Tekst: Dario Novalić
Fotografija: Mevludin Mekić
Sa frontmanom grupe Dubioza kolektiv , Branom Jakubovićem razgovarali smo 70-tak sati nakon njihovog povratka sa turneje po Americi. Zanimalo nas je šta su tamo radili i kako je bilo?
- Bili smo u Južnoj Americi, u Čileu, svirali festival. Ustvari, bježali smo od snijega. Pošto kažu da je kod njih ta ozonska rupa i sunce sad bije malo jače nego obično, osjetiš malo kako cvrljiš. Bila je brzogoreća opcija. A ja sam veliki protivnih snijega i svega što ima veze sa hladnoćom- priča nam Brano.
- U proteklih godinu dana smo samo putovali i svirali, nismo ništa drugo radili. Kombi pređe stotinjak hiljada km svake godine, a letove i avione ne stignem memorisati, niti želim. Imali smo oko 80 koncerata.
- Bila je dosta mirna, nismo se obračunavali ni međusobno niti bilo sa kim drugim.
- Bez obzira da li sam u Sarajevu ili van Sarajeva, to je toliko teško upratiti, ko je šta preskočio, koji mandat dobio, tako da ne mogu toliko duboko da ulazim u to. To su minikosmosi, čovjek bi morao poznavati sve te ljude i prilike vrlo duboko da bi znao šta se tu dešava.
- Ja se u zadnje vrijeme trudim da pratim Jasnu Bajraktarević koja je psiholog. Gledao sam par njenih emisija i stalno to sebi puštam ponovo. Koliko god da pratim te stvari, prešli smo granicu gdje to predugo traje i sve je postalo jedan veliki reality show! Politika je najveći reality show koji trenutno postoji. To je problem koji se meni ne sviđa pretjerano. Izgubilo je smisao, ne želim biti vojnik armije ljudi koji to sve zajedno gledaju i, kako to Jasna dobro objašnjava, „mi smo njima samo publika pred kojom traže aplauz“. Zbog mentalnog stanja dobro je malo povući ručnu po tom pitanju.
- Ne, to su nebitni ljudi na jako bitnim pozicijama. Ugasiš TV, portale, komentare. Nema ostalog. Ja to sve zajedno preskočim. Nije nikakva nuklearna fizika da skontaš o čemu se tu radi. Iz dva naslova dnevno je svima sve jasno. Na kraju krajeva, dvije kafe u gradu i saznaš šta jeste i šta nije, htio ne htio. Ne kažem da treba staviti sve pod stakleno zvono, mislim da ni to nije način, ali mi smo prešli granicu u kojoj se već samozadovoljavamo tim ludilom i opravdavamo sve svoje postupke i nepostupke time. Na kraju uvijek politika bude krivac za sve.
- Niko nije imao nikakvih problema. Svugdje je ta situacija vrlo slična, bukvalno. Od Čilea, gdje smo bili neki dan, do Sarajeva. Svugdje je ta neka tiha većina koja misli vrlo slično ovome o čemu mi pričamo, a ima taj procenat budala koje dižu halabuku dok ostali nekako sklanjaju glavu. Jednostavno je takvo vrijeme došlo, podsjeća malo na one kasne tridesete.
- To je pitanje ne za milion, nego za MMF-ovih milijardu dolara. Vrlo je teško, ustvari besmisleno pokušavati naći odgovor na to pitanje.
- Ne bavimo se dnevnom politikom u tolikoj mjeri i uopšte komentarisanjem toga. Više se bavimo rezultatima dnevne politike, stvarnim životom. Pokušavamo dati svoj ugao gledanja i komentar na to.
- Čile je bio zadnji koncert. Do maja imamo koncertnu pauzu. Ušli smo u studio i nadam se da ćemo već u aprilu imati nove stvari za objavljivati. Već od maja počinjemo svirati. Završavamo album na englesko-špansko-francuskom jeziku koji je za inostrano tržište i izaći će u oktobru ove godine. Kad radiš nešto ne možeš toliko planirati. Tako neka pjesma jednostavno sama ode u naš jezik, tako da se paralelno dešava dosta stvari.
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.