentnije nego što su odluke vlade ili glavnih odbora stranaka.

Studenti se ograđuju od svih mogućih političkih partija pa i od Proglasa koji čini grupa javnih ličnosti sa željom da unormali zemlju

Tako da su plenumi postali nešto, iako su to neke amorfne mase studenata gdje oni debatuju i preglasavaju se ili glasaju za neke odluke, postali su hit godine. Mislim da, kada se jednog dana sve završi, plenumi će se vratiti ne samo na fakultete nego će plenumi postati neki način odlučivanja i u nekim drugim segmentima života. Plenum se pokazao kao neko ko donosi mnogo pametne odluke.

Pobuna koja je ohrabrila ljude

Međutim, vlast steže svilen gajtan i smanjivanjem plata prosvjetarima koji su u štrajku. Da li bi profesori i nastavnici koji su do sada bili sastavni dio protesta i pobune, mogli zbog finansijskog pritiska biti Ahilova peta protesta?

- To je još jedna vrsta pritiska na te ljude koji inače imaju plate koje ne mogu zadovoljiti ljude koji obrazuju djecu i koji su odgovorni za buduće naraštaje građana Srbije. Oni stalno ratuju sa državom oko tih plata i država im daje neku milostinju, neke mrvice, a sada hoće i da im smanje plate, ali ja mislim da, zapravo mojoj kćerki koja također ide u srednju školu, da su đaci koji su blokadama srednjih škola, a to su prije svega maturanti, čvrsti u odluci da profesorima pomognu i da ne počnu da idu u školu dok država ne povuče odluku da će smanjiti plate. Mislim da je takvo raspoloženje u svim srednjim školama i gimnazijama u Srbiji koje su u blokadi. Đaci ne žele da svoje profesore puste niz vodu. Ta vrsta zajedništva i solidarnosti koju do sada u Srbiji nismo vidjeli je dosta zbunila vlast koja je počela da na nekim mjestima popušta, počela da trči da ispuni neke zahtjeve čak i one koje niko nije tražio, mada krucijalne zahtjeve nisu do kraja ispoljili. Mislim da je Vučić dosta zbunjen i zblanut onim što se dešava u zemlji jer faktički su oni sami svojim postupcima doveli da se ova pobuna toliko rasplamsa da je sad nemoguće da se ona ugasi. To je pobuna ne samo studenata nego je pobuna i advokata, dramskih umjetnika, novinara i svih mislećih ljudi. Sada nema nazad i neće Srbija biti ista poslije ove pobune kao što je bila prije jer je ona totalno ljude ohrabila da nastave da se bore i da ne gledaju više ovu bahatu, alavu vlast koja je zaista prekardašila i prevršila svaku mjeru svojim samoljubljem i nenormalnim potezima,  mržnjom koju širi prema ljudima druge nacionalnosti, prema ljudima drugog mišljenja, prema kritičarima... Mislim da je ta vlast došla na svoj kraj. Lijepo kažu ovi studenti- Ćao Ćaci!

Liči dosta ta situacija u Makedoniji i Srbiji danas, ali mislim da Vučić već godinama ovdje ljude plaši ukrajinskim scenarijem, pa makedonskim scenarijem... Ima raznih scenarija, ali mislim da će ovdje biti neki srpski scenarij. A kako će on izgledati ja zasad ne znam

Sa druge strane da li bi generalni štrajk na koji mnogi pozivaju, mogao biti završni čin pritiska protestanata?

- Generalni štrajk koji je najavljen za sutra (7. mart) pa su studenti to promijenili i rekli da će se održavati svakog petka on i prošli put nije pokazao da je nešto što liči na Grčku, na ono što smo neki dan gledali u Grčkoj. Srbija nije Grčka i nisu naši ljudi tako spremni da rizikuju, da zatvore radnje, mada je bilo i takvih slučajeva, ali bilo je i kontra slučajeva kada su ljudi umjesto da zatvaraju radnje u znak podrške dijelili tog dana neku besplatnu kafu, besplatnu čorbu ili tako nešto. Ali generalni štrajk je prije svega simbolika. Studenti šetaju po ulicama. Mislim da je dan D, i to svi očekuju da to bude taj veliki skup u Beogradu, 15. marta koji je poslije Novog Sada, Kragujevca i Niša u kojima su svake dvije nedjelje održavani  veliki studentski skupovi sa ogromnim brojem građana koji će biti kruna tog protesta. Tu se očekuje da se nešto desi. E sad, šta će se zaista desiti to znaju samo studentski plenumi, ali očekivanja ljudi su da 15. mart bude Dan D i da ćemo poslije toga ovdje u Srbiji obilježavati ne samo 9. mart kada su se ljudi 1991. pobunili protiv Miloševićeve vlasti ili 5. oktobar kada su srušili Miloševićevu vlast nego da će se obilježavati i 15. mart kao dan kada je Vučić otišao s vlasti i kada je ova sva njegova kamarila poslušnika završila svoju političku karijeru i otišla se baviti nečim drugim.

Ko stoji iza protesta

Od prvog dana se špekuliše o tome ko stoji iza protesta, odnosno ko savjetuje studente i plenume. Mnogi su skloni tvrdnji da iza toga stoji Proglas?

- To sigurno nije tačno. Proglas je grupa javnih ličnosti koja se pojavila prije onih posljednjih izbora u Srbiji i oni su, kako se pokazalo, izveli svojom kampanjom više ljudi da izađu na izbore, ali oni ne učestvuju u studentskim odlukama. Štaviše, studenti se ograđuju od svih mogućih političkih partija pa i od Proglasa koji čini grupa javnih ličnosti sa željom da unormali zemlju. Protiv Proglasa se često vode prljave kampanje kao recimo protiv Dragana Bjelogrlića koji je tu neka ključna firma, ali i protiv ostalih ljudi. Ali ja imam sigurne informacije da Proglas ne radi to što im se pripisuje. Oni su tu da podrže studente, prave neke tribine po Srbiji na kojima učestvuju i Dejan Bodiroga, proslavljeni košarkaš, i pomenuti Bjelogrlić i bivša rektorka univerziteta i Miodrag Majić bivši sudija Apelacionog suda i Proglas ima svoju ulogu da za ove građane koji nisu studenti održi vatru pobune.

Bojim se da nastati jedna apatija ako rješenje ne bude onako kakvo ljudi očekuju, a to je da Vučić više ne bude na vlasti. U tom slučaju će kod zaista kod ljudi nestati volja da žive u ovoj zemlji, da čitaju medije ove zemlje, i da će samo željeti da se što prije teleportuju na neko drugo mjesto. Ovo sad je nekako posljednja nada.

Postojeću pat poziciju umnogome usložnjava to što opozicija nije sklona vanrednim izborima, dok sa druge strane uprkos protestima režim ne pokazuje znake osipanja, a ni slabljenja. Samopouzdanje im vjerovatno daju permanentna istraživanja javnog mnijenja koja radi SNS tokom svoje cijele vladavine. Istovremeno, čak i nezavisni analitičari ne osporavaju snagu SNS-a pa je teško vjerovati da će tek tako odustati od vlasti. Šta bi moglo biti rješenje, neki spominju i „makedonski scenarij“?

- Pa liči dosta ta situacija u Makedoniji i Srbiji danas, ali mislim da Vučić već godinama ovdje ljude plaši ukrajinskim scenarijem, pa makedonskim scenarijem. Ima raznih scenarija, ali mislim da će ovdje biti neki srpski scenarij. A kako će on izgledati, ja zasad ne znam.

Kombinacija za stvaranje haosa u regionu

Dolazak novog šerifa u Bijelu kuću, njegovi lični ekonomski interesi u Srbiji, stopiranje finansiranja NVO sektora širom svijeta pa tako i na Balkanu, kao i naglo zbližavanje SAD i Rusije nesumnjivo će skinuti ogroman vanjsko-politički pritisak sa Vučića kojem je izložen posljednjih nekoliko godina. Da li je ovo zapravo posljednja šansa za smjenu režima jer ko zna kada će se organizovati  ovolika količina narodnog nezadovoljstva?

- Spoljnopolitičke prilike idu na ruku Vučiću, ali on upravo ovde ponavlja kao papagaj, što opet utiče na to njegovo biračko tijelo koje voli da živi u nekim teorijama zavjere, da je u Srbiji u toku obojena revolucija iako nije bilo nijedne obojene revolucije koju nisu podržavali Evropa i Amerika odnosno Zapad. Studente do sada izričito nije podržao niko iz Evrope, a pogotovo nisu iz nove američke administracije. Vučićeva priča o obojenoj revolucije je naprosto jedna floskula koja služi njegovom biračkom tijelu koje je prije svega radikalsko biračko tijelo i koje je neprijateljski nastrojeno prema Zapadu i uvijek i u nekim teorijama zavjere koristi da ono pomisli da je Srbija napadnuta spolja, da trpi napade iznutra, da svi atakuju na nas, a to je ista ona retorika koju je Milošević pričao 90-te kad je napao po regionu i to Vučić sad ponavlja, s tim što je Vučićeva propaganda, čini mi se, mnogo lukavija od Miloševićeve i obraća se tačno konkretnim ljudima. Cijela njegova vlast je tako koncipirana da se obraćaju samo ljudima koji će za njih da glasaju i to rade savršeno. Tu im se mora skinuti kapa. Ljudi će ovdje biti razočarani ako ovo propadne. Bojim se da će nastati jedna apatija ako rješenje ne bude onako kakvo ljudi očekuju, a to je da Vučić više ne bude na vlasti. U tom slučaju će zaista kod ljudi nestati volja da žive u ovoj zemlji, da čitaju medije ove zemlje, i da će samo željeti da se što prije teleportuju na neko drugo mjesto. Ovo sad je nekako posljednja nada.

Jedina razlika između Dodika i Vučića je što je Dodik 90-ih bio građanski političar i političar koji je bio protiv rata, a sada se pretvorio u većeg ekstremistu nego što je bio Vučić 90-ih.

Kako gledate na ovaj bratski odnos Vučića i Dodika i to što Vučić čak i presudu Suda BiH karakteriše kao napad i pritisak na RS i Srbe dok sa druge strane  Dodik često najavljuje kako će "RS i Srbija biti jedna država"?

- Pa to su stare tendencije i opet nabijanje tih nacionalističkih tenzija o Srpskom svetu i svim Srbima u jednoj državi. To je isto retorika 90-ih. Jedina razlika između Dodika i Vučića je što je Dodik 90-ih bio građanski političar i političar koji je bio protiv rata, a sada se pretvorio u većeg ekstremistu nego što je bio Vučić 90-ih. Onda su se oni tu našli, čini mi se da je i to jedna kombinacija za stvaranje haosa u regionu, ali ja se nadam da im neće uspjeti da opet posvađaju ljude koji žive u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj i ostalim zemljama. Sad su ljudi mnogo pametniji nego što su bili u 90-im.

Imamo garancije vlasnika

I na kraju Vas moram pitati o prodaji SBB-a, Total TV, Net TV i Sportkluba koji su pripadali istoj grupaciji kao i Vaš medij. Iako je za sada evidentno da nije došlo do promjene uređivačke politike u Danasu, teško je vjerovati da se državni Telekom Srbija „uhvatio toliko duboko u džep“ samo da bi dobio prava na Euroligu. Strahujete li da bi moglo doći do zaokreta kada se preuzimanje finalizira?

- Mi imamo čvrste garancije našeg vlasnika, a to je United Media da neće biti promjene uređivačke politike, da će mediji United Media nastaviti da izvještavaju u javnom interesu i da neće biti pritisaka na naše uređivačke politike, a svaki od tih medija ima neku svoju uređivačku politiku. Danas je najstariji mediji u United Media. Postojimo 28 godina. Svi mi novinari koji radimo u Danasu, na N1 i u ostalim United Media medijima su ljudi, posebno ove uređivačke ekipe koji su proživjeli razne pritiske i cenzure u nekim prethodnim režimima, a većina nas je radila i 90-ih u slobodnim medijima i mi smo prosto navikli da u slučaju da nas neko pritiska da mi to nećemo raditi.

Jedan od glavnih arhineprijatelja Vučićeve vlasti kojeg stalno pominju, njegovi spin doktori je Dragan Šolak koji je osnivač United Grupe, ali većina tih priča koje plasiraju nema nikakvo utemeljenje u stvarnosti. Mislim da je gosp. Šolak pokazao da želi da Srbija ima slobodne medije i da se to neće promjeniti prodajom SBB-a Yettelu, odnosno toj investicionoj kompaniji.

Bavićemo se samo novinarstvom za koje mislimo da je ispravno i zato nas ovo ne brine. Ako se nešto i desi, a imamo čvrsta uvjerenja da neće, mi ćemo gledati da iznađemo neko rješenje da izdajemo medije pod nekom drugom kapom ili ćemo napraviti neke nove medije. Ali za sada te mogućnosti nema. Država i Telekom odavno pritiskaju i sapliću United Grupu u njenim poslovnim potezima u Srbiji. Jedan od glavnih arhineprijatelja Vučićeve vlasti kojeg stalno pominju njegovi spin doktor je Dragan Šolak koji je osnivač United Grupe, ali većina tih priča koje plasiraju nema nikakvo utemeljenje u stvarnosti. Mislim da je gospodin Šolak pokazao da želi da Srbija ima slobodne medije i da se to neće promijeniti prodajom SBB-a Yettelu, odnosno toj investicionoj kompaniji.