[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2021\/05\/20\/4445502685-6156d2f5f0-c.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2021\/05\/20\/100x73\/4445502685-6156d2f5f0-c.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2021\/05\/20\/4445502685-6156d2f5f0-c.jpg","size":"90.18","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]

Astronomi upozoravaju NASA-u: Misiju povratka čovjeka na Mjesec treba provesti do 2025.

Sunce prolazi kroz cikluse koji obično traju 11 godina i tokom kojih se bilježi znatno povećanje solarnih aktivnosti, nakon kojeg slijedi period relativnog mira u njegovoj aktivnosti. Ranije se mislilo da se najveće solarne oluje javljaju nasumično i da nisu povezane s tim ciklusom, kazao je Michael Owens sa Univerziteta Reading u Velikoj Britaniji. 

Razlog tome jesu veliki nedostaci podataka. U 150 godina dnevnih geomagnetnih mjerenja utjecaja solarnih oluja na Zemljino magnetno polje, zabilježeno je tek šest velikih solarnih oluja.

Tehničke statističke analize poznate kao metoda Monte Carlo sada su bacile novo svjetlo. Owens i njegovi kolege napravili su simulaciju Sunca u kojoj se ekstremni vremenski poremećaji događaju nasumično, te simulaciju u kojoj se događaju na vrhuncu solarnog ciklusa. 

Simulacije su ponovili stotine hiljada puta te provjerili koliko se često podudaraju s malom količinom podataka s kojom zapravo u stvarnosti znanstvenici i raspolažu. 

Nadalje, analiza sugeriše da se ekstremni vremenski događaji u svemiru događaju rano u parnim solarnim ciklusima te kasno u neparnim solarnim ciklusima. Ciklus u kojem se nalazimo je 25. po redu (otkako su počela mjerenja) te je započeo u decembru 2019. godine.

- Ti veliki svemirski događaji uvijek nas mogu iznenaditi, oni su rijetke pojave koje se mogu javiti bilo kad, no izglednije su u određeno vrijeme - ističe Owens.

- Ako želite zaštititi zdravlje svojih astronauta, postoje bolja vremena za odlazak u svemir, kao što postoje i gora vremena za to - dodaje.

Astronauti su već u prošlosti imali gotovo pa blizak susret s tim istim problemom. Jedna velika solarna oluja dogodila se između misija 16 i 17 programa Apollo 1972. godine. Ta je svemirska oluja mogla ubiti bilo kojeg astrounauta koji bi se tad našao u svemirskoj šetnji, a astronautima unutar letjelice drastično bi povećala rizik oboljenja od raka. 

Rezultati studije Owensova tima mogli bi se odraziti na NASA-in program Artemis, kojim se planira povratak čovjeka na Mjesec do 2024. godine. Ako bi se, ti planovi odgodili za drugu polovinu ove decenije, velika solarna oluja mogla bi biti na vrhuncu baš u vrijeme same misije. A to ne bi bilo dobro za astronaute. 

Podijelite ovaj sadržaj!

Komentara: 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.

  • Trenutno nema komentara, budi prvi da ostaviš svoj komentar ili mišljenje!