Vijesti / Hronika

 Piše: Đuro Kozar

U kriminalistici je poznato: kad se otkrije sredstvo izvršenja krivičnog djela brže se dođe do ubice ili ubica i onda na sudu lakše ide proces dokazivanja. Zbog toga izvršitelji ubistava nastoje što prije pobjeći sa mjesta zločina i sakriti vatreno ili hladno oružje te izbrisati druge tragove. Zapravo, najteža krivična djela po pravilu vrše se potajno i bez svjedoka, s obzirom na to da učinitelji nastoje da nakon njegovog izvršenja ostvare „skok u tamu“ kako bi sve ostalo tajna, a oni neotkriveni. Zbog toga su policijske agencije, tužiteljstva i sudovi često upućeni na to da otkrivaju, razjašnjavaju, a ponekad i da presuđuju krivična djela jedino na temelju indicija. Kad se ovo zna onda je jasno da istraga protiv članova automafije koji su policajce Adisa Šehovića i Davora Vujinovića ubili u sarajevskom naselju Alipašino Polje, i pored svih napora, nije odmakla dalje od indicija.

KANALI KRIJUMČARA

Dvojica policajaca su hladnokrvno ubijena kratkim rafalom iz automatske puške vjerovatno tipa M-70 koja se proizvodi u tvornici „Zastava“ u Kragujevcu, kao srbijanska verzija ruskog „kalašnjikova AK-47“. Ova pretpostavka zasniva se na činjenici da se ovakav model duge cijevi najčešće koristi na ovim područjima. To je naoružanje Vojske Srbije i pripadnika MUP-a Republike Srpske, ali, nažalost, često je i u rukama ne samo pripadnika organiziranog kriminala nego i terorista. Oni iz kriminalnog miljea, naravno, ne mogu izravno iz tvornice kupiti ove puške, ali do njih dolaze na ilegalan način - krađama ili nabavkom iz „drugog rukava“ posredstvom tajnih međunarodnih posrednika.

Na meti kradljivaca oružja često su kasarne i magacini Vojske Srbije. Nedavno se dogodila pljačka vojnog magacina u Gornjem Milanovcu. Dvojica lopova su ukrala 22 automatske puške M-70, šest puškomitraljeza M-84 i po jedan karabin i signalni pištolj. Prema nalazima istrage, oni su se prethodno raspitali da li u ovom magacinu ima oružja i gdje ono stoji. Poslije nekoliko dana presjekli su žicu oko kasarne i kliještima razvalili vrata magacina, odakle su pokupili oružje. Ukradene puške stavili su u automobil i odvezli se u dragačevsko selo Lisu, kod Ivanjice, gdje su ih sakrili u staroj, napuštenoj kući. Na saslušanju dvojica uhapšenih su kazala da su oružje uzeli bez jasne ideje šta bi sa njim kasnije uradili, ali da bi ga prodali ukoliko bi im se ukazala prilika. Pljačka je blagovremeno otkrivena, ali neke nikad nisu. Pretpostavlja se da su do sada neotkriveni lopovi imali pomoć nekih osoba unutar kasarne.

U oružanom napadu maskiranih terorista na redakciju lista „Šarli ebdo“ (Charlie Hebdo) 7. januara 2015. godine, kako je istraga pokazala, napadači su koristili automatsku pušku M-70 iz Kragujevca, dok je za municiju utvrđeno da je pravljena u tvornici „Igman“ u Konjicu. Kad proizvođač legalno proda svoje puške, municiju  te o tome ima valjanu dokumentaciju, on ne može znati gdje će ono na kraju završiti i nije se jednom desilo da se nađe u rukama terorista.

Podsjećamo, 2012. i 2013. Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) je registrirala da je ilegalno oružje iz BiH transportirano preko Hrvatske i drugih zemalja do Francuske. Sarađivali su sa francuskom policijom u pet predmeta – „Metz“, „Pink“, „Francuzi-1“, „Francuzi-2“ i „Asterix“. Napadači su tada u Parizu usmrtili 12 ljudi, uključujući desetoro zaposlenih u „Šarli ebdou“ i dva policajca, a ranili 11 drugih osoba.

„RUKOPIS“ SPECIJALACA

Zašto je srbijanski „kalašnjikov“ iz Kragujevca toliko tražen u svijetu, a posebno kod kriminalaca i terorista? Tri su osnovna razloga: ima veliku vatrenu moć, nije skup i na ilegalnom tržištu može se brzo nabaviti. Izgleda da je napravljena ravnoteža između ponude i potražnje, a policija u svijetu, i pored čestih racija, ne može da poremeti krijumačare koji se, po svemu sudeći, brzo oporave i kad im se zaplijeni veći broj pušaka i metaka.

„Kalašnjikov“ iz tvornice „Zastava“ je, po mnogim mišljenjima, najviše sličan originalu. Koristi municiju kalibra 7,62 mm, a najbolji rezultati postižu se pri gađanju žive sile pojedinačnom paljbom na zemlji do 400 metara, a u zraku 500. Kratkim rafalima preciznost je do 300 metara, a rafalima oko 200. Iako još nije gotov forenzički izvještaj, pretpostavlja se da su Adis i Davor ubijeni ispaljivanjem kratkog rafala dok su bili u automobilu tako da nisu imali mogućnost ne samo da upozore napadače nego i da odgovore na vatru. Sudeći prema ranama koje su policajci zadobili u predjelu glave, vrata i grudi, ubice nisu imale namjeru da ih onesposobe nego da ih likvidiraju. Član automafije koji je pucao na policajce očito je uvježban u rukovanju automatskim oružjem pa se može smatrati da je to neki bivši specijalac, ili kriminalac sa ratnim iskustvom. Iz načina izvršenja ovog djela može se zaključiti da je ovaj počinitelj vrlo iskusan ubica. Osnovano se može pretpostaviti da su izvršitelji posjedovali specijalizirane uređaje za presretanje policijskih radiosignala te postaviti pitanje da li su ti kriminalci planski napravili zasjedu kako bi ubili policajce.

Inače, brzina gađanja je 120 metaka u minuti. Borbeni komplet iznosi 150 metaka. Osim metaka, ako se postavi tromblonski nastavak, može ispaljivati sve vrste tromblona, a može se i postaviti adapter za bacač ručnih bombi, pa se mogu i one ispaljivati. Tražen je budući da je otporan na sve vremenske uvjete, naravno uz pravilno održavanje.

Ubrzo nakon ubistva dvojice policajaca njihove kolege su stigle na mjesto događaja i mrtvog zatekli Adisa, dok su Davora, koji je teško ranjen i pokazivao znake života, hitno prebacili na KCUS gdje je isto popodne preminuo. Kako se nezvanično saznaje, istražitelji su na mjestu gdje se dogodilo dvostruko ubistvo pronašli samo jednu čahuru. Članovi  automafije su, izgleda, ili pokupili čahure nakon stravičnog ubistva da bi sakrili tragove, ili su pucali iz automobila u pokretu, najvjerovatnije crnog terenca „rexton“ sa blinkerima. Inspektori su, ipak, najbliži opciji da su ubice najvjerovatnije pucale iz automobila u pokretu, posebno zbog činjenice da su se čuli rafali i da je auto izrešetan, a da je pronađena samo jedna čahura.

Automafijaši su se, nakon što su likvidirali policajce, razišli na dvije strane. Crni terenac „rexton“ nakon likvidacije se nastavio Geteovom ulicom kretati prema gradu, kako bi se preko Vraca, ulicom Safeta Hadžića, dočepao Lukavice, dok je crni „golf 5“ odmah preko Mojmila, ulicom Želimira Vidovića Kelija, stigao na neku vjerovatno dogovorenu adresu u Istočnom Sarajevu.

ZABRANA I DISTRIBUCIJA

„Kalašnjikov“ je, sa 100 miliona cijevi u upotrebi, ušao u Ginsovu knjigu rekorda kao najrasprostranjenije oružje u svijetu. Dizajnirao ga je Mihael Kalašnjikov, a po ruskoj licenci ovaj tip automatske puške proizvodi se u 30 država, a u našoj regiji u Kragujevcu, u Srbiji. Najviše je u upotrebi u vojskama i policijskim agencijama širom svijeta, ali se često nalazi u rukama članova mafije koja ne preza ni od masovnog ubijanja kada stradaju civili.

Većina zapadnoeuropskih zemalja donijela je zakone koji sprečavaju legalno posjedovanje „kalašnjikova“ i sličnih jurišnih pušaka. U Velikoj Britaniji zakonom iz 1988. zabranjeno je imati duge cijevi, osim ako se dokaže da se puška mora repetirati nakon svakoga ispaljenoga metka. No, usprkos tom zakonu, AK-47 se često nađe u rukama kriminalaca, te skupina irskih republikanaca i sjevernoirskih lojalista. Smatra se da je to oružje došlo na te prostore iz Libije tokom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. U Norveškoj je civilima zabranjeno posjedovanje bilo kojega automatskoga oružja osim u slučaju ako je neko dobio posebnu dozvolu. Slični zakoni provode se i u većini Europe. Automatska oružja su izrazito i strogo zabranjena u gotovo svim državama, uključujući i Rusiju.

Unatoč zabranama, „kalašnjikov“ se krijumčari diljem Europe, a dokle ta ilegalna distribucija i prodaja ide pokazuje i slučaj jednog državljanina BiH koji je u aprilu ove godine uhapšen u italijanskoj pokrajini Furlaniji. U njegovom „pežou 206“, švicarskih registarskih oznaka, pronađeno je šest „kalašnjikova“, dva „škorpiona“, jedan „karabin“, optika za nišan automatske puške, prigušivači i više okvira za municiju. Bosanac je u Italiju ušao iz Slovenije, a oružje je, po vlastitom, priznanju, trebalo da isporuči u Barseloni. Italijani su ga osumnjičili za podršku međunarodnom terorizmu, nalazi se u pritvoru i bit će optužen.

Činjenica da je osoba iz ove priče iz BiH, da je automobil iz Švicarske, da je otkriven u Italiji, te da su puške trebale biti isporučene u Španiji potvrđuje koliko su ilegalni trgovci oružjem dobro uvezani i da u svoj plan unose i najsitnije detalje. I pored toga, ovaj državljanin BiH je zaustavljen i pritvoren, a oni koji su čekali naručeno i plaćeno oružje ostali su kratkih rukava. Kupac iz Barselone će, vjerovatno, oružje nabaviti na drugi način, jer su oni koji se ilegalno naoružavaju vrlo uporni, a ponuda pušaka i drugog naoružanja izdašna. A uvijek će se naći oni koji će prevoziti takve opasne terete reskirajući da na putu budu detektirani.

Švedska je najveće tržište u Europi za ilegalno oružje koje dolazi sa Balkana, tvrdi banjolučki specijalni tužitelj Goran Glamočanin, koji kaže da je utvrđeno da je na stotine komada oružja trebalo biti prokrijumčareno u tu skandinavsku državu. Tvrdi kako postoji dobro organizirana skupina koja Šveđanima prodaje oružje, a čitavu priču o putu oružja sa Balkana, ponukani ratom bandi na ulicama pojedinih švedskih gradova, objavile su i najtiražnije skandinavske novine „Aftonbladet“, čiji su se novinari uputili upravo do Banje Luke. U uredu tužitelja zatekli su, tvrde, arsenal  kojim je moguće ubiti na stotine ljudi. Puške, eksploziv, stotine ručnih bombi i municija. Sve je zaplijenjeno, a bilo je na putu za Švedsku. Prema zasada dostupnim informacijama, švedsko tržište je najatraktivnije u Europi. Tužitelj Glamočanin je pokrenuo postupak protiv 20 osoba osumnjičenih za krijumčarenje oružja, a koji bi za svoja nedjela mogli dobiti i po deset godina zatvora.

  PUŠKA ZA 500 EURA

„Kalašnjikov“ na crnom tržištu u BiH je 500 eura ili 1.000 KM, u zavisnosti od starosti oružja ili hitnosti onoga ko prodaje ili kupuje. U nekim slučajevima se pokazalo da cijene mogu biti i niže - do 300 eura. Kad prodavci „kalašnjikova“ budu otkriveni oni govore da im je to ostalo iz rata prikrivajući da su dio organiziranog ilegalnog tržišta dugim cijevima. Prema posljednjem istraživanju UNDP-a, iz 2010. godine, utvrđeno je da je u ilegalnom posjedu u BiH oko 750.000 komada oružja.

 KRAĐE U ORUŽANIM SNAGAMA BiH

Oružje se krade i u kasarnama i magacinima Oružanih snaga BiH, a neki lopovi su otkrivni i procesuirani u Sudu BiH. Dio krađa nije otkriven. U OSBiH gotovo da nema srbijanskih „kalašnjikova“, jer je naša vojska snabdjevena puškama M-16 koje su nam Amerikanci donirali. I to je jurišna automatska puška koja koristi standardni NATO-ov kalibar 5,56 mm. To je višenamjensko malokalibarsko oružje na koje se postavlja optika, potkalibarski bacač granata i prigušivač zvuka. Iz ove puške mogu se ispaljivati i tromblonske mine. Kalibar ove puške je nešto manji od „kalašnjikova“, ali njihova jurišna moć je velika.

Puška M-16 je u operativnoj upotrebi u više od 80 zemalja, među kojima je i 15 članica NATO-a. Proizvedena je u više od osam miliona komada, od kojih je 90 posto još u upotrebi.

   PROSTRIJELNE RANE

Nastanak prostrijelne rane objašnjava se djelovanjem velike kinetičke energije projektila koji razara tkivo pomoću komprimiranog zraka prije i vakuuma koji slijedi nakon prodora projektila u tkivo. Izgled rane ovisi o vrsti oružja i municije, o udaljenosti, smjeru gađanja i dijelu tijela. Najčešći oblik traume dolazi od oružja korištenih u oružanim sukobima kriminalnih skupina. Trenutni efekti se mogu pojaviti kada metak pogodi kritični organ kao što je srce ili kada ošteti kičmu ili mozak. Najčešći uzroci smrti sa ranom od metka uključuju iskrvarenje i tešku ozljedu srca i većih krvnih žila, te oštećenje mozga i centralnog živčanog sistema. Dodatno, rane od hica najčešće imaju veliki stupanj poremećaja i uništenja tkiva zbog fizičkih učinaka projektila. Zbog ovakvih posljedica rafala iz automatske puške hirurzi, i pored svih pokušaja, nisu mogli pomoći ranjenom Davoru Vujinoviću koji je u besvjesnom stanju prebačen u KCUS.