Politika / Regija

Piše: Oliver Branković

Beograd, 17. decembra2019. (MIA)

U stalno dinamičnoj Srbiji s mnoštvom aktivnosti, reformi i snažnom političkom i medijskom retorikom 2019. je obilježila nastavak politike neutralnosti kroz europske integracije i bliske veze s Rusijom i Kinom, a zaustavljen je dijalog s Kosovom, brojne reforme i prosvjedi protiv opozicije i gospodarski razvoj s glavnom karakteristikom izgradnje više autocesta.

 Srbija je u 2019. godini nastavila eksplicitnu vanjsku politiku predsjednika Aleksandra Vučića da izgradi svoju neutralnost i brani svoj suverenitet, sa svojim jasno proklamiranim položajem izvan članstva u NATO-u. Nastavljajući integraciju u EU kao kandidat za članstvo u EU, Srbija je 2019., unatoč francuskoj blokadi proširenja i bolnim reformama, uspjela otvoriti dva poglavlja od planiranih šest, otvorivši 18 od ukupno 35 poglavlja do sada. Dva poglavlja. Kao i ostatak zapadnog Balkana i Srbije, nakon francuske blokade, čeka se definiranje reformi EU-a za daljnje članstvo u EU.

No, osim njemačke potpore politici predsjednika Aleksandra Vučića obećavanju rješavanja kosovskog pitanja, Vučić je prvi put ove godine primio i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona tijekom posjeta Beogradu u julu, potpisavši zajedničku izjavu u kojoj " ističe da je pristup Srbije prethodno duboko reformiranom EU zajednički strateški cilj. "

S druge strane, najveće primjedbe EU ove godine o Srbiji bile su na polju reforme pravosuđa, slobode medija i usklađivanja vanjske politike.

To je prije svega zbog jasno objavljene i dinamične politike izgradnje bliskih i "bratskih" odnosa s Rusijom, koje su zapadne sile opisale kao "sjedenje na dvije stolice", politike od koje je Beograd još uvijek imao koristi. Posjeti ruskog predsjednika Vladimira Putina i premijera Dmitrija Medvedeva Beogradu, te ponovljeni posjeti predsjednika Vučića Rusiji i dinamična međuvladina komunikacija ove godine rezultirali su potpisivanjem više bilateralnih sporazuma u političkom, sigurnosnom i gospodarskom pogledu, od kojih su dva odvojena. To su rusko-bjeloruske zalihe oružja helikopterima, protivavionskim sustavima, tenkovima, borbenim vozilima i zajedničkim vojnim vježbama, na koje su uglavnom naišle kritike i upozorenja Sjedinjenih Država (posjeta Thomasa Zarzewskog Beogradu pod američkom kontrolom, oružja i međunarodne sigurnosti) i potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini s Euroazijskom ekonomskom unijom (EAEU) u Moskvi, čiji je cilj dodatno jačanje srpske ekonomije i izvoza.

Srbija je u 2019. osim Rusije, kroz mnoge bilateralne susrete s kineskim najvišim dužnosnicima, izgradila i odlične odnose s Pekingom, prvenstveno kroz inicijativu "Jednim remenom u jednom smjeru" i prodajom najvećeg strateškog rudarsko-industrijskog centra - RTBor. Ove godine, nakon drugog posjeta predsjednika Tayipa Erdogana Beogradu i obrnuto Vučiću u Ankari i Istanbulu, kao saveznik Srbije izronio je još jedan "veliki igrač" - Turska, prvenstveno na gospodarskom polju, zajedno s Rusijom, u građevinarstvu i opskrbi plina kroz Turski tok i druge gospodarske veze i ulaganja, uključujući financiranje izgradnje autoceste do BiH.

Ove godine, ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić više je puta izjavio da je „kosovsko pitanje najveći nacionalni interes i najveći izazov za političku i bezbednost, a Srbija se neće odreći dijaloga i kompromisa kao jedinog načina održivog rešenja“. 2019. nije dala odgovor na to kako riješiti ovo trnovito pitanje. Naprotiv.

Nakon uvođenja poreza od strane kosovske i blokade srbijanskog članstva u Interpolu i UNESCO-u, 2019. godina je godina zastalog briselskog dijaloga ili, kako se često naziva, "klinički mrtva".

Ideje za razgraničenje su odumrle, u Bruxellesu nije bilo dugih i napornih sastanaka Vučića i Hashima Thacija, pokušaji Berlina i Pariza na sastancima koji su uključivali Angelu Merkel i Emmanuela Macrona nisu uspjeli, izbori na Kosovu su došli i vladala je retorika, dolazila je kosovska retorika, Priština je postajala sve jača, a Dačićeva putovanja i lobiji širom svijeta povećali su i broj država koje su povukle priznanje Kosova, kao i rusku podršku Srbiji u rješavanju ovog problema. Novo na ovom polju u 2019. godini je uključivanje Sjedinjenih Država s čak dva nova posrednika u dijalogu između Srbije i Kosova, Matthewa Palmera i Richarda Grenella, čije bi novo vodstvo EK trebalo, kao što je Donald Trump u pismu Vučiću i Thaciju pozvao,  “podržati normalizaciju odnosa povijesnim dogovorom radi postizanja obostranog priznanja”.

Regionalna stabilnost kao prioritet srpske vanjske politike u 2019. godini mogla je imati najviše utjecaja na odnose sa Sjevernom Makedonijom. Nakon dvije godine zahlađenja, premijer Zoran Zaev je, osim nekoliko bilateralnih ministarskih sastanaka, posjetio otvaranje autoceste E-10 kod Grdelichke Klisure, posjetu Aleksandra Vučića predsjedničkoj inauguraciji Steve Pendarovskog u Skoplju u kolovozu. prelazak, odnosno zaustavljanje u Tabanovce i posjet premijerke Ane Brnabić. U oktobru, u Novom Sadu i novembru na Ohridu, pojavila se još intenzivnija suradnja kada su Vučić, Zaev i Rama postavili temelje regionalne suradnje takozvanim sporazumom "malog Schengena" ili potpisivanjem Izjave o četiri temeljne slobode EU zemalja iz regije za slobodan protok robe, usluga, ljudi i kapitala. Ovu suradnju pratili su službeni posjet Pendarovskog Beogradu i Zaev Novosadskog foruma mladih te potpisivanje sporazuma o otvaranju novog unutarnjeg graničnog prijelaza Lojane-Miratovac, čime bi se odnosi Srbije i Sjeverne Makedonije doveli u 2019. godinu. potrebnu razinu dobrosusjedske vanjske i ekonomske politike, bez otvorenih pitanja, uz potporu zajedničkih procesa integracije u EU za članstvo u EU ", obje države.

Politička nestabilnost

A ako ovaj sporazum i suradnju promatramo s gospodarskog stajališta, on je sigurno pridonio povećanju međusobnih gospodarskih razmjena, koji su prvi put ove godine dosegli gotovo milijardu eura.

A porast trgovine i otvaranje autoceste E-10 u susjednoj Srbiji sugeriraju da Beograd 2019. godine doživljava gospodarski rast, prije svega u izgradnji autocesta, pa nije slučajno što je vlada 2019. godinu označila kao "godinu infrastrukture s najviše kilometara izgrađenih u njoj".

Izgrađeno je 129 km. Puštene su autoceste i četiri koridora s investicijskim ciklusom od gotovo 6 milijardi dolara prema sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, BiH, Kosovu ...

U avgustu je u prometu južna grana koridora E 10 do sjeverne Makedonije, a potom istočna granica do bugarske granice. Koridor 11 ili autocesta Miloš Veliki od Beograda do Crne Gore gotovo je napola izgrađen, otvoreni su dijelovi Surčin-Obrenovac-Ub-Lajkovac-Zig, a u tijeku je i dionica Čačak-Požega.

Izgradnja je započela i na autocesti Sarajevo kroz Šabac, što je označilo početak izgradnje moravskog koridora od 800 milijuna eura od Poyate do Preljine u decembru koji bi trebao spojiti koridore 10 i 11 ili istočnu i zapadnu Srbiju. Uz izgradnju autocesta, ove godine nastavljena je obnova i modernizacija željezničkog prometa uz rusku i kinesku pomoć i kredite na nekoliko dionica, uključujući Niš-Dimitrovgrad, autocestu Beograd-Subotica.

Prema srpskim ekonomistima, Srbija je 2019. napustila stabilnost i ušla u fazu ekonomskog rasta, što je potvrdila i rejting agencija i Standard (P&P), koja je povećala svoj kreditni rejting sa BB na BB +.

Prema Agenciji, odluka o povećanju kreditnog rejtinga Srbije donesena je na temelju zdrave ekonomske politike usmjerene na daljnje jačanje makroekonomskih pokazatelja i smanjenje javnog duga. Rast srpskog BDP-a za 2019. i 2020. predviđa se na 3,6 odnosno 4,0 posto. Od 2015. godine, Srbija je ostvarila potpunu pokrivenost tekućeg deficita izravnim stranim ulaganjima, što ukazuje na dugoročnu održivost svoje vanjske pozicije. Poboljšani fiskalni rezultati, pada kamatnih stopa i aprecijacije valuta omogućili su srbijanskoj vladi da javni dug stavi na tijesnu silaznu putanju.

Srbija je ove godine imala nisku i stabilnu inflaciju, koja je u oktobru bila 1,0% i stabilnost tečaja. Povećani rast investicija i izvoza, poboljšani uvjeti na tržištu rada i jačanje bankarskog sustava.

Broj nezaposlenih u 2019. godini prema anketi o radnoj snazi ​​smanjen je za 63 000 ili za 80 000 prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje. Ali nagli pad nezaposlenosti od rasta zaposlenosti uglavnom je posljedica iseljavanja mladih iz Srbije usprkos rastućim mirovinama i plaćama u javnom sektoru, a prosječna plaća ove bi godine trebala doseći 500 eura.

Nasuprot dinamičnom vanjskopolitičkom i gospodarskom razvoju, Srbiju je obilježila "rastuća politička nestabilnost, s zaustavljenim dijalogom, napetostima u medijima i vanvansudskim aktivnostima tokom 2019. godine, kako je ocijenio Dragan Janjić, glavni urednik agencije Beta ". 

Bilo je čestih demonstracija, prosvjeda, svake subote po cijeloj Srbiji, u Beogradu, koje je organizirala vlada pod naslovom "Budućnost Srbije", kao i pokret "1 od 5 miliona" i opozicija koja je zahtijevala ove prosvjede i zahtjeve. Iskoristila je građane kako bi sklopila "narodni dogovor" udružujući se s koalicijskim savezom za Srbiju.

Sve to praćeno je brojnim aferama poput paljenja kuće novinara Milana Jovanovića, seksualnog zlostavljanja Šutke, kućnog uhićenja Aleksandra Obradovića, zviždača iz afere Krušikova tvornica oružja i moguće umiješanosti Stefina Neba, plagijat doktorata ministra financija Siniše Malog, afera marihuana od četiri tone zaplijenjena na plantaži Jovanjica, obnova središnjeg trga u Beogradu, itd. , poput upada RTS-a, blokade predsjedničke zgrade u Srbiji, a sve popraćeno raznim okretima, špijunskim aferama, napadima, optužbama, uvredama i pohvalom za jedno ili drugo, vladu ili oporbu, istinske i lažne vođe, jednom riječju , došlo je do beskrupuloznog medijskog rata, što je pogoršalo situaciju sa slobodom medija.

Ono što je postalo jasno jest da u Srbiji ne postoji dijalog vlasti i oporbe, niti dijalog između građana, posebno o važnim državnim i strateškim pitanjima i zahtjevima.

Nakon proljeća "Velikog skupa" u znak podrške Aleksandru Vučiću u Beograd koji je 100.000 ili 150.000 građana doveo s 3.000 autobusa, a prije "Velikog skupa" oporbe sa 7.500 ili 50.000 građana koji su dolazili samoorganizirano, snage su odmjerene. Vučić je između ostalog rekao da bi trebalo razgovarati i o "nekima" koji drugačije misle i koji nisu nasilni, nakon čega je oporba sljedeći dan najavila pregovarački tim.

Ne treba zanemariti bojkot oporbe u lokalnoj samoupravi i u Saboru, koji je unatoč Vučićevoj apsolutnoj vlasti na neki način doveo u pitanje njegovu "legitimnost" za donošenje važnih političkih i pravnih projekata, poput jesu pitanje Kosova ili izmjene Ustava.

Inicijalni pokušaji dijaloga dolazili su najprije preko nevladinih organizacija, a potom u Skupštini Srbije uz posredovanje zastupnika Europskog parlamenta, s takvim uspjesima u postizanju kompromisnih rješenja oporbenih zahtjeva u vezi s izbornim uvjetima. No, s već bojkotiranim izborima od strane glavne oporbene koalicije SZS i tim kompromisnim poboljšanjima izbornih uvjeta i odgađanjem roka za 3. maj iduće godine nisu urodili plodom, barem za većinu oporbe koja sada, kako je rekao jedan od čelnika oporbe Dragan Đilas u MUP-u, pozivajući na "formiranje tehničke vlade prema pruskom modelu, prilagođenoj srpskom putu", umjesto da se umjesto travnja ili svibnja održaju redovni parlamentarni izbori na jesen ili zimu 2020. godine. puhanje mogući kompromisni dogovor između vlade i oporbe tijekom izborne uvjetima.

Svi ti faktori i želja vlade za dijalogom s oporbom utjecat će na ono što Srbija očekuje 2020. godine, a to je bojkot i rješenje kosovskog pitanja. I u 2019. godini, kao i prije, sve ostaje u rukama predsjednika Aleksandra Vučića i perspektivnog "igrača" koji je najmanje uključen u ovu unutarnjopolitičku situaciju u Srbiji-Ivice Dačića.