I prije no što pomislite da je sve do Trumpovog “ludila“ znajte i ovo: Trump nije stvorio ovu Ameriku. Ova Amerika je stvorila Trumpa. A on je istovremeno klaun i car. Svijet voli klauna jer klaun umanjuje strah. Ali klaun sa nuklearnim arsenalom prestaje biti zabavan. Trump je krajnja tačka spektakla. Politika kao osrednja Netflix serija. Država kao korporacija. Predsjednik kao influencer.

Piše: Dragan Bursać za Start

Ima ta jedna (ne)utješna laž koju svijet voli da priča sam sebi: da je Donald Trump lud. Jer ako je lud, onda nije kriv sistem. Ako je lud, onda nije kriva struktura. Ako je lud, onda je Trump tek anomalija. Greška u kodu povijesti.

A ako je lud – onda nismo krivi mi. Kriv je virus. Greška. Kosmička šala. DNK izvitoperenost...

Ali tu prestaje utjeha i počinje noćna mora.

Jer Trump nije samo čovjek. Trump je reprezent većinske volje najveće sile svijeta, ali i simptom. A simptom nikada ne dolazi sam. On je znak da je tijelo već odavno bolesno.

Prva škola: predsjednik kao improvizirana bomba

Prva škola mišljenja kaže: Trump je mentalno nestabilan, impulzivan, strategije nema, politika mu je tvit, geostrategija mu je jutarnji nalet ega. Analitičara iz USA Edin Mujkić to opisuje brutalno precizno:

“Strategija je šta god Trumpu padne na pamet taj dan.”

U toj interpretaciji Trump je improvizirana tempirana bomba na čelu nuklearne sile. Jedan dan Grenland, drugi Panama, treći Iran. Ako se Grenland smiri, mora se izmisliti nova kriza. Jer bez krize nema pažnje, a bez pažnje nema smisla postojanja za narcistički um. 

Zvuči poznato

To je politika kao psihodrama. Geopolitika kao reality show. Pentagon kao kulisa za ego-trip.

Mujikić ide dalje:

“Mediji moraju da shvate da se radi o mentalno nestabilnoj osobi.”

To je možda najstrašnija rečenica našeg doba. Ne zato što je Trump mentalno nestabilan, već zato što je takva osoba došla do nuklearnog koferčeta i pristupnog koda. Jer nuklearna dugmad i mentalni poremećaji nikada nisu bili dobra kombinacija. Ni u SF filmovima. 

Ali u toj prvoj školi postoji i implicitna nada: sistem je decentraliziran, institucije su jake, birokratija je troma i spora, vojska profesionalna. Trump pravi štetu, ali Amerika je ipak veća od Trumpa. Trump je buka i bruka u komunikacijskom kanalu.

To je liberalni san: sistem je stabilan, lider je prolazan.

Ali čak i snovi imaju rok trajanja.

Druga škola: Trump kao Amerika bez maske

Druga škola je mnogo mračnija. Ona kaže: Trump možda jeste lud, ali Amerika nije. I Amerika stoji iza njega. Amerika ga bira. Amerika ga slijedi. Amerika mu aplaudira. Amerika mu se ne suprotstavlja.

I zato je ta i takva Amerika kriva. Na koncu, zapitajmo se svi, hoće li se Amerika ispričati Grenlandu i vratiti se na staro nakon Trumpa? Teško, da ne kažem sporo i nemoguće. I ko nam garantuje da nakon Trumpa na vlast neće doći njegov klon još radikalniji od njega?

Jer lud predsjednik u demokraciji je incident. Lud predsjednik koji ostaje na vlasti ili je ponovno na vlasti- je izbor.

Ako je Trump luđak, onda je Amerika zemlja koja je luđaku predala ključeve imperije-po drugi put. Ako je Trump poremećen, onda je poremećen sistem koji mu daje ovlasti.

I tu pada cijela liberalna mitologija.

Sjedinjene Države su dva puta izabrale Trumpa. Dozvolile su mu kandidaturu nakon pokušaja državnog udara. Glasale su za njega nakon presude za izbornu prijevaru. Institucije su se poklonile. Kongres šuti. Vojska izvršava naredbe. Opozicija je nestala u proceduralnim fusnotama.

I sad se svijet pita: može li Amerika reći “nije do nas, predsjednik je lud”?

Ne može. I ne smije.

Jer ludilo bez otpora postaje doktrina.

Buka u komunikacijskom kanalu

Sjetimo se, Plenkovićeva rečenica iz Davosa da je Trump “buka u komunikacijskom kanalu” zvuči kao diplomatski haiku kasnog liberalizma. Elegantna, pristojna, ali suštinski kukavička.

Jer buka u komunikacijskom kanalu ne ruši NATO. Buka ne razvaljuje EU. Buka ne prijeti ratovima. Buka ne mijenja globalni poredak.

Ovo nije šum. Ovo je totalni reset.

Ako je Trump buka, onda je američki sistem radio na maksimalnoj glasnoći. Ako je Trump anomalija, onda je anomalija postala norma i svjetsko pravilo.

Trump kao ogledalo

Trump nije stvorio ovu Ameriku. Ova Amerika je stvorila Trumpa.

Trump je proizvod neoliberalnog kapitalizma koji je isprao srednju klasu, atomizirao društvo, pretvorio politiku u populistički marketing, a istinu u opcionalnu pretplatu. Trump je krajnja tačka spektakla. Politika kao osrednja Netflix serija. Država kao korporacija. Predsjednik kao influencer.

Ali tu dolazimo do ključnog problema: Trump možda djeluje haotično, ali haos je metoda.

Project 2025: haos kao birokratski plan

I dok liberalni komentatori psihijatrijski seciraju Trumpovu psihu, njegova administracija secira državu pa i svijet. Paralelno s njegovim dnevnim ispadima, tvitovima, pismima evropskim premijerima i idejama o ratovima iz dosade – odvija se nešto mnogo ozbiljnije.

Project 2025.

To nije manifest ludila. To je manifest države koja želi prestati biti liberalna demokracija. To je plan sistematskog zauzimanja institucija, čistke državne službe, instaliranja lojalista, centralizacije vlasti, pretvaranja federalne države u autoritarni aparat.

Administrativni fašizam u Excel tabeli. Diktatura u PowerPoint prezentaciji.

Trump možda ne razumije sve detalje. Ali aparat razumije. Aparat je tu da prevodi ludilo u uredbe, tvitove u zakone, impuls u dekret.

JD Vance: doktrina iza klauna

Trump je spektakl. JD Vance je doktrina tog projekta.
Trump je buka. Vance je tekst zakona.

Vance je i jedna od ideologa MAGA kontrarevolucije, arhitekt postliberalne Amerike, države bez pluralizma, bez liberalizma, bez “dekadentne demokracije”. Ako je Trump karneval, Vance je katekizam. Ako je Trump klaun, Vance je sveštenik nove religije moći.

Elon Musk: oligarhija bez maske

Trumpova Amerika je i Muskova Amerika. Platforme kao političko oružje. Algoritmi kao propaganda. Sloboda govora kao sloboda oligarha da oblikuju stvarnost.

Musk ne želi diktaturu zbog ideologije. On želi diktaturu zbog puke kapitalističke efikasnosti. Država je tu kao jedan veliki startup. Društvo kao beta verzija. Građani kao korisnici. Država 2.0 

U haosu se deregulacija lakše provlači. U haosu se institucije lakše ruše. U haosu se milijarderi pretvaraju u feudalne gospodare. Digitalni feudalizam nije više tema distopijskih novela nego prag sadašnjosti. 

MAGA aparat: država kao sekta

MAGA nije politički pokret. MAGA je sekta države. Ima svoje proroke, svoje neprijatelje, svoje rituale, svoje digitalne legije. To je paralelna država koja proizvodi realnost, identitet i neprijatelje.

Trump je tek njihov zaštitni znak. Ne zato što je pametan, nego zato što je savršeno prazan ekran.

Ludilo kao strategija

Prva škola kaže: nema strategije. Druga kaže: strategija postoji, samo je brutalna.

Trumpov haos služi US oligarsima. Dok svijet raspravlja je li Trump dementan, njegovi saveznici razgrađuju državu. Vođa glumi haos, aparat radi disciplinirano.

Imperija koja glumi pacijenta

Postoji nešto perverzno u ideji da se najveća vojna sila u historiji želi opravdati kao mentalno neuračunljiva. Država nije čovjek. Država je aparat. Ako aparat ne reagira na ludilo, onda je ludilo država.

Svjetska nemoć

Trumpovo ludilo je ogledalo svjetske nemoći. Evropa je paralizirana. NATO zbunjen. Liberalna demokracija u defanzivi. Autoritarni režimi likuju.

Trump nije uzrok krize liberalnog poretka. On je njena zadnja iteracija i manifestacija.

Između klauna i cara

Trump je istovremeno klaun i car. Svijet voli klauna jer klaun umanjuje strah. Ali klaun sa nuklearnim arsenalom prestaje biti zabavan.

Nema druge Amerike (za sada)

Postoji Amerika protesta, akademije, manjina. Ali ona ne komanduje dolarom, Pentagonu, algoritmima. Država je Trumpova.

Ludilo kao alibi

Najopasnija stvar je svesti sve na ludilo. Jer ludilo oslobađa odgovornosti. Historija ne priznaje psihijatrijske nalaze. Historija priznaje strukture moći.

Između psihijatrije i politike

Trump je možda mentalno nestabilan. Ali Amerika koja ga slijedi nije karikatura. Ona je imperija.

Prva škola nas uči da je Trump problem. Druga da je Trump rješenje koje je sistem izabrao. Istina je najstrašnija kombinacija: Trump je haotičan, ali haos je funkcionalan. Trump je lud, ali ludilo je alat. Trump je možda simptom. Ali Project 2025 je dijagnoza.
JD Vance je terapija. Musk je finansijer bolnice. MAGA aparat je medicinsko osoblje.

A svijet? Svijet je pacijent koji još misli da je riječ o prolaznoj virozi.

Jer u 21. stoljeću najopasnija ideologija više nije fašizam s uniformama, nego fašizam s PowerPointom i AI. Ne diktatura s tenkovima, nego diktatura s algoritmima. Ne Führer s parolama, nego predsjednik s tvitovima.

Trump je možda klaun.
Ali klaun je već car.
I nije problem Trumpovo ludilo.
Problem je svjetska nemoć pred sistemom koji je odlučio da je ludilo nova politika.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, te je dužan objaviti izvor i link pod kojim je objavljen naš tekst.