Ustav BiH se mora mijenjati i to nije pitanje volje  ili kompromisa domaćih političkih stranaka već međunarodnih pravnih obaveza države

Piše: Đuro Kozar

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ovih dana formiralo je Radnu grupu za pripremu nacrta amandmana na Ustav BiH i nacrta zakona o izmjenama i dopunama državnog izbornog zaklona radi izvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Ovim imenovanjem provodi se zaključak Vijeća ministara BiH sa 83. sjednice održane 3. jula 2025. godine, na kojoj je usvojen Revidirani akcijski plan za provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava u pojedinačnim predmetima Zornić, Sejdić i Finci, Pilav, te Pudarić protiv BiH. Na ovo se, inače, mnogo čekalo i u politikantstvu izgubilo dosta vremena.

Entitetsko glasanje

Neosporno je da se Ustav BiH mora mijenjati i da to nije pitanje volje, želje ili kompromisa domaćih političkih stranaka već međunarodna pravna obaveza Bosne i Hercegovine koja proizilazi iz pravosnažnih presuda međunarodnih sudova koje su donesene od 2007. do 2020. godine te presuda Ustavnog suda i Suda BiH. Postojeći etnonacionalni koncept u BiH, koji je posebno izražen kroz ulogu domova naroda na nivou BiH i entiteta je neodrživ jer se pitanje vitalnog nacionalnog interesa u većini slučajeva zloupotrebljava. Ovaj institut uglavnom se ne koristi za vitalne nacionalne interese naroda već za vitalne interese političkih stranaka.

Presude Evropskog suda obavezuju BiH da otkloni postojeća ustavna rješenja po kojima su svim građanima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda uskraćena elementarna građanska i politička prava. Također, a prava su uskraćena i pripadnicima konstitutivnih naroda ako ne žive u “odgovarajućem” entitetu. Diskriminacija je dobro rasprostranjena i s obzirom na druge kriterije kao što su rodna pripadnost, religijska opredjeljenja, socijalni status. Pravnici iz Federacije BiH upozorili su da su entiteti u Bosni i Hercegovini, prevaziđeni, o čemu je mišljenje iznijela i Venecijanska komisija 2005. godine, a najveći problem u praksi jest, pokazalo se, entitetsko glasanje u Parlamentarnoj skupštini BiH. Venecijanska komisija u svom mišljenju iz 2005. godine u tačci 34. stoji: „.:. Ovaj veto, koji u praksi djeluje potencijalno relevantan samo za Republiku Srpsku, djeluje kao višak s obzirom na postojanje veta na osnovu vitalnog interesa.”

I dok u Federaciji BiH smatraju da bi ukidanjem entitetskog glasanja u Predstavničkom domu državnog parlamenta država BiH bila funkcionalnija, a zaštita entiteta i naroda ionako se već obezbjeđuje u Domu naroda – dotle  predstavnici iz Republike Srpske tvrde da je takvo glasanje u funkciji principa ravnopravnosti entiteta, a ne naroda. Oni to ovako objašnjavaju: poslanici se u oba entiteta biraju iz reda sva tri konstitutivna naroda, tako da su oni predstavnici entiteta, a ne bilo kog naroda pojedinačno. Prema tome, trećinom glasova svakog entiteta štiti se jedan od osnovnih principa na kojima počiva Ustav BiH - ravnopravnost entiteta. Kada te zaštite ne bi bilo, poslanici iz FBiH bi mogli ne samo usvajati zakone već i mijenjati Ustav bez poslanika iz RS-a. Dapače, sve zakone bi mogli donositi samo bošnjački poslanici jer čine kako prostu, tako i opštu većinu u Predstavničkom domu (od ukupno 42 poslanika sada ih je 22).

Različita polazišta

Radna grupa za izmjenu Ustava ima 12 članova, po tri predstavnika Vijeća ministara BiH (Davor Bunoza, Radomir V. Lukić i Albin Muslić) šest iz Zastupničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH (Mladen Bosić, Nihad Omerović, Predrag Kožul te Sredoje Nović, Marina Pendeš i Šefik Džaferović) kao i dva predstavnika Vlade Federacije BiH (Nerin Dizdar i Vedran Škobić) i jednog predstavnika Vlade Republike Srpske (Zlatko Knežević).

Da li poslanici, ministri i ugledni pravnici u Radnoj grupi, mogu postići kompromis i usaglašene amandmane uputiti u parlamenetarnu proceduru? To je vrlo neizvjesno (neki misle i nemoguće) kad se zna s kakvim polaznim stavovima svojih političkih stanaka i entiteta članovi Radne grupe ulaze u ovaj proces. Nekadašnji sudija Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević (koji je u emisiji Plenum Federalna TV rekao je da se do kompromisa može doći dodajući:  “Kad će se to riješiti, ako ne sada.” Koliko je ovo realno, kad se zna da su, po dosadašnjim raspravama, upravo predstavnici Republike Srpske pokazali da nisu spremni za promjene Ustava BiH koje bi umanjile političku autonomiju tog entiteta.  

Profesor ustavnog prava dr. Kasim Trnka je u istoj emisiji rekao da se u Ustavu, uz omogućavanje biračkih prava manjina na svim nivoima, moraju otkloniti i prepreka građanima koje ih ograničavaju (u entitetima) i tako diskriminiraju. I na kraju, dok sve političke stranke u BiH ne počnu poštivati Bosnu i Hercegovinu kao vlastitu državu, teško da će zemlja krenuti naprijed.