Vijesti / Svijet

1683. – Više od 250.000 turskih vojnika počelo drugu opsadu Beča, ali su poslije dva mjeseca osmanlijskih napada snage poljskog kralja i vojskovođe Jana Trećeg Sobjeskog uspjele razbiti opsadu, što je spriječilo dalje širenje Osmanskog carstva u Evropi.

1798. — U pohodu na Egipat Napoleon Bonaparta zauzeo ostrvo Malta.

1934. – Fašistička vlada Bugarske, koja je došla na vlast prevratom u maju 1934, zabranila je političke partije.

1964. – Nelson Mandela, Walter Sisulu i još 6 vođa antirasističkog pokreta u Južnoj Africi osuđeni su na doživotnu robiju.

1976. – U državnom udaru u Urugvaju oboren je predsjednik Juan María Bordaberry i počela devetogodišnja vojna diktatura.

1988. – U Bangladešu izbile demonstracije zbog ustavnog amandmana, usvojenog pet dana ranije, kojim je islam postao državna religija u toj azijskoj zemlji.

1991. – Na predsjedničkim izborima u Rusiji pobijedio je Boris Jeljcin.

1997. – Savjet bezbjednosti UN jednoglasno odobrio imenovanje bivšeg španskog ministra inostranih poslova Carlosa Westendorpa za visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.

2003. – Vrhovni vojni sud osudio četiri pripadnika bivše Vojske Jugoslavije, među kojima i dva oficira, na kazne zatvora od pet do 14 godina, zbog ratnog zločina nad albanskim civilima na Kosovu tokom 1999. godine, što su prve pravosnažne presude izrečene za ratne zločine. Za ubistvo dva albanska civila u selu Kušnin, kod Prizrena, pukovnik Zlatan Mančić osuđen je na 14 godina zatvora, kapetan Rade Radojević na devet, a vojnici Danilo Tešić i Mišel Sergej na sedam, odnosno pet godina zatvora.

2007. – Haški tribunal osudio je Milana Martića zbog ratnog zločina nad nesrpskim stanovništvom u Hrvatskoj na 35 godina zatvora. Optužnica je imala 19 tačaka, a Martić je optužen i za kršenje običaja i zakona rata, te da je planirao, poticao i zapovjedio progone, istrebljenje stanovništva na području Hrvatske u periodu 1991.-95. godine.

2008. – U Irskoj na referendumu odbačen Lisabonski sporazum.

2008. – Kanadski premijer Stephen Harper zvanično se u ime vlade izvinio starosjediocima Kanade zbog prakse odvajanja djece domorodaca od njihovih porodica i primoravanja da pohađaju državne škole, u cilju asimilacije u kanadsko društvo. Od 19. vijeka pa sve do 1970-tih godina više od 150.000 djece odvedeno je prisilno iz svojih domova.