Magazin / Start IZDVOJENO

Piše: Đuro Kozar

Od 1997. visoki predstavnici u BiH, na temelju bonskih ovlasti, imaju pravo da deblokiraju procese u BiH, nameću odluke i smjenjuju funkcionere koji opstruiraju provođenje Dejtonskog sporazuma

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit (Christian Schmidt),  u skladu s bonskim ovlastima, donio je dvije izuzetno važne odluke: da se iz rezerve za puteve isplati dug Viductu i da se izdvoji novac za nabavku tehničkih uređaja za izbore 2026. godine. Uradio je ono što je morao, kad se nadležni državni organi nisu mogli, ili nisu htjeli, dogovoriti da oni usvoje spomenute odluka, a više nije bilo vremena za čekanje, U Federaciji BiH dio je podržao ove odluke, a dio smatra da Šmit nije imao pravo da ih nametne, dok su iz Republike Srpske čak najavili da će posegnuti za pravnim sredstvima da to stave van snage. Bilo kako bilo, Šmitove odluke će provesti Ministarstvo finansija BiH s potpisom zamjenika ministra Muhameda Hasanovića, budući da ministar Srđan Amidžić to ignoriše.

Konferencija u Bonu

Gospodin Šmit imao je puno pravo da donese spomenute odluke budući da su se bonskim ovlaštenjima koristili svi njegovi prethodnici, a samo u periodu od  1997. do 2012. godine na taj način nametnuto je 900 različitih odluka kojima su deblokirani određeni procesi na državnoj razini, ili smjenjivani dužnosnici koji su opstruirali provedbu Dejtonskog sporazuma. Ovlaštenja koja ima visoki predstavnik nisu uvrštena u Dejtonski sporazum, nego su mu dodijeljena na Bonskoj konferenciji dvije godine nakon potpisivanja sporazuma. Do toga nije došlo slučajno, nego na temelju analize koja je pokazala da visoki predstavnik ne može samo biti ograničen na tumačenje civilnog dijela Dejtonskog sporazuma, nego da mora imati prerogative kojima će pomoći izlasku iz krize, da bi BiH brže išla naprijed.

Nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. u Londonu je 8. i 9. decembra iste godine održana Konferencija o provedbi odredbi sporazuma koja je rezultirala uspostavom Vijeća za provedbu mira (PIC). Ovo vijeće ima svrhu međunarodne kontrole nad Bosnom i Hercegovinom,  trajaće sve dok se zemlja ne ocijeni politički i demokratski stabilnom i samoodrživom, a visokom predstavniku daje političke smjernice. Na  Konferenciji o implementaciji mira, održanoj 1997.u Bonu koji je tada još bio glavni grad Njemčke,  razmatran je napredak u implementiranju Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa. PIC je tada, razrađujući Aneks 10. Dejtonskog sporazuma, omogućio visokom predstavniku da smijeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski sporazum te da, kada to smatra neophodnim, te nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.

Bonske ovlasti podrazumijevaju mogućnost za visokog predstavnika da nametne bilo koju svoju odluku kao zakon na svakom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini te mogućnost da s pozicije smijeni bilo kojeg javnog zvaničnika, bilo da je riječ o demokratski izabranim ili profesionalnim pozicijama. Nije svaki visoki predstavnik svoje ovlasti koristio na isti način. Ukupno je sedam diplomata na ovoj poziciji imalo tu mogućnost, imajući u vidu da je Karl Bilt (Carl Bildt), prvi visoki predstavnik u BiH, na poziciji bio do 1997. godine, na kraju koje je i donesena odluka da se ovlasti 'aktiviraju'. 

Ešdaunovih 430 odluka

Prvi visoki predstavnik s bonskim ovlastima bio je španski diplomata Karlos  Vestendorp (Carlos Westendorp), koji je na poziciji bio od 18. juna 1997. do 17. augusta 1999. godine. On je ovlasti iskoristio 80 puta, a dvije njegove odluke, na različite načine, osjećamo i danas. prvo je 1998. nametnuo državne simbole, uključujući državnu zastavu, koju naša zemlja koristi i danas, a u drugom odlukom je smijenio  Nikolu Poplašena, tada predsjednika RS-a. Nakon Vestendorpa, došao je austrijski diplomat Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) koji je, na temelju bonskih ovlasti, donio 242 odluke, a 2001. je ukinio tzv. Hrvatsku samoupravu koja je bila pokušaj državnog udara. Tada je smijenjen član Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda Ante Jelavić, a umjesto njega je u ovaj organ imenovan Jozo Križanović.

Petriča je zamijenio Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), britanski diplomat koji je bonske ovlasti iskoristio 430 puta i smijenio 59 funkcionera samo u RS-u. Među njima našli su se mnogi načelnici opština, predsjednik Narodne skupštine RS-a Dragan Kalinić, ministar unutrašnjih poslova RS-a Zoran Đerić i nekoliko poslanika Srpske demokratske stranke (SDS). Bilo je smjenjivanja i u Federaciji BiH, a dva koja se izdvajaju.Ešdaun je smijenio Edhema Bičakčića s pozicije direktora Elektroprivrede BiH zbog optužbi za korupciju i zloupotrebe položaja. Smijenio je i Dragana Čovića koji je tada bio član Predsjedništva BiH i to zbog optužbi za korupciju u slučaju 'Lijanovići', za šta je u međuvremenu oslobođen. 

Ešdaun je ukinuo obavještajne službe entiteta i napravio državnu obavještajnu agenciju - OSA-u. Potom je od entitetskih vojski formirao Oružane snage BiH, stvorio SIPA-u, te uveo PDV. Bio je na najboljem putu da formira i državnu policiju, ali se tome ispriječio establoišment RS-a. Reforme koje su provedene u njegovom mandatu urađene su uz snažno učešće domaćih aktera. Zakoni kojima su one provedene propisali su da se mogu poništiti samo konsenzusom svih koji su prvotno pristali na njih. Ešdaun je preminuo 2018. godine. 

Incko je uglavnom prijetio

Najkraći mandat na poziciji visokog predstavnika imao je njemački diplomat Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwarz-Schilling) koji je u BiH bio od 1. februara 2006. do 30. juna 2007. godine. Bonske ovlasti  iskoristio je 66 puta. Čak 60 od tih 66 korišenja bilo je za pomilovanja onih koji su prethodni visoki predstavnici razrješivali s dužnosti zbog podrivanja Dejtonskog sporazuma. Najznačajnije korištenje bonskih ovlasti za Schwarz-Schillinga bilo je svakako nametanje Zakona (2007.) kojim je osnovan Memorijalni centar Srebrenica-Potočari. Šilinga je zamijenio slovački diplomat Miroslav Lajčak, slovački diplomat koji je na poziciji visokog predstavnika bonske ovlasdti koristio samo 30 puta, a kojima je smijenio direktora Policije RS-a Dragomira Andana i zaposlenika Obavještajno-sigurnosne agencije Predraga Ćeranića. 

Lajčak je poziciju visokog predstavnika prepustio Valentinu Incku (Inzku), austrijskom političaru koji u svom 12-godišnjem mandatu visokog predstavnika nije često posegnuo za bonskim ovlastima, a često je time prijetio. Čak je njegova česta 'zabrinutost' postala predmet ismijavanja na društvenim mrežama. Na kraju, njegov bilans je bio 50 odluka, a svakako da se jedna izdvaja – on je 2021. godine, u posljednjim danima svog mandata, donio odluku o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. 

Poslije Incka visoki predstavnik je, na osnovu odluke PIC-a, postao Šmit koji je do sada imao 11 korištenja bonskih ovlasti. Osim spomenutih odluka o Viaductu i izborima, značajnija je i ona iz oktobra 2022. godine, kojom je izmijenjen Ustav Federacije BiH, konkretno vezano za formaciju vlasti u ovom entitetu. Vrijedi spomenuti i odluku iz aprila 2022. , kojom je Šmit nametnuo suspenziju raspologanja državne imovine. Iako se ona pokušava pravno izbjeći u RS-u, ona je na snazi i tretira se kao dio zakona Bosne i Hercegovine. 

OHR se (još) neće gasiti

Visoki predstavnici su, i vjerovatno će još dugo biti, sastavni dio političke situacije u Bosni i Hercegovini. Brojka od ukupno 909 nametnutih odluka govori mnogo o aktivnostima naših izabranih zvaničnika. Švarc-Šiling trebao je biti posljednji visoki predstavnik u BiH. Evropska unija je imala plan da se OHR zatvori s krajem njegovog mandata, ali je zbog situacije u našoj zemlji i insistiranja probosanskih snaga odlučeno da ovaj ured nastavi s postojanjem. 

Povodom plana da se zatvori, koji se promijenio, Vijeće za implementaciju mira donosi '5+2' agendu u februaru 2008. godine. Radi se o pet, uz dva dodatna, uvjeta za gašenje ovog ureda. To su: Zakon o državnoj imovini, Zakon o vojnoj imovini, provođenje odluka o Brčko Distriktu, fiskalna održivost države, te vladavina prava. Dva dodatna su potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU, te finalna procjena situacije u državi. Zasad, Bosna i Hercegovina je ispunila tri od sedam uslova, s tim da neke države u PIC-u traže i implementacije odluka Evropskog suda za ljudska prava, koje se čekaju još od 2009. godine. 

Još nema naznaka da će biti riješena državna ili vojna imovina, a provođenje odluka o Brčko Distriktu nije trenutno aktuelno. Finalna procjena situcije u državi će se desiti nakon što se ispuni prvih šest uslova.