Politika / Regija

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li sadašnja kriza u Bosni i Hercegovini podsjeća na onu uoči početka rata 1992. godine. Sagovornici su bili Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske, i Nenad Čanak, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Na pitanje da li ova sadašnja kriza ima sličnosti sa onom uoči početka rata u Bosni i Hercegovini Čanak odgovara:

- Ne mislim da je toliko opasno kao onda, međutim, stvari koje tinjaju uvijek prijete da u nekom trenutku dođe do eksplozije. Mislim da je ovo što se sada događa posljedica nezavršenog rata u Bosni i Hercegovini. Da bi se rat završio mora se znati ko je pobijedio, a ko je pobijeđen – i to ne u nivou koja je vojska pobijedila nego koja je ideja poražena, koji je plan jedne ili druge strane uspeo.

Inače, ja volim da Republiku Srpsku nazivam sjeveroistočnom Bosnom i Hercegovinom jer priča o Republici Srpskoj je velika prevara. Niti je to republika, niti je srpska. To je etnička odrednica koja je zloupotrebljena. U pitanju je istorijski faslifikat koji se održava iz privatnih interesa jedne grupe ljudi, a hranjen je strahom od užasa rata kroz koji se prošlo devedesetih godina. I mi u Vojvodini to plaćamo cijenom očiglednog pranja novca iz sjeveroistočne Bosne i Hercegovine koje se vidi na svakom koraku. Radi se o tome da prekidom rata u Bosni i Hercegovini nije završen projekt stvaranja Velike Srbije ili saveza srpskih zemalja ili kako se to danas eufemistički naziva "srpskog sveta". U pitanju je kontinuitet svega toga.

Ko stoji iza Dodika?

Kako gledate na prijetnje Milorada Dodika da će ukinuti zajedničku vojsku, pravosuđe i poresku upravu i prenijeti ih u nadležnost Republike Srpske. Dodik tvrdi da je to povratak na, kako on kaže, izvorni Dejton.

Čanak: Dodik zaboravlja jednu sitnicu. Ako bi to uradio, onda bi potpisnici i garanti Dejtonskog sporazuma, a to su velike svjetske sile, morali da reaguju. On se uzda, i to ne krije, da će Rusija stati na stranu njegovih planova. Jer strateški interes Rusije je da Srbija, sjeveroistočna Bosna i Hercegovina i Crna Gora budu nepotopljivi nosači aviona i ruskih balističkih raketa u srcu Evropske unije. To je potpuno jasno. Dodik je u tom pogledu optimista i otuda njegova junačenja što dovodi do rasta tenzija. Međutim, neće Rusija zbog Republike Srpske da zarati s planetom. To može da misli samo naivan čovjek. Tim prije što je sada u toku gasni rat.

Tako da mislim da od Dodikovih prijetnji nema ništa, da on svojim izjavama samo junači sebe i svoje okruženje. Da bi se to raskrinkalo dovoljno je da počne da se primjenjuje Zakon o zabrani negiranja genocida i da se privode pravdi oni koji ga krše. Duboko vjerujem da Dodik ne smije da krene s bilo kakvom silom jer bi to značilo kraj sjeveroistočne Bosne i Hercegovine kao političke zajednice.

Na pitanje da li Aleksandar Vučić stoji iza Dodikovih prijetnji, Čanak odgovara:

- Aleksandar Vučić ima izbore za četiri-pet mjeseci. On vrlo pažljivo mjeri svoje poteze da ne bi došao u poziciju da bilo šta ugrozi izuzetno visoke standarde u pobjeđivanju na izborima sa ogromnim procentom glasova koje je sebi nametnuo. Srpska napredna stranka se od jedne konzervativne grupacije pretvorila u populistički pokret koji ima široki zahvat u biračkom tijelu i Vučić stalno mora da pokazuje sve veću i veću dominaciju. Za njega bi bilo opasno da na izborima dobije samo nekoliko procenta manje nego prošli put. To bi bio opasan signal za njegovu stranku i njega lično jer tog momenta se gubi iluzija plebiscitarne podrške i počinje osipanje i rasulo. U tom smislu on dobro zna da ne smije da se svađa sa međunarodnom zajednicom, ali istovremeno pokušava i da od nje profitira koliko može.

Gabriel Escobar, američki diplomata koji je zadužen za ovaj dio sveta, rekao je da SAD podržavaju Vučića dok je na evropskom putu. Ta uslovna podrška govori da ga percipiraju kao nekoga ko jeste na evropskom putu. S druge strane, uvoz ruskog naoružanja je po mom dubokom uvjerenju direktno plaćanje reketa Rusiji da ga ostavi na miru. Uvozi se oružje iz Rusije, krvavo se preplaćuje svaki zarđali šraf, ali to je dovoljno da Rusija ne pravi veći pritisak na njega. Tako da ne vjerujem – bez obzira šta on lično misli i šta bi u dubini duše želio – da bi se on u ovom trenutku usudio da ima bilo kakvu aktivnu ulogu u svemu tome. Vučićeva bliskost sa Dodikom je posljedica činjenice da je ideja objedinjavanja srpskih zemalja duboko uvriježena među biračima na koje on računa. On mora nešto da odigra na tu temu ali, ponavljam, ne vjerujem da iza toga stoji bilo kakva aktivnost kojom bi ugrozio svoju poziciju.

Na pitanje da li je na sceni Vučućeva i Dodikova igra da bi isprobali dokle mogu da idu sa osamostaljenjem, Čanak odgovara:

- Ako je to igra, onda je opasna. Ipak, mislim da je to mnogo višeslojnije nego što na prvi pogled izgleda. Vjerujem da bi se Vučić koliko sutra odrekao Dodika ako se pokaže da mu može zasmetati. Tu se miješa jako mnogo političkih, čitajte ekonomskih interesa. Jednom prilikom, dok sam još razgovarao sa Miloradom Dodikom pošto ga dugo poznajem, rekao mi je da mu ne pada na pamet ujedinjenje sa Srbijom i da je njegova osnovna ideja nezavisna Republika Srpska zato što je to, parafraziraću, dobro za biznis. Nema bolje stvari za biznis od nezavisne države jer onda možeš da praviš pravila kakva hoćeš. Jedino što planeta tako ne funkcioniše. I tu je cijela poenta. Nije to nikakva priča o nacionalnim interesima. To je kombinacija privatnih interesa i interesa velikih sila gdje smo svi mi na Balkanu sitan novac za potkusurivanje Rusije, Kine, SAD, Evropske unije. Tako nas i posmatraju, tako i postupaju s nama. A onda se pojave groteskne figure kao što je Milorad Dodik koji je od socijaldemokrate – ja sam ga kao takvog upoznao prije mnogo godina – postao sve ono protiv čega smo se zajedno borili.

Dodik je obećao da će ići do kraja. Mislite li da će on stvarno ići do kraja?

- Ne znam šta je kraj, ali, koliko sam ja do sada pratio događanja na prostoru bivše Jugoslavije, kraj je obično takav da oni kojima su usta puna srpstva završe u Moskvi. Tamo je završila porodica Milošević osim Slobodana koji je završio u Hagu. Tamo je završio i Veljko Kadijević koji za vrijeme rata bio sekretar za narodnu odbranu SFRJ. Zašto baš u Moskvi? Zašto baš Rusija prima takve političke emigrante?

Pa zato što su za vrijeme svog političkog života radili za nju. I to je cijela priča. Mislim da Dodik već ima rezervni položaj u Beogradu, a siguran sam da je za svaki slučaj već napravio kombinaciju kako da pobjegne u Rusiju. A to što sada radi samo će ubrzati njegov hod prema kraju- zaključio je Čanak.