Život / Okoliš

Mjerenja kvaliteta zraka iz godine u godinu potvrđuju da Bosna i Hercegovina spada u red najzagađenijih evropskih zemalja. Iako u Federalnom hidrometeorološkom zavodu (FHMZ) nisu skloni davanju bombastičnih izjava niti komentarisanju učestalih rang-listi najzagađenijih gradova na kojima se Sarajevo uglavnom nalazi na vrhu, upravo na toj adresi smo potražili neke odgovore na te teme.

- Postoji stotine mjesta i gradova u kojima se ne vrše mjerenja pa i ne znamo pravo stanje. Bez obzira na to, činjenica je da je BiH u evropskoj „ligi prvaka“ kad je riječ o zagađenju. Koji smo tačno na listi nije ni bitno - slikovit je, već na početku razgovora za magazin Start BiH, Enis Omerčić iz Odsjeka za kvalitet zraka FHMZ-a.

On ističe da je zagađenje najizraženije u dolinsko-kotlinskim dijelovima Bosne, od Sarajeva, prema rijeci Savi u svim dolinama i kotlinama, osobito u gušće naseljenim dijelovima u kojima je smješten i veći dio industrije i gdje se sagorijeva veći dio krutih goriva, naročito uglja. Stoga i ne čudi da su sarajevska i tuzlanska regija među najzagađenijim u BiH. Za razliku od njih, zapadna Bosna i veći dio Hercegovine imaju povoljne meterološke uslove pa i manje zagađenje.

Osim ljudskih aktivnosti, odnosno industrije, termoenergetike, saobraćaja i domaćinstava, vrlo bitan faktor koji doprinosi visokom zagađenju je i nepovoljna geografija.

- Nama se dešava, što bi se dešavalo i bez prisustva ljudi, da tokom zime dolazi do temperaturne inverzije, odnosno stvaranja specifičnih meteoroloških stanja u kojima zrak iz prizemnih slojeva nije u mogućnosti da se miješa sa zrakom iznad. U više perioda tokom jeseni i zime imamo stanja u kojima se formira jedan sloj zraka u visini naših pluća u kojem se akumuliraju sve zagađujuće materije koje u tom periodu budu izbačene u atmosferu - pojašnjava Omerčić, uz napomenu kako sličan problem ima i jug regiona i da je zagađenost izražena već od juga Poljske i Rumunije.

Tokom onih najalarmantnijih dana, javnost panično traži i očekuje hitne mjere, ali naš sagovornik ističe kako se tu može raditi samo o dugoročnim procesima koji bi trajali godinama ili decenijama. Osim toga, popravljanje kvaliteta zraka je ujedno skup i nepopularan potez. Stoga vjerovatno i ne čudi što ovu „gorku pilulu“ lokalne vlasti, koje i jesu nadležne za kvalitet zraka, ne smiju progutati jer bi to podrazumijevalo velika odricanja.

- Čak i u bivšoj državi, koja se razvijala na teškoj i prljavoj industriji, nije bilo popularno da se priča o zagađenju zraka, ali je istovremeno ta ista država ulagala novac u velike projekte da bi se smanjilo zagađenje. Sarajevo je za vrijeme gradonačelnika Emerika Bluma, krajem 70-ih, prednjačilo u svijetu po pitanju ulaganja u kvalitet zraka. Sarajevo je uzelo najveći kredit za potrebe unaprijeđenja kvaliteta zraka. Za nekih 100-120 miliona tadašnjih dolara od Svjetske banke je doveden plin. Već 80-ih je evidentiran ogroman napredak. To je skupo, ali je onkologija još skuplja - upozorava naš sagovornik.

Moraju se osigurati zračni koridori

A kada je riječ o mjerama, Omerčić ističe kako je prioritet širenje daljinskog načina grijanja u domaćinstva. Uporedo sa tim, neophodna je, kaže, i revizija okolinskih dozvola velikim zagađivačima i da zahtjevi prema njima moraju biti sve strožiji.

- U Zenici se od jedne kompanije traži jako malo. Ista ta kompanija je u Italiji prošle godine uložila 500 miliona eura samo da bi smanjila svoj uticaj na okoliš. To je ono gdje država nastupa - ilustruje Omerčić.

On potom navodi kako velika odgovornost leži i na lokalnim zajednicama koje bi kontinuiranim mjerama morale daleko više voditi računa o planskoj gradnji, kako o visokogradnji, tako i o pojedinačnim stambenim objektima. Naš sagovornik upozorava kako je u BiH gotovo pa pravilo da se kuće prave, a da se unaprijed ne zna kako će se i čime grijati pa bi se moralo uvesti traženje isplanirane energetske osnove prije svake gradnje. Dosadašnja iskustva govore da je neefikasna gradnja jedan od važnijih razloga velike potrošnje prljavih i jeftinih goriva.

Statistika FHMZ-a otkriva kako je zagađenje zraka najveće od druge polovine novembra do marta. Pojedinačno, najkritičniji mjesec je decembar.

Naš sagovornik napominje kako su dnevne varijacije izražene djelimično samo u Sarajevu jer su u glavnom gradu ljudske aktivnosti dominatne. Zenica i Tuzla pak imaju ujednačene vrijednosti. Čak ni u dane vikenda nema većih promjena jer su ljudi i teška industrija aktivni i u tom periodu, ali je saobraćaj nešto slabiji.

U kontekstu zagađenja, u javnosti se često spominje termin „ruža vjetrova“, ali Omerčić napominje kako to samo po sebi ništa ne znači jer je taj pojam zapravo samo grafički prikaz vjetra u nekom periodu. Međutim, vjetar je jedan od najvažnijih faktora za čišćenje atmosfere.

- Kada govorimo o situacijama temperaturne inverzije, tu vjetra skoro da i nema. Kada imamo nestabilnu atmosferu i dolazak fronte, imamo miješanje zraka praćeno vjetrovima i onda dolazi do disperzije zagađenih materija u atmosferi, što smanjuje koncentraciju. Stoga je vrlo bitno u naseljenim područjima osiguravati koridore za protok zraka. Oni onemogućavaju značajnije nakupljanje zagađujućih materija na jednom mjestu. Tu mislim i na prirodne i na vještačke barijere, pa je važno i arhitekturu tome prilagoditi. Kada imamo strujanje vjetra sa juga ili sjeveroistoka, što su česti pravci, desi se da se očisti zrak na Bjelavama, na Vijećnici, čak i Otoci, ali se onda sve nagura pod Igman, ukoliko vjetar nije nastavio puhati još neko vrijeme istim intenzitetom, pa Ilidža i ne osjeti pročišćenje. Zato su bitni koridori za cirkulaciju. Kada je veliko zagađenje nema razlika da li živite na prvom ili 20. spratu, ali ima razlike u danima kada zagađenje nije veliko. To je zagađenje na nivou ulice, obično to bude ljeti kada interes javnosti nije veliki - ilustruje Omerčić.

Kada je riječ o samom mjerenju, u FHMZ nas uvjeravaju da se radi s opremom kakva je i u Evropskoj uniji, a mjeri se osnovni set. To je prašina ili tzv. PM čestice. PM 10 čestice su sve čestice manje od 10 mikrometara i čestice manje od 2,5 mikrometra. Mjere se i gasoviti polutanti: ozon, azotni oksidi, sumpordioskid, ugljični monoksid. Kada finansijske mogućnosti to budu dozvoljavale, plan je da se uvede mjerenje benzena i uzorkovanje benzoapirena. Za sve polutante postoje granične vrijednosti. U Visokom se odnedavno mjeri i sumporovodik koji se može čulom mirisa detektovati čak i kad nije u opasnoj koncentraciji.

- Sastav hemijske prašine zavisi od načina njenog nastanka. Tako se 100 mikrograma koje je donio vjetar iz Sahare, to su one žute muzge koje nekada možete primijetiti na automobilu, ne može porediti s industrijskom prašinom u istoj količini. S obzirom da mnogi građani imaju pogrešno vjerovanje, moram spomenuti i kako magla sama po sebi nije opasna. Ona je samo prizemni oblak. Ali kada se razvija u naseljenom mjestu, gdje imamo velikih emisije zagađujućih materija, tada postaje opasna. Gasoviti polutanti, sumpordioskid i azotni oksidi pri magli ulaze u neke spojeve pa mogu imati veći efekat nadraženja i štetnosti nego pri suhom zraku. Ali imamo i pozitivne efekte magle. Jedan dio lebdećih čestica u prisustvu vlage postaju kondenzaciona jezgra za buduće kapljica pa padaju na tlo - pojašnjava Omerčić, koji na kraju poručuje kako bi svaki građanin trebao smanjiti svoj lični doprinos zagađenju ne čekajući da to prvo urade neki drugi.

Suhi kašalj najčešći simptom zagađenja

Prof. dr. Zehra Dizdarević, specijalista pulmolog i alergolog, upozorava kako je aerozagađenje opšti problem jer atakuje na sve organe i sisteme organizma. Najviše na respiratorni, zbog čega se trpe ozbiljne posljedice. Kada se tome pridoda  i sveprisutno pušenje cigareta i nargila, aerozagađenje postaje, kako kaže, „ubitačno“.

Kada je riječ o izvorima zagađenja, dr. Dizdarević upozorava kako razne kotlovnice širom BiH emituju SO2, diskomolekularno gorenje koje dovodi do stvaranja čestica sulfata, dok u ruralnim područjima imamo sagorijevanje biomasa, odnosno ovčijeg ili goveđeg đubriva, koje ljudi takođe lože.

- Sami agensi koji mogu da dovedu do promjena na sistemu i na organizmu jesu razne čestice različitih kategorija. Imamo i gasove. Ako se radi o njima imamo difundiranje u sisteme, naročito respiratorne. Ali ugrožen je i kardijalni sistem, mozak, javljaju se glavobolje... Kod kardijalnih smetnji može da dođe do tranzistornih ishemičnih kriza. Nos predstavlja prva ulazna vrata, a druga su usta. Ako neko ima dobre trepljice u nosu, nije pušač, on će veće čestice izbaciti kihanjem. Ako je pušač, onda će i veće čestice prodrijeti u disajne puteve. Male čestice su jako opasne za djecu zato dovode do bronhiolitisa. Imamo prvo upalu sluznice nosa, pa upalu grla uz promuklost, upalu glavne dišne cijevi, traheje, koja je jako bolna i ona obično i dovede pacijenta doktoru. Imamo veće disajne puteve i na kraju imamo male disajne puteve, alveole, gdje dolazi do bronhijalitisa - nabraja naša sagovornica cijeli niz mogućih problema i posljedica. Ona dodaje da se kao posljedica zagađenja kod pacijenata nerijetko javljaju i pseudoalergijske reakcije tako da pacijent misli da ima alergiju. Zapravo, radi se o iritaciji nosa i grla, čemu je uzrok zagađenje, a ne alergija.

Dr. Dizdarević spada u grupu doktora koji dugi niz godina upozoravaju na važnost donošenja strategije i akcionog plana koji bi tretirali zagađenje i kvalitet zraka, a ne da se oslanjamo samo na višu silu poput vjetra i kiše. Do tada, i dalje ćemo se boriti samo sa posljedicama koje, kada je riječ o zdravlju, mogu da budu akutne, hronične ili može doći do akutizacije hroničnih bolesti.

- Iritacija grla i nosa koja ima za posljedicu kašalj je najčešći  simptom zagađenja. To je suhi kašalj. U posljednje vrijeme nemamo napade astme jer imamo adekvatnu terapiju i koncenzus za liječenje, ali baš ovih dana meni pacijenti dolaze sa napadima teškog disanja uprkos terapiji. U ovom zagađenju ima i malignih supstanci koje djeluju dugoročno. Ima dosta azota, azbesta koji može da izazove maligne promjene na plućnim maramicama. U prvoj polovini decembra smo imali česte upale pluća. Obično se javljala kod onih koji su već imali upale pluća - kaže dr. Dizdarević.

Kako se pravilno zaštititi- POGLEDAJTE VIDEO:

Naši sagovornici ističu kako je svako najbolji zaštitnik samog sebe. Tokom najvećeg zagađenja, obično u jutarnjim satima ili predveče, treba izlaziti samo u slučaju krajnje nužde. Prema mišljenju dr. Dizdarević, jedna od mjera bi trebala biti i pomjeranje nastave u školama za sat ili dva. U periodu najvećeg zagađenja svakako ne treba otvarati ni prozore. Za bolesnike je od izuzetne važnosti da terapije uzimaju redovno. Treba piti i dosta tečnosti.

- Od zaštitnih mjera fizičkog karaktera imamo ličnu zaštitu. Hirurška maska je propusna, ne stavlja se pravilno i ona ima mali efekat. Ali imamo respiro maske koje su dobre jer imaju filter u području nosa. Treba se malo edukovati kako ih upotrebljavati. Nisu jeftine, ali se uz pravilnu upotrebu mogu koristiti i mjesec dana - kaže dr. Dizdarević. koja dodaje kako ih i sama koristi.

- Potrebne su maske koje se obično koriste za industrijska postrojenja ili u lakirnicama jer imaju međunardone standarde FFP 1, 2 i 3. i N95 i N99.Te maske sprečavaju više od 90% svih PM čestica - kaže Omerčić.

Lažna upala pluća

Iako zagađenje podjednako djeluje na sve, djeca su svakako najugroženija. Dr. Dizdarević ističe kako su kod mališana izloženi i najudaljeniji disajni putevi i alveole.

- Kada ih posluša, iskusan doktor može da prepozna simptome koji imitiraju upalu pluća jer je došlo do naglog nakupljanja sekreta. Taj fenomen imitira upalu pluća, ali nije upala. Ne moraju se koristiti antibiotici uvijek. Pojačano lučenje je naročito izraženo kod djece. Disajni putevi imaju sa strane žlijezde za lučenje sluzi. Ukoliko dođe do iritacije i aerozagađenja, do viroze ili bakterije, to se lučenje pojačava. Neki doktori u tim slučajevima daju lijekove za pojačano iskašljavanje što nije dobro i neće poboljšati stanje djeteta - kaže ona.