Magazin / Start IZDVOJENO

Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježava se 25. novembra, u spomen na Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 1943. godine u Mrkonjić Gradu.  Tog dana odlučeno je da na drugačiji način treba pozicionirati Bosnu i Hercegovinu u budućoj jugoslovenskoj federaciji- pozicionirati je kao ravnopravnu federalnu jedinicu, zbratimljenu zemlju Srba, Hrvata i Muslimana. 

Na  historijskoj sjednici ZAVNOBIH-a učestvovalo je 247 delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a 173 su imali pravo glasa. To je bio prvi put u modernoj historiji da su predstavnici svih naroda sjeli za isti sto i donijeli odluku o zajedničkoj budućnosti. Sjednica je održana u zgradi osnovne škole, koja je danas pretvorena u memorijalnu sobu — mjesto koje podsjeća na važnost jedinstva i antifašističke borbe.

Snažne poruke ZAVNOBIH-a

Jedna od najpoznatijih rečenica ZAVNOBiH-a kaže da Bosna i Hercegovina „nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska“. Ove riječi do danas ostaju simbol ideje zajedništva i suživota. Dr. Vojislav Đedo Kecmanović, prvi predsjednik ZAVNOBiH-a, rekao je:
„Bosna i Hercegovina se vraća sebi i svom istorijskom pravu da bude zemlja svih njenih naroda.“

Avdo Humo, njegov potpredsjednik, jedan od najznačajnijih učesnika zasjedanja, snažno je zagovarao ideju Bosne kao zajedničkog doma za sve njene narode — stav koji je vodio njegov politički rad u ZAVNOBiH-u.

Učestvovao je Humo u pripremanju i organiziranju Prvog i Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), bio je vijećnik AVNOJ-a i potpredsjednik Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). 

Isticao je Humo kako je dužnost svih da Bosnu i Hercegovinu gradimo kao zajednički dom, a ne kao zbir podjela. 

Njegove riječi i danas nose snažnu poruku, podjednako važnu u složenoj društvenoj stvarnosti Bosne i Hercegovine.

Razvoj bh. državnosti

Bosna i Hercegovina je jedina republika bivše Jugoslavije čija je državnost obnovljena u okupiranoj zemlji, što dodatno naglašava hrabrost i odlučnost njenih građana. Time je BiH dobila status ravnopravne federalne jedinice, uz Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru i Makedoniju.

Amir Duranović, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu - Odsjek za historiju kazao je za Fenu da je ona to zaista i bila kad je rat završen i kad je usvojen prvi poslijeratni ustav. 

- Iznutra je naravno nastavljen rad na razvoju bosanskohercegovačke državnosti budući da su odluke sadržane u Rezoluciji Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a kasnije nadograđene na drugom zasjedanju u Sanskom Mostu, pa i u federalnoj Jugoslaviji. Bosna i Hercegovina je imala najviše političko tijelo, republičku skupštinu, sve do ustavnih izmjena iz kasnih šezdesetih - sedamdesetih godina, kada je uvedena institucija predsjedništva- podsjeća on pa nastavlja:

-Ali, to tijelo bilo je najreprezentativnije za donošenje odluka i što je bitno - da donosi revolucionarne odluke koje su zaista mijenjale stvari u sasvim novom pravcu jer je u uvjetima rata takve odluke jedino i bilo moguće donositi. Sve drugo što je bilo 'na stolu' zapravo nije išlo u pravcu afirmacije Bosne i Hercegovine kao posebnog političkog entiteta- veli Duranović

Hiljadu godina i hiljadu naroda

Dan državnosti je prilika da se prisjetimo bogate prošlosti i svih onih koji su dali doprinos da Bosna i Hercegovina opstane kroz teška vremena. To je dan kada se ističe njen kulturni, vjerski i etnički mozaik, zbog kojeg je mnogi nazivaju „zemljom različitosti“.

Bosanskohercegovačka posebnost i slojevitost često su opisivane u umjetnosti.

Nobelovac Ivo Andrić zapisao je:
" Četiri vjere žive na ovom uskom brdovitom i oskudnom komadiću zemlje. Svaka od njih je isključiva i strogo odvojena od ostalih. Svi žive pod jednim nebom i od iste zemlje, ali svaka od te četiri grupe ima središte svoga duhovnog života daleko, u tuđem svetu, u Rimu, u Moskvi, u Carigradu, Meki, Jerusalimu ili sam Bog zna gdje, samo ne onde gde se rađa i umire. I svaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni štetom i nazatkom svake od tri ostale vere, a da njihov napredak može biti samo na njenu štetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti načinila najveću vrlinu i svaka očekuje spasenje odnekud spolja, i svaka iz protivnog pravca." 

Različitosti o kojima govori Andrić uspio je ZAVNOBiH pomiriti, držati pod kontrolom.

O njenoj osobnosti  Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najpoznatijih bh. pjesnika napisa u "Zapisu o zemlji":

"Bosna da prostiš jedan zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od Sna."

Podsjetićemo i na riječi prvog  demokratski izabranog predsjednika  Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića :

"…Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada. To je zemlja više vjera i nacija, pa stoga i zemlja tolerancije, gdje svako može da misli i vjeruje kako želi, gdje ne smije biti nasilja nad čovjekom i gdje neće biti nepravde. To je bio naš san o Bosni i samo takva Bosna može da postoji i opstane."

Uzrok današnjeg stanja

Kada danas promatramo ZAVNOBiH, osamdeset i više godina poslije, Duranović ističe da je evidentno da imamo dva odnosa prema njegovim vrijednostima – jedan dominantno kreiran u socijalističkoj Jugoslaviji odnosno Bosni i Hercegovini do devedesetih godina, a drugi, od devedeseth godina naovamo, s podijeljenim stavovima i pogledima prema ukupnoj bosanskohercegovačkoj prošlosti pa tako i prema ZAVNOBiH-u, što je više posljedica konteksta devedesetih nego samog ZAVNOBiH-a.

-I to je zapravo pitanje s kojim se praktično suočavamo svake godine – zašto se, iako je 25. novembar državni praznik, ne obilježava u svakom dijelu Bosne i Hercegovine. Zašto se ne tretira na ravnopravan način? Pa zato što političke elite ne prihvataju sve segmente bosanskohercegovačke prošlosti u njihovoj punini. Dakle imamo, iz političke perspektive promatrano, selektivan odnos prema prošlosti, vrlo često etnički ekskluzivan - samo iz perspektive vlastite etničke zajednice; nemamo uvid u cjelinu i ponekad ne želimo da ga imamo, što je takođe veliki problem jer se to onda reflektuje i na društvo. Dakle, nekada nešto treba promatrati i iz perspektive da se ZAVNOBiH vrlo često promovirao i afirmirao kao praznik, kao datum zajedničkih vrijednosti, a danas nažalost ovo društvo nije na nivou tih vrijednosti, podijeljeno je društvo - ističe profesor Duranović.

Promišljajući da li je ipak moguće mijenjati tu paradigmu, on kaže da uvijek želi vjerovati da je ipak moguće, a takvo uvjerenje temelji prije svega na bosanskohercegovačkom povijesnom iskustvu.

- Zašto je to važno? Vraćamo se na kontekst 1943. godine jer je tada, od svih varijanti koje su bile 'na stolu' kao moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, opcija da ona bude ravnopravna federalna jedinica bila najmanje vjerovatna, a uspjela je - kaže Duranović.

Akademik Rusmir Mahmutćehajić  o aktuelnom stanju u Bosni i Hercegovini i uzrocima, između ostalog, za N1 televiziju je kazao:

- Bosanskohercegovački prostor je kroz cijelu svoju povijest bio pluralan.Upravo zbog tog pluralizma bio je prepreka realizaciji projekata homogenih nacionalnih država – bilo da govorimo o zamišljenoj homogenoj Srbiji ili homogenoj Hrvatskoj. Zato je to pluralno društvo moralo biti porečeno, napadnuto, dugoročno razarano. I unutar njega su morale biti mobilizirane snage koje će ga uništavati iznutra. To je ključni uzrok današnjeg stanja. I to traje već dugo.“ 

Govoreći o bosanskohercegovačkom identitetu, akademik je zaključio:

„Postoji bosanskohercegovački narod. To su ljudi različitih opredjeljenja, porijekla, identiteta, ali sa zajedničkim životnim prostorom i historijom. Taj bosanskohercegovački narod je trenutno u procesu uništavanja – sveden na tzv. etnonacije, što je nemoguće. Taj narod nije zbir etnonacionalnih tabora, nego društvo koje je uvijek bilo šire i složenije od tih podjela.“ kazao je Mahmutćehajić.

ZAVNOBIH je formula

Govoreći o prirodi ZAVNOBiH-a, Duranović ističe da  je bio inkluzivan, u smislu da promatra sve aktere bosanskohercegovačkog društva i da misli o svim članovima tog društva.

To je formula koja je vrlo često kasnije eksploatirana kao jedina moguća i potrebna Bosni i Hercegovini, pa i danas kada se raspravlja o ZAVNOBiH-u, vrlo često politolozi pa čak i neki politčki akteri kažu kako je zapravo ono što je rečeno na ZAVNOBiH-u 1943., a to je poznati naslov „Bosna je pronašla svoj put“, zapravo rješenje koje i danas može biti primijenjeno.

Da li će biti stvorena politička klima da takvo rješenje bude ponovno afirmirano, sasvim je drugo pitanje i tu je profesor Duranović manje optimist.

- Ali nekada je potrebno biti realan pa sagledati i zapravo prepoznati da društvo u kojem danas živimo, kontekst u kojem živimo, jeste bitno drugačiji od onoga u kojem je prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano. Ipak ne treba ostati u beznadežnoj poziciji, duboko vjerujem da individualno ljudi u ovom društvu imaju kapacitet i snagu, možda malo manje volje sada ali u nekom periodu kasnije će biti više, da prevladaju trenutne probleme i poteškoće za dobrobit svih nas kao zajednice. Jer ako to ne uvidimo, ostaćemo u zakovanim pozicijama iz devedesetih godina koje nas neće dugoročno nigdje odvesti nego ćemo biti taoci prošlosti a zapravo moramo biti fokusirani na budućnost - rekao je za Fenu profesor Duranović povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine.