Život / Ekoljublja

 Upravo dobijena vijest da su među malim izvorskim puževima iz porodice Hydobiidea, koje zadnjih desetak godina istražuju speleolozi iz Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva, otkrivene i tri za nauku nove vrste, u potpunosti opravdava zasnivanje projekta Rasprostranjenost, populacija i status prijetnji za biološku raznovrsnost slatkovodnih puževa familije Hydrobiidae za koji je Centar dobio finansijsku pomoć od CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund) u okviru „Vruće tačke biodiverziteta Mediteranskog bazena“.

To su mali puževi, poznati kao „blatni puževi“ veličine do 8 mm, koji osim Pavla Radomana iz Beograda i Jožea Bolea iz Ljubljanje (istraživači iz druge polovice XX stoljeća) nisu nikoga ni zanimali. Dvije nove vrste izvorskih puževa  su sa Tajana, a treći je iz pećine u gornjem toku Misoče o čijem istraživanju je „Start“ već pisao.

U okviru spomenutog projekta Centar za krš i speleologiju je prije dvije sedmice organizovao studentsku radionicu kojoj je cilj bio jačanje istraživačkih kapaciteta i pobuđivanje interesa kod studenata da se pridruže speleolizima u budućim istraživanjima. Dvodnevna radionica je održana u Trebinju (Hostel „The Red Door“ Trebinje, 18.-19. 7. 2020.) a na njoj je uzelo učešća 15 studenata iz Sarajeva, Zavidovića i Vareša i članovi projektnog tima.

 Pored prezentacija o familiji malih izvorskih puževa Hydrobiidae kao glavnoj temi projekta i pripremama za praktičan rad na terenu, predstavljen je  Centar za krš i speleologiju kao organizator radionice, CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund) kao donator i svi projekti u okviru „Vruće tačke biodiverziteta Mediteranskog bazena“. Posebno je istaknut projekt Razvoj alata za brzu procjenu podzemnog biodiverziteta na kome je većina ovih studenata već trebala biti uključena kroz radionicu i volonterski rad, budući da je CKS partner Univerzitetu u Ljubljani na ovom projektu. Tokom dvije terenske ekskurzije na izvore u priobalju Trebišnjice (na potezu od Trebinja prema vještačkom jezeru Gorica), osim uzoraka izvorskih puževa, uzeti su i prvi uzorci Gammarusa za ovaj projekt. Boravak u Trebinju iskorišten je i za susret sa speleolozima iz S.D. „Zelena brda“ i razgovar o budućoj saradnji na ova dva projekta.

U povratku su studenti posjetili pećinu Vjetrenicu, koja sa okolnim pećinama čini jedanu od najznačajnijih „vrućih tačaka“ podzemnog biodiverziteta u svijetu, ali i tvrđavu Strač u kojoj je otkrivena velika porodiljska kolonija srednjih potkovastih šišmiša. Na snimcima koji su napravljeni ultarzvučnim detektorom i nakon analize koristeći poseban softver (BatSound) zabilježeni su signali tri vrste: veliki potkovasti šišmiš (Rhinolophus ferrumequinum), mediteranski šišmiš (Ryinolophus euryale) i blazijev šišmiš (Rhinolophus blasii). Otkriće ovog posljednjeg šišmiša u, vjerovatno zajedničkoj koloniji sa mediteranskiom šišmišem, predstavlja jedno od najznačajnijih otkrića u hiropterologiji Jugozapadnog Balkana, jer se radi o drugoj velikoj koloniji ove, za krajeve u zaleđu Jadrana, rijetke vrste.   

Bogatstvo vrsta na kraškim vrelima važan je dio globalne biološke raznolikosti, što se posebno odnosi na regiju Mediterana jugozapadnog Balkana, ističu iz Centra za krš i speleologiju. 

"Gotovo da možemo reći da je ova raznolikost što se tiče Hydrobidea nevidljiva, a u većini područja nepoznata. Naš jaz znanja o Hydrobideama je ogroman i glavnina projekta je posvećena popunjavanju tog jaza. Naša dosadašnja znanja o vodenim puževima (Hydrobiidae) na prostorima KBA (Ključna područja biodiverziteta) su fragmentirana i svode se na radove J. Bolea i P. Radomana i, gotovo po pravilu, se odnose samo na po jedan lokalitet (vrelo) tako da nedostaju podaci o rasprostranjenosti ovih vrsta.  Svakako treba očekivati i nove vrste Hydrobiidae. Projektom je predviđeno sistematsko istraživanje vrela i vodotokova na cijelom području KBA (vrela na sjeveroistočnoj strani Livanjskog polja, tokovi Krupe, Bistrice, Žabljaka i Sturbe, desna obala Ričine (od sela Golinjevo do sela Gaj), lijeva strana Ričine (od Vrila do mosta), vrela na sjeveroistočnim obalama Trebižata i Studenčice, vrela u gornjem toku Trebišnjice, vrela na sjeveroistočnoj strani Popova polja, vrela u Mostarskom blatu i vodotok Lištice, što podrazumijeva prikupljanje, revidiranje i ažuriranje svih raspoloživih znanja o ovim vrstama puževa," poručuju iz ovog Centra. 

Sliv Trebižat- jedan od pet KBA je u cijelom svom toku područje sa iznimnim ekološkim vrijednostima zbog specifičnih hidrogeoloških uslova terena kojim ova rijeka protiče stvarajući brojne sedrene barijere i različite tipove habitata duž svog toka. Tu su brojna vrela od kojih neka izviru u pećinama (Peć Mlini, pritoke Stiudenčice, Vrioštica). Mnoga od njih su staništa čovječije ribice (Proteus anguinus) (vrelo Topoljak je prvi lokalitet na kome je uhvaćena č. ribica u BiH i opisana u naučnoj literaturi) i od velike je važnosti istražiti ostalu podzemnu faunu tih vrela, uključujući i vodene puževe. Zbog bogatstva vode ovo područje je istovremeno podložno negativnim antropogenim uticajima zbog blizine nekoliko većih gradova i intenzivne poljoprivrede uz samu rijeku, ali i sve većeg broja turista.

U okviru ovog projekta bit će ažurirana baza podataka sa svim dostupnim zapisima o biološkoj raznolikosti Hydrobidea ciljnih područja biti dostupna lokalnim i međunarodnim zajednicama i vlastima za zaštitu prirode. Bit će izvšena procjena statusa zaštite pojedinih vrsta vodenih puževa prema međunarodnim kriterijima IUCN Crvene liste ugroženih vrsta. Sadašnje informacije o stanju ugroženosti biološke raznolikosti vrsta, uključivo i Hydrobidea, onemogućavaju identificiranje važnih lokacija za očuvanje i njihovog korištenja kao polaznih osnova za ocjenu planiranih građevinskih zahvata.

" Nova znanja o lokalitetima koja su važna za očuvanje biloške raznovrsnosti  trebaju biti most prema donosiocima odluka i njihovoj svijesti o važnosti zaštite podzemnih okoliša. Znanja dobijena kroz projekt bi trebala također povećati kompetentnost lokalnog stanovništva koje će biti upotrebljivo kao odgovor budućim izazovima očuvanja u područjima KBA, " ističu iz Centra.

Značaj istraživanja u okviru pomenutog projekta 

Livanjsko polje je ramsarsko područje i postoje tendencije smanjenja obuhvata zaštite. To je jedno od zadnjih plavljenih kraških polja. Lokalna zajednica nema kapacitet da istraži sve njegove prirodne vrijednosti i zbog nedostatka podataka (postoje samo pouzdani podaci o pticama budući da se nalazi na jadranskom migratornom putu).

Livanjsko polje i Buško jezero

Svako dodatno istraživanje koje će obogatiti biološku raznolikost ovog područja je argument više za veći stepen zaštite. Isto se ovo odnosi i na Buško blato i dio kratkog toka Ričine, za koji se ne zna ni koje se ribe pojavljuju na povremenim vrelima od mosta do sela Vrilo (npr. Vrelo Bula ili termalno vrelo kod mosta).

Kada je Hutovo blato koje sa depresijom Svitave čini zaštićeno područje u pitanju osim vrela Desilo nijedan poznati lokalitet za vodene puževe nije poznat iako se radi prvenstveno o vodenom rezervatu. Osim ptica koje se istražuju već dugi niz godina, ostala istraživanja biodiverziteta se mogu svesti na vrlo mali broj (leptiri, ribe). Ovo je jedno od najvažnijih odmorišta ptica na jadranskom migratornom putu , iako je sve donedavno na Svitavi bio prisutan lov.

Donji tok rijeke Neretve sa brojnim vrelima na desnoj strani rijeke nizvodno od Čapljine važni su kao nalazišta čovječije ribice, ali to su podaci iz vremena 50-tih godina kad nije bilo intenzivnog korištenja umjetnih đubriva i različitih pesticida.

Neretva delta i povezani izvori/jezera uključujući i Hutovo Blato

Postoji nekoliko nalaza bez tačne pozicije za vodene puževe, a nije poznat nijedan nalaz čovječije ribice u zadnjih nekoliko desetina godina. Održivo upravljanje ovim područjem je od suštiinske važnosti za vodenu faunu budući da je uzvodno zaslanjivanje vode evidentirano već duži period.

Ovaj sadržaj je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost portala Startbih.ba i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.