Ekonomija

Građani Bosne i Hercegovine posljednjih sedmica doslovno su šokirani cijenama povrća na pijacama i u tržnim centrima s obzirom da se cijene špinata, paprika, tikvica i drugih namirnica kreću u rasponu od osam do nevjerovatnih deset maraka za kilogram.

Tim povodom portal Start BiH je kontaktirao Nedžada Biću, predsjednika Udruženja poljoprivrednika FBiH koji upozorava kako je za divljanje cijena krivac vlast koja apsoltuno ništa nije uradila na zaštiti domaće proizvodnje.

-Što se tiče visokih cijena povrća i voća treba zahvalti državi i Ministarstvu vanjske trgovine i svim ostalim linearno, od vrha mjesne zajednice. Nema podrške domaćim poljoprivrednim proizvođačima.Masa proizvodnje se praktično ugasila zahvaljujući nekontrolisanom uvozu. Nema zaštite domaće proizvodnje pa sada uvozni lobi sve diktira. Što se tiče cijena, tu domaći poljoprivrednici ne učestvuje ni milimetra – kaže vidno razočarani Bićo.

Prema njegovim riječima sve što je trenutno na tržištu je roba iz uvoza te da je došlo njihovih "pet minuta".

-Ugasili su domaće pa sad vladaju tržištem i sve diktiraju..To je roba koja je vrlo sumljivog kvaliteta, puna pesticida jer ne izvozi niko ono što je kvalitetno već to zadržava za sebe. Nekvalitetni viškovi idu prema Balkanu i nekim drugim zemljama. Ono što ima domaće to se prodaje već na kućnom pragu tako da ne dođe to do tržnih centara i do pijaca.Država domaće nije zaštitila ni u jendom segmentu. Imamo jako skupu proizvodnju u odnosu na zemlje iz regiona, a pritom nam iz sujedne Hrvatske i Srbije «uvaljuju» šta stignu. Granice širom otvorene, slobodno tržište i svi su krenuli u juriš na naše tržište jer više nema domaće konkurencije – kaže naš sagovornik.

Međutim, trenutno je kaže on gorući problem sa otkupom mlijeka zbog čega je doslovno ugrožena egzistencija domaćim proizvođačima mlijeka.

-Neke mljekare već su najavile smanjenje otkupa konkretno Meggle je najavio u dvije zadruge, jedna je velika koja ima preko 300 koperanata 50% manji otkup u martu i u aprilu još 20%. To je 75% ukupno. Nije to neka proizvodnja koja se može ostaviti da čeka. To ne možete uraditi sa mlijekom. Tu se onda postavlja pitanje šta će se prodavati na tržištu, ako se smanjuje domaći otkup. Trenutno sada na lagerima u mljekarama stoji oko 20 miliona litara mlijeka. UHT mlijeko može ono stajati do 6 mjeseci, ali ovaj problem traje već par mjeseci pa će se na kraju to sve morate baciti – ilustruje problem Bićo.

Sve je kaže počelo još od maja prošle godine kada je Srbija jednostavno zabranila uvoz bh. mlijeka uz opravdanja kako ne radi software, pa se mijenjao ministar, mijenjala se pravila i sl. što je trajalo oko mjesec dana.

-Do tada je išlo milion i po litara iz BH prema Srbiji mjesečno. Kada se to djelimično riješilo dozvolili su nekih 200 do 250 hiljada litara što znači znači da ostaje milion i 300 hiljada litara na našem tržištu koje mljekare ne mogu plasirati – otkriva naš sagovornik.

On ističe kako su se domaći farmeri dobro edukovali, nabavili kvalitetnu stoku, kvalitetnu hranu, a proizvodnja se digla do maksimuma domaćeg mlijeka, a onda se desio ovaj poremećaj na tržištu.

-Ne mogu da shvatim da naši ministri šute I ne uvode recipročne mjere. I Srbija ima ogromne viškove, pa nama plasiraju sve po cijenu gašenja domaće proizvodnje, a ministar Košarac šuti. Ako se ova situacija nastavi, a podsjećam da je najavljeno smanjenje otkupa mlijeka od prvog marta, a vjerujemo da će i druge mljekare smanjiti otkup, mi ćemo biti prinuđeni da izađemo na ulice i sve totalno blokiramo. Egzistencija je ugrožena hiljadama ljudi, proizvođači su i u kreditima, imovina pod hipotekom tako da nema druge opcije dok se ne riješe naši problemi – upozorava Bićo.

Na samom kraju Bićo kaže i kako je proljetna sjetva trenutno na čekanju zbog velike neizvjesnosti jer se veliki dio proizvodnje odnosi upravo na ishrnau stoke, ali ako problem sa otkupom mlijeka ne riješi  onda se u tom lancu automatski gasi i ta proizvodnja. Osim toga svake, ističe i kako se svake godine svakako sve manje površina zasije.

-Pod hitno treba zaštiti domaću proizvodnju. Razumijemo mi da postoje potpisani sporazumi, ali oni predviđaju u određenim tačkama i u određenom dijelu godine kad imamo dovoljno svoje proizvodnje da se može uvoz opteretiti prelevmanima ili na drugi način dok se ne riješe domaći viškovi – poručuje Bićo.