Vijesti / BiH

Centar ženskih prava iz Zenice okupio je danas u Sarajevu predstavnike institucija relevantnih (zdravstvo, centri za socijalni rad, tužilaštva, policija, sudstvo...) u lancu zaštite žena od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, radi prezentiranja rezultata analize, pravnog i institucionalnog okvira sistema zaštite te da bi ukazali na propuste i nedostatke u implementaciji.     

Pravna analitičarka Centra ženskih prava Dženana Radončić izjavila je da po analizama, iako ima solidan pravni i institucionalni okvir, Bosna i Hercegovina ima dosta prostora za poboljšanje u toj oblasti.

Ponekad je, kaže, u pitanju nedostatak rodnog senzibiliteta, neprofesionalizma u primjeni pravnog okvira i korištenju svih dostupnih ovlaštenja pa do blaže kvalifikacije krivičnih djela nasilja nad ženama ili zanemarivanja rodne komponente tog nasilja.     

- Blaže kvalifikacije krivičnih djela redovno vode i blažem kažnjavanju. To počiniteljima šalje poruku neke vrste imuniteta, dominiraju uvjetne osude - naglasila je.     

U analizu su, na nekoliko reprezentativnih slučajeva, ukazali kako sistem zaštite uistinu i funkcionira, a uočeno je da su problemi slični u cijeloj regiji.

- Najčešći, ali i najviše zanemareno jeste nasilje u obitelji. Često se promatra kao bagatelno, djelo manje društvene opasnosti i automatski mu se pridaje manji značaj - naglasila je.

Dodaje da stope prijavljivanja nasilja nisu dobar pokazatelj o prisutnosti i generalno rasprostranjenosti tih oblika nasilja zato što 'žene nisu ohrabrene i osnažene da prijavljuju te vrste nasilja'.       

- Napravljen je određeni pomak, ali se i dalje praktično procesuira jedino fizičko nasilje nad ženama. Verbalno, ekonomsko, psihološko (mnogo je češće) nasilje ostane izvan domašaja pravosudnog sistema i generalno sistema reakcije na različite oblike nasilja u obitelji, a po efektima zna biti i čak mnogo teže od fizičkog nasilja - kazala je.

Spomenula je činjenicu da je 'efikasan i funkcionalan reaktivni sistem zapravo najbolja prevencija' te istaknula da je u njihovoj analizi primarno bilo 'kako društvo i država kroz postupanje relevantnih institucija reagira kad do nasilja dođe'.  

Radončić kaže da su evidentirali i nedostatak podataka na nivou države o rasprostranjenosti nasilja 'nedostaje sveobuhvatno, metodološki usklađeno prikupljanje podataka o rasprostranjenosti svih oblika nasilja nad ženama u BiH'.

Mora se, kaže, osigurati kontinuirano prikupljanje podataka da bi se mogli uočiti određeni trendovi i na osnovu tih podataka kreirale javne politike.  

Istraživanje je ukazalo i na potrebu insistiranja na fokusiranim, specijaliziranim intenzivnim i kontinuiranim edukacijama za sve profesionalce posebno za zaposlenike centara za socijalni rad. Sve da ostale institucije u lancu savršeno rade, ako pristup socijalnog radnika nije dovoljno senzibiliziran ili centri za socijalni rad nemaju dovoljno kapaciteta (ljudskih, finansijskih), nastaje, kaže, prva prepreka koja je 'često nepremostiva'.     

Nacionalni izvještaj za BiH dio je regionalne studije o tome da li je pravda iznevjerila žene koje su preživjele nasilje. Obuhvatila je pet država zapadnog Balkana i Tursku, a odabrane su po zajedničkim karakteristikama i društvenim okolnostima poput snažnog patrijarhata ili dominacije određenih normi koje utječu da nasilje ne samo opstaje neko se i povećava.

Radna verzija izvještaja trebalo bi da rezultira kreiranjem platforme za akcioni plan. Slični skupovi bit će održani u svim država u kojima je rađena analiza, a namjera im je da žena koja prijavi nasilje dobije pomoć, podršku i zaštitu na svom putu traženja pravde.