Vijesti / BiH

(Magazin Start BiH)

Vrata džamije u sarajevskom naselju Stara Breka stalno su otvorena. Ona, džamija, prima one koji nemaju gdje na minus 25 stepeni, udomljuje studente bez krova nad glavom. Muhamed efendija Velić, imam spomenute džamije, taj je koji vrata džamije drži otvorenim. Bit će, zna efendija, da time što dobrotu širi oko sebe istovremeno je učvršćuje u sebi! I uči nas da nikada nije kasno da postanemo dobri.

• Stiče se dojam da ste stalno u džamiji! Hem ste njena vrata otvorili onima koji na -25 stepeni Celzija nisu imali gdje, hem puštate studente bez krova nad glavom da u njoj uče i noćivaju. Različiti ste od imama drugih džamija koji u njima klanjaju ili ne klanjaju sa džematlijama, pa ključ u bravu!

- Mnogo vremena provodim u džamiji, dogodi mi se nekada da dnevno budem u džamiji u komadu 12-13 sati. Znam i prespavati u džamiji, zavisi od potrebe. Ali sam, isto tako, ekstrovertan tip, čitav svijet smatram „svojom“ džamijom. Hesse je napisao briljantan roman „Narcis i Zlatousti“. Gledano kroz prizmu te konstelacije, mogu kazati da sam nekada Narcis, a nekada Zlatousti. Zapravo, ja bih bio simbioza ta dva lika ili potpuno treći lik. Džamijski prostor, a osobito prostor „svoje“ džamije osjećam bliskim i smirujućim. Kad sam već tu, na „radnom mjestu“, onda sam aktivan i radim. Uzvišeni Bog je rekao da će se vidjeti svačiji rad. Ono što se radi, sve se vidi, prije ili kasnije. I kao što kaže mudrost s Istoka: „Ne prekoračivši kućnoga praga, može se otkriti svemir.“ Ja otkrivam svemir iz „svoje“ male džamije.

• Estagfirullah, pomislim kako pojedini službenici Islamske zajednice BiH vjeruju u Allaha dž.š. zato što od plate koju primaju mogu na ovakvom vaktu i zemanu solidno živjeti! Kako ste Vi spoznali Boga, ko vam je uzor u bosanskoj ulemi?

- Ne slažem se s Vašom opaskom s početka pitanja. Mislim da je pomalo i neozbiljna, a o njenoj neutemeljenosti nećemo ni govoriti. No, ipak, dobro ste rekli: „Estagfirullah“ (u prevodu: Tražim oprosta od Allaha)! I treba tražiti oprosta od Uzvišenog Allaha! Jer, ono što čini vjeru jednog čovjeka - to samo Allah zna i to je uvijek između čovjeka i Boga, a ne čovjeka i čovjeka. Mislim da su imami lučonoše vjere u našem narodu i da dobro i čestito rade „svoj posao“, koji je težak, često i pretežak. Neki imami, u većim gradovima, imaju solidnu plaću, koja je uvijek u bh. prosjeku, ali mnogi imami su po pitanju plaće dosta ispod prosjeka, a neki su i na minimalcu! Obiđite neke džemate u manjim gradovima u BiH, vidjet ćete da je istina bliže ovome čemu govorim. Što se tiče moje spoznaje Boga, spoznao sam Ga u svakoj nevolji i svakoj blagodati, u svakoj tugi i radosti, sve mi je to dolazilo od Njega. A moj uzor u vjeri je svaki predani i čestiti radnik za vjeru i svako ko na Božijem putu pomaže svim ljudima.

• Kad smo već kod toga, na um padne li Vam da Islamska zajednica BiH liči na dobrostojeće preduzeće. Ima svoju imovinu, prvog čovjeka koji ima savjetnike, šefa kabineta, vozni park, administraciju, službenike koji primaju plaću i uredno izdvajaju za zdravstveno, penziono! Dobar poslodavac!?

- Ponovo se vraćam na raniji odgovor. Kažem Vam, nekome se tako možda i učini, ali Islamska zajednica je misijska zajednica, koja ljude poziva vjeri, u vjeru i drži ih u vjeri, a to što Vi govorite - toje samo jedna interpretacija Zajednice u organizacijskom i tehničkom smislu, koju ne bih više komentarisao. No, tačno je možda i to da nas neko smatra kao „vladine ili državne službenike“, kojima je „državna firma“ poslodavac. Ali to često budu mišljenja i stavovi onih koji bi sistem razvaljivali i pravili nered i anarhiju.

• Moj poznanik je završio islamski fakultet, ali radi u rudniku! Ne zamjerite, ali moram pitati, treba li za posao u Islamskoj zajednici „štela“, mora li se možda platiti nekome za posao? Koliko je Islamska zajednica BiH imuna na korupciju, nepotizam i ostale boljke društva?

- I ovo pitanje neću posebno komentarisati, jer za sve što govorimo trebamo

imati dokaze, u suprotnom - svodimo se na pretpostavke, predrasude, sumnje, neutemeljene optužbe, trač i mahalisanje. Ali, naravno, Vi ste slobodni to istraživati i pitati prve ljude zajednice o tome.

• Usvojen je Etički kodeks za zaposlenike Islamske zajednice! Čini se, zabranjeno je davanje koverte hodžama na, recimo, dženazama. Šta smeta, nervira Vas, kod vaših kolega imama i rado biste im skrenuli pažnju na to?

- To o čemu govorite odnosi se na uposlenike službi Islamske zajednice da im je zabranjeno uzimati darove i poklone koji predstavljaju veću vrijednost. No, neko je taj interni pravilnik koji se odnosi na uposlenike službi IZ-e proturio u javnost, a onda su to neki mediji jedva dočekali pa su osuli paljbu po imamima i sitnim hedijama koje dobijaju u određenim situacijama. Što se ono kaže, sve oko hodžinog jorgana. A ono što me „nervira“ kod kolega, a vrijedno je pomena i promjene, kažem im nasamo, a ako se radi o nekoj masovnoj pojavi, onda posvetim jednu cjelokupnu kolumnu ili više njih tom problemu.

• Koja je Vama draga definicija islama? Na koji „fol“, a uz Božiju pomoć, ljude pridobijate za islam?

- Vjeruj i misli, živi onako kako vjeruješ, budi iskren i prijatan, budi svoj i budi istinski ašik - zaljubljenik u svaku ljepotu koju je Milostivi Allah stvorio i odredio! Zatim, uvijek otvori prozor svoje kuće, svog stana ili svoje sobe iz dva razloga: 1. da uđe svježeg zraka, da se malo provjetriš i 2. da vidiš koje je vrijeme (stoljeće) napolju.

• Onomad su Vam na džumu upale haridžije koji imaju osobine pripadnika ISIL-a. Malo nam selefija, vehabija, šiija, ahmedija! Nije li politika i preko vjere prekoračila prag bošnjačkih kuća? Što bi rekao Ibn Sina: „Iskušani smo ljudima koji misle da Bog mimo njih nikog uputio nije!“

- Znam za tu sjajnu rečenicu Ibn Sine, baš autentično oslikava našu sadašnju situaciju i iskušenja sa kojima se suočavamo. A što se tiče tih grupacija, koje ste spomenuli, njih će uvijek biti, u manjoj ili većoj mjeri, no, oni će predstavljati realnu opasnost tek onda kada budu imali iza sebe konkretnu političku podršku. Sve do tada su bezopasni u nekom širom kontekstu. Ali, isto tako, skloni su zloupotrebi i to predstavlja opasnost. Izdvojio bih i isključio pojam selefije, jer svi smo mi selefije, sljedbenici selefa, prvih generacija, a haridžije su naravno problem cijelom svijetu, a muslimanima možda i ponajviše. Što se tiče incidenta u mojoj džamiji, kasnije sam saznao da je bio naručen i hvala Allahu da se sve fino završilo.

• Komentarišete događaje u društvu! Aktivni ste na društvenim mrežama, probajmo to i sada! Za narednu godinu Republika Srpska sprema referendum o otcjepljenju, bosanski Hrvati bi rado svoj entitet u BiH, Srbija i Hrvatska se naoružavaju. Ne zvuči dobro za Bošnjake i one što im je BiH na srcu! Ili možda mislite da Bošnjaci mogu mirno spavati, rata neće biti!

- Oni možda planiraju to u narednoj godini, mada čujem posljednje vijesti da su odustali od tog referenduma za iduću godinu, ali, ako oni planiraju nered, mi ćemo planirati red i normalan život i suživot. Ovo nije naivna priča, ona naravno podrazumijeva onu važnu kur’ansku istinu: ako oni prave spletke - onda i Allah „pravi spletke“, tako što ih otklanja i sprječava, a On to najbolje umije. Naravno, postoji i ta konstatacija da smo ovaj put svi poprilično egalni i da su nam svima klimavi zubi. Isto tako, iskusni smo ovaj put, znamo šta valja raditi. A kako kaže dobro poznata pjesma našeg Edina Dervišhalidovića: „Koga ima Mujo naš? Mujo i dalje ima svoga Sulju... Eto, to je to!"

• Na šta Vam liči politika koju lideri, ako ih se tako može nazvati, Bošnjaka, vode? Smislena je ili stihijska, tek iznuđena reakcija na akcije Milorada Dodika i Dragana Čovića?

- Naša je politika poprilično zavađena, nedorasla i čim je malo „opuštajuća“ situacija onda i politika popusti, a kada nas stisne - onda i političari (barem neki od njih) pokažu zube, stav i hrabrost. Tako nekako i funkcioniše naš čovjek. To je ogledalo jedno drugom. A, opet, mislim da je običan čovjek i običan svijet bolji od političara koje biraju i na vlast dovode. Jer, narod ih bira i glasa za njih dok se još uvijek nisu pokvarili, a onda kada dođu na vlast, nažalost, ne budu imuni na iskušenja i mnogi se od njih brzo pokvare.

• Imate li kao „tribun“ skromnog džemata savjet za „lidere“ u Bošnjaka? Kad srčete kafu sa džematlijama, pitaju li: Efendija, hoćemo li opet u rovove goloruki, u tenama i farmerkama?

- Ma nećemo više u rovove, ta je vrsta rata završena, sada bi bilo sve drukčije. I te su bitke isključene. Barem za sada, jer sve je svježe i dobro se zna kako se ko ponaša. No, prava su pitanja u drugom planu, a treba ih posebno istaknuti: hoćemo li nešto raditi korisno i miroljubivo i pustiti svijet da živi u miru?!

• U političkom smislu ste ljevičar, centar, desnica?

- Sve mogu biti, i ljevičar, i desničar, i centar, zavisi kako zahtijeva istina, pravda i kakva je potreba običnog svijeta.

• Vaš prijatelj hafiz Sulejman Bugari je klanjao istiharu, pokazalo mu se da ode u Crnu Goru! Razmišljate li i Vi o napuštanju BiH?

- Ja nemam potrebu klanjati istiharu po tom pitanju, jer odlično znam da nikada Bosna neće iz mene, niti ću ja iz nje. A, isto tako, znam da i naš dragi prijatelj hafiz Sulejman Bugari svoju i našu Bosnu ljubomorno čuva u svome srcu i vjerujem da će se jednog skorašnjeg dana, ako Bog da, vratiti u naš šeher.