Magazin / Start IZDVOJENO

Piše: Saša Rukavina za magazin Start BiH

Zašto Momčilo Mandić? 

Radi se o kombinaciji objektivnog i subjektivnog. Hajmo raščistiti subjektivno: Momčilo Mandić je u MUP-u prije rata imao vozača Đorđa Faladžića. Elem, 1. maja 1992. na Ilidži, tokom pres konferencije na kojoj su njegov šef, tad već ministar pravde RS, potom Nikola Koljević, član Predsjedništva BiH i RS i Mićo Stanišić, tadašnji prvi policajac RS, objašnjavali zašto nenaoružani i ugroženi srpski narod na Vracama mora rastjerati, pohapsiti i pobiti Bošnjake, Faladžić je meni objasnio da oni znaju gdje stanujem, da mi nije pametno ostati na Ilidži, te da je moja noga njihova zato što svašta pišem.

Šta sam to pisao?

Ništa posebno. Bavio sam se izvještajem specijalne komisije koja je prije toga bila formirana u MUP-u RBiH da ispita šta je sa famoznom specijalnom kasom u kancelariji Faladžićevog šefa u kojoj su trebale biti oduzete devize i droga. Izvještaj se bavio i autima koje je Mandić podijelio SDS-u, mada to nije pisalo baš tako...

Naučen da priča ima dvije strane, bio sam vjerovatno jedini koji nije slušao samo Jusufa Pušinu, koji je radio izvještaj, ili samo Mandića koji je tvrdio da se isto radi i sa druge strane. Odnosno, da tadašnji ministar Alija Delimustafić ima svoju specijalnu kasu, svoju SDA i svog Ismeta Bajramovića Ćelu kojeg je pustio iz zeničkog zatvora, zaposlio u policiji, a onda je ovaj slupao službenog golfa.

I? Što noga?

Jedino ime koje se spominjalo u tom izvještaju bilo je Faladžić. Koji je razvozio poklonjene automobile, prenosio pare i drogu... Ja samo to napisao...

A onda je krenulo cijepanje...

Predratni sarajevski sudija Momčilo Mandić u policiju je, kao SDS-ov zamjenik ministra Delimustafića, došao 1991, kad i demokratija na Balkan, a uspješno je pocijepao policiju 1992. On je bio onaj lik koji je naredio da se Srbi izdvoje iz tadašnjeg MUP-a, on je naredio Srbima u Vikićevoj jedinici da se odcijepe, on je zauzeo policijsku školu na Vracama.

Pardon, njegov brat Mlađan izašao je u policijskoj uniformi iz Kukanjčevog tenka JNA koji je došao da bude tampon.

Slijedi iznenađenje.

Umjesto da, očekivano, postane ministar policije, Momčilo Mandić, neočekivano, postaje ministar pravde RS. I sprovodi naredbu Nikole Koljevića i Biljane Plavšić da napravi koncentracione logore po RS.

Slabo se sjeća tog perioda: tokom nedavnog svjedočenja u Hagu u procesu Momčilu Krajišniku priznat će da je kroz lukavičku Kulu od 1992. do 1994. prošlo više od 10.000 Bošnjaka. Ali ne zato što je to gledao kroz prozor svoje ministarske kancelarije koja je bila u zatvoru, nego zato što su mu tužioci pokazali papir Komisije za razmjenu RS, a on vjeruje Komisiji...

Elem, papiri o Mandićevoj ratnoj ulozi u Hagu su otišli još 1997, a Tužilaštvo je potvrdilo da se protiv njega vodi istraga tek ovog novembra kada je počeo svjedočiti.

Zašto se toliko čekalo?

To je lako. Momčilo Mandić, tvrde upućeni, spada među najbogatije i najutjecajnije Bosance u Srbiji i niko mu nije mogao ništa. Čovjek se dokazao kao trgovac: još 1992. je počeo lopatom uvećavati svoje bogatstvo. Krenuo je trgovati sa pasošima, saobraćajnim, vozačkim i ličnim kartama zaplijenjenim u MUP-u i na Vracama, kad se povukao iz aktivne politike nastavio je sa naftom, zajedno sa braćom Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika, potom hranom, a poslije rata posao je proširio na cigarete i sve ostalo.

Poslovne veze sa Delimustafićem nikad nije prekidao, upućeni tvrde da je ono što je početkom rata Alijin Cenex bio za SDA, zbirka Mandićevih firmi ostala za SDS sve do nedavno.

Do kada?

Otprilike do akcije Sablja, koju je srbijanska policija provela nakon ubistva Zorana Đinđića. Mandić je bio jedan od uhapšenih i da se Koštunica nije vratio na vlast vjerovatno bi mu se sad za nešto sudilo u Beogradu.

Nekako sa Sabljom, i u BiH su stranci skontali da je glavnina para za finansiranje mreže koja čuva Karadžića dolazila iz Mandićevih izvora, što od njegove zarade, što od njegovih ideja koga i kako reketašiti.

Mandić je stavljen na crne liste, zamrznuta mu je imovina koju je (ako je) čuvao u EU, Amerikancima je zabranjeno da posluju s njim, a ostao je i bez Privredne banke Srpsko Sarajevo.

Propao, znači?

Vjerovatno nije. Ako njemu lično i bude suđeno za ratne zločine, ako i završi u zatvoru za sve pljačke koje je organizovao, ako bude i morao vratiti onog golfa kojeg je oteo 1992. od Arifa Zulića i registrovao na svoju ženu, ako kao bivši ministar pravde i osjeti tu pravdu na svojim leđima, ostat će dovoljno njegovih prijatelja koji će se potruditi da imperija ne bude uzdrmana.

Jer, bar je Balkan prostor na kojem se usluge vraćaju.

PS: U onoj famoznoj specijalnoj kasi bilo je 160.753 njemačke marke. Protiv Mandića je podnesena krivična prijava koja je na kraju ispala smiješna: poslije svih denominacija jugoslovenskog i bh. dinara taj iznos sveden je na 23 feninga.

Usluge? Kažu da je to isposlovao Delimustafić...

(Tekst objavljen 30.11.2004.)