Život / Kultura

Tridesetprvi Sarajevo Film Festival ove godine večeras će svečano otvoriti film "Paviljon", režisera Dine Mustafića. U pitanju je crna komedija sa elementima satire o staračkoj problematici i otporu prema sistemu.

- Film Paviljon je crna komedija sa elementima satire, smještena u jedan izolirani prostor u kojem se sudaraju različite sudbine i karakteri. U njemu se, kroz humor i ironiju, ogoljava društvo u kojem živimo. Scenarij potpisuju Viktor i Emir, s kojima me veže dugogodišnje prijateljstvo i zajednički rad. Iza kamere stoji predana ekipa — od glumaca koji su donijeli zanimljive uloge, do kreativnog tima koji je radio s beskrajnom posvećenošću – kaže Mustafić za portal Startbih.

Navodi kako je produkcija bila izazovna, naročito u finansijskom smislu, jer, kako kaže, u Bosni i Hercegovini danas ne postoji sistemska podrška filmu.

-To je zapravo politička odluka – da nestane bh. kinematografija. Ipak, zahvaljujući koprodukcijama i partnerima iz regije, uspjeli smo napraviti film koji će, nadam se, dugo trajati u svijesti publike – kaže naš sagovornik.

Na pitanje da li je iznenađen podatkom da su ulaznice za sve večerašnje lokacije na kojima će se moći pogledati Paviljon, raprodate u roku od sat vremena nakon otvaranja box offica u ponedjeljak, iskreno priznaje da ga to raduje, ali da ipak nije iznenađen.

-Naravno da me raduje, ali ne iznenađuje — jer vjerujem u filmsku publiku.  To što se ulaznice prodaju u rekordnom roku pokazuje da u našem društvu postoji glad za domaćim filmom, i da ljudi žele priče koje im govore direktno, bez kalkulacija i autocenzure – smatra Mustafić.

Na samom kraju smo ga upitali i za značaj SFF za domaću, ali i regionalnu kinematografiju.

-Sarajevo Film Festival je naš najvažniji prozor u svijet — ne samo kao kulturni događaj, nego i kao platforma koja daje legitimitet domaćim autorima. Bez SFF-a, prostor za vidljivost našeg filma bio bi dramatično manji. On okuplja publiku, autore, kritiku, i otvara vrata međunarodnim saradnjama. Ali, festival ne može zamijeniti ono što nedostaje — sistemsku podršku, kontinuitet ulaganja, i političku volju da domaća kinematografija živi, a ne preživljava – poručuje Mustafić.