Politika / Svijet

U koalicionom sporazumu buduće njemačke vlade koji je dogovoren prošle sedmice i ima ukupno 140 stranica nalazi se jedan kratak odlomak od svega četiri rečenice, koji je do sada prošao gotovo neopaženo, iako bi mogao da ima značajan uticaj na spoljnu politiku.

„Proširenje EU i njena sposobnost da apsorbuje nove članice moraju ići ruku pod ruku. Zato je neophodno da, najkasnije s narednim proširenjem, sprovedemo unutrašnju konsolidaciju i institucionalnu reformu Unije“, stoji u prvoj polovini te izjave, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).

Nema nikakve sumnje da bi ovo mogao biti veliki udarac za sve zemlje kandidate, pogotovo one sa prostora zapadnog Balkana.

-Poruka iz Berlina da proširenje EU mora sačekati unutrašnje reforme nije nova, ali jasno ukazuje na dublje probleme – i unutar same Unije i na Zapadnom Balkanu – kaže za portal Startbih Haris Ćutahija politolog i analitičar.

Prema njegovim riječima EU se već duže vrijeme suočava sa sporim procesima odlučivanja, čestim nejedinstvom u vanjskoj politici i kompleksnim mehanizmima za prijem novih članica. Paralelno s tim, zemlje poput BiH, Srbije i Kosova i dalje imaju ozbiljne izazove u ispunjavanju ključnih kriterija – od vladavine prava do funkcionalnosti institucija – iako su ostvareni i određeni napreci.

Stoga, prema njegovom mišljenju, u tom kontekstu, poruka iz Berlina nije odbacivanje proširenja već insistiranje na realnosti: bez pripremljene Unije i istinski reformisanih kandidata, proširenje nije održivo.

-Bez ozbiljne institucionalne reforme, uključujući redefinisanje prava veta i jačanje uloge Evropskog parlamenta, EU će se teško prilagoditi modelu sa 30+ članica. Međutim, prolongiranje proširenja nosi svoje rizike. Odgađanje integracije Zapadnog Balkana ostavlja geopolitički vakuum koji sve intenzivnije koriste treći akteri poput Rusije, Kine i Turske, često nudeći alternativne modele bez demokratskih uslova. Ako EU želi zadržati strateški uticaj u regiji, mora pronaći ravnotežu između unutrašnje konsolidacije i vanjske ekspanzije – upozorava Ćutahija koji potom dodaje kako za Bosnu i Hercegovinu ključno pitanje ostaje ima li unutrašnjih snaga koje su spremne provoditi reforme čak i u odsustvu jasne i neposredne evropske perspektive!?

-Signal iz Berlina ne mora biti kraj puta, ali jeste pokazatelj da Unija možda više neće igrati ulogu glavnog motora promjena. Ako domaći politički i društveni akteri, uključujući nezavisne institucije, civilno društvo i progresivne snage, ne preuzmu inicijativu, BiH će ostati zaglavljena u statusu kandidata, taoc jednog pasivnog i ciničnog odnosa u kojem se i EU i domaći lideri međusobno koriste kao opravdanje za nerad. Reforme će ostati deklarativne, evropski standardi mrtvo slovo na papiru, a građani taoci sistema koji opstaje zahvaljujući izostanku volje, i unutrašnje i vanjske, za stvarnu promjenu – opominje naš sagovornik.

Ipak važno je naglasiti, ističe Ćutahija, da reforme nisu samo „ulaznica“ za EU, one su prije svega u interesu građana BiH. Funkcionalna pravna država, efikasna javna uprava, nezavisno pravosuđe i transparentno upravljanje resursima nisu zahtjevi Brisela, nego temelj za dostojanstven i sigurniji život u BiH. Čak i kada evropska perspektiva djeluje daleka, potreba za reformama ostaje hitna i stvarna.

-Je li ovo udarac za progresivne snage u zemlji? Jeste, ali ne nužno i poraz. Razočaranje može biti politički opasno samo ako se pretvori u apatiju. Ako reformisti i proevropski orijentisani akteri uspiju artikulisati novu viziju  koja ne zavisi isključivo od vanjskih signala već se temelji na unutrašnjem uvjerenju da BiH zaslužuje bolje, tada ovaj trenutak može postati i prekretnica – smatra Ćutahija.