Život / Nauka i tehnologija

Nekad se pitam da li je moguće predvidjeti kraj digitalnoj revoluciji u kojoj živimo i da li je sada svima jasno da su KarelČapek, Isaac Asimov, H.G. Wells i Arthur C. Clark bili hrabri vizionari čije ideje jesu naša stvarnost...

Osamdesetih, današnje srednje generacije su pravile prve korake na Commodoru 64, a 90-ih smo za internet priključak koristili dial-up modeme. Poslije su stigli brzi kompjuteri, mobilni telefoni, tableti, a i započela je era wi-fi i komunikacije pomoću različitih aplikacija. Smartfon je postao neizostavni aksesoar u svakom životnom trenutku i počeli smo da osjećamo teror selfija i instagrama. Pojavile su se mape tačnije od nekadašnjih vojnih karata. Društvene mreže su postavile nove standarde i postavile eru post-truth činjenica. Jer sve je naizgled tu, na dohvat ruke - brz pristup novim informacijama, live blogovima planetarnih događaja; sve suze i sve radosti ovoga svijeta sad su tu, nama pred očima.

Digitalna transformacija mijenja i naše navike: ne čekamo u redu da bi platili račun i proviziju, a za konzumaciju pravog duhana sada koristimo elektroniku. Pepeljare su odjednom out, a savremeni uređaj koji koristimo još ima i cool ime - IQOS. On ne emituje duhanski dim, te tako nema ni neprijatnog mirisa koji je oduvijek podjednako smetao i pušačima i nepušačima. Čini se da ustvari težimo rješenjima dugogodišnjih problema, zar ne?

Digitalna transformacija mijenja i poslovanje zajedno sa poslovnim odnosima. Trudimo se uporno da napravimo što pametniji poslovni profil, pokušavamo da kroz praćenje live prenosa na društvenim mrežama saznamo šta su noviteti, da oslušnemo kada počinje potpuna era električnih vozila. Da li ćemo zaista živjeti neki od Science Fiction klasika poput Minorityreporta i da li su zaista Star trekovi ratovi donijeli novu realnost u naše živote?

Svako od nas u džepu sada nosi smartfon, koji vjerovali ili ne, ima par miliona brži operativni sistem od sistema koji je NASA koristila tokom Apollo ere šesdesetih godina prošlog stoljeća. Kapiram da je NASA poslala čovjeka na Mjesec, dok je moj maksimum korištnje par aplikacija.

Tu dolazimo do možda najvećeg problema: toliko toga ima, ali šta je za mene? Jedan čovjek je jednom pametno rekao: najlakše je čovjeka zbuniti ako mu napakuješ previše informacija, a to se upravo i dešava. Mnogo zbunjenih ljudi koji imaju puno nepotrebnog znanja i na kraju dana ne znaju šta će sa sobom.

Onda se pitamo: da li je digitalna era donijela dobro ili loše? Naravno, dobro je pobijedilo kao i u svakom filmu, ali da bismo spremno i mirno dočekali novu eru, mislim da je važno prihvatiti sljedeće činjenice:

• Prilagodljivost je bitnija za uspjeh nego ikad: ili ćemo biti tu, prihvatiti promjenu kao jedinu izvjesnost ili će nas sa druge stranevrijeme pregaziti. Doći će novi klinci sa novim tehnologijma i zauvijek ćete ostati u vakumu sa rečenicom iz penzionerskih centara, da je svaka sljedeća generacija luđa od prethodne.
• Inovacije se događaju brzo, a sa druge strane nikad više nismo bili u poziciji da budemo dio čuvenog globalnog sela.Zato valja koristiti tu mogućnost - možda nismo NASA, ali možemo koristiti mozak (kažu da je dobro u borbi protiv Alchajmera).
• Budite hrabri, ovo je vrijeme inovacije.Ne patimo za bivšim vremenima. Konačno je trenutak da shvatimo da je vrijeme digitalnog imperativa donijelo jednu brilijantnu stvar: možemo produžiti djetinjstvo i igrati se čak i kad uđemo u cipele odraslih.

A nije li to stoljetni cilj čovjeka? Ostati Foreveryoung.

L.B.