Politika / Regija

Skupština Crne Gore izglasalaje juče nepovjerenje 42. Vladi Zdravka Krivokapića, glasovima 43 poslanika, dok je protiv bilo 11.

Za nepovjerenje Vladi glasali su predlagači te inicijative poslanici kluba ,,Crno na bijelo“ i kompletne opozicije. Protiv su bili Demokrate, kao i Vladimir Dobričanin iz Ujedinjene Crne Gore i Marko Milačić iz Prave Crne Gore. Poslanici DF-a, PzP i SNP-a napustili su plenarnu salu uoči glasanja prozivkom. U sali nije bio ni Miodrag Lekić (Demos).

Opozicioni poslanici, tokom rasprave kojoj nije prisustvovao Krivokapić ni većina ministara, oštro su kritikovali Vladu i premijera, ocjenjujući da je on uništitelj Crne Gore, da je uveo državu u najveću institucionalnu i političku krizu, da je napravio teokratsku državu, da su Vladini rezultati porazni.

Iz dijela parlamentarne većine Krivokapić je nazvan ,,totalnim anonimusom izvučenim iz nekog prašnjavog kabineta", kritikovan je što je vrijeđao poslanike nazivajući ih, kako kažu, izdajnicima, nemoralnima, švercerima kokaina, a Vlada je nazvana konstrukcionom greškom. Većina poslanika saglasna je da je Krivokapić pobjegao iz parlamenta kako se ne bi suočio sa njima. Premijera je pohvalio jedino Marko Milačić koji je kazao da je „jedini pobjednik onaj koga ovdje nema“.

Partije parlamentarne većine iskazale su volju da se dogovor nađe unutar te većine, a iz opozicije je poručeno da su spremni za otvaranje dijaloga i saradnju.

Daliborka Uljarević, politička analitičarka i izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje iz Crne Gore još ranije je za magazin Start BiH kazala da Crnu Goru čeka turbulentnih mjesec dana. 

- U Crnoj Gori imamo trajuću političku krizu koja sada ulazi u jednu od onih prekretnica na kojoj određeni akteri donose odluke koje će odrediti u kojem ćemo se pravcu dalje kretati. To bi moglo značiti novu, tzv. manjinsku vladu, ali i novu i širu parlamentarnu većinu koja će vratiti Crnu Goru izvornim spoljnopolitičkim prioritetima kvalitetne regionalne saradnje, evroatlantskog puta i dobrih bilateralnih odnosa, ali i osnažiti građanski karakter države. Ovo jeste za neupućene došlo kao veliko iznenađenje, ali mjesecima unazad se išlo ka tome, s obzirom da su iscrpljene sve mogućnosti dogovora unutar još uvijek aktuelne većine oko načina unaprijeđenja i njihovih odnosa, ali i funkcionisanja Vlade koja jednostavno nije bila kapacitirana da vodi Crnu Goru u ovom periodu. Takođe, u toj Vladi se našao i preveliki broj onih koji su svoj nacionalni identitet i privrženost Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) stavili ispred interesa države Crne Gore, što je snažno polarizovalo već opasno podijeljeno crnogorsko društvo. Posebno mi se važnim čini naglasiti i da je Vlada, u dijelu politizacije i privatizacije sistema države uprave i urušavanja institucija, išla svim pogrešnim putevima DPS-a- kazala je Uljarević.

Na naše pitanje  zašto je pukla postojeća koalicija, kakve su šanse za manjinsku vladu i zašto bi ona mogla imati bolje rezultate od ove?

- Ne radi se o tome da je pukla postojeća koalicija, jer ona zapravo nikad nije ni postojala, s obzirom da smo imali tri koalicije, vrlo raznorodnih ideologija, politika i načina djelovanja koje je jedino spajala želja da pošalju DPS u opoziciju. Kad se to desilo počele su da budu sve naglašenije njihove razlike i to smo vidjeli i u mučnom procesu formiranja aktuelne Vlade koja se suštinski napravila pod okriljem pokojnog mitropolita Amfilohija. Ta Vlada se brzo otuđila i od onih koji su je podržali, nije uspjela da demonstrira ni ekspertski ni reformski kapacitet, a legitimisala se kao klerikalna i konzervativna, gubeći kontinuirano podršku i među građanima i građankama. Mjesecima se samo čekalo ko će iz ove tri vladajuće koalicije smoći hrabrosti da krene u njeno rušenje i to je učinila koalicija Crno na bijelo, koju čine URA i CIVIS, uz očitu podršku zapadnih partnera kod kojih je Vlada, takođe, izgubila razumijevanje i podršku. Mislim da je manjinska vlada izvjesna, ona ne bi trebala biti dugog vijeka, odnosno njeno trajanje treba da bude vezano i sa pripremom prijevremenih parlamentarnih izbora do kraja godine ili spajanjem sa predsjedničkim na proljeće 2023, uz rad na smanjenju tenzija u društvu, omogućavanju da izvršna vlast bude servis za građane i pokretanju evropskih integracija iz ovog kružnog toka u kojem se predugo vrtimo. To sve ne može ova Vlada jer ona ne samo da više nema podršku 41 od 81 poslanika u Skupštini već se njena podrška kreće između 11 i možda 16 poslanika. Jedan njen ministar je već smijenjen u junu 2021, a za troje je izglasana interpelacija u decembru, što premijer ignoriše čime pokazuje i da nema demokratski kapacitet potreban za rukovođenje državom. I da naglasim, manjinska vlada može biti samo most prema prijevremenim izborima i način da ovu političku agoniju učinimo podnošljivijom uz bazičnu funkcionalnost sistema i obezbjeđenje potrebne većine u Skupštini za deblokadu pravosudnog sistema. Pravo i najpoštenije rješenje mogu donijeti samo izbori.

Ko je sve umiješan u unutrašnje stvari Crne Gore? Ko je favorit Zapada / SAD-a, a ko Srbije i drugih (ako ih ima) zainteresovanih spoljnih faktora?

- Srbijanski premijer Aleksandar Vučić ima tri kanala uticaja na unutrašnja zbivanja u Crnoj Gori. Najprepoznatljiviji i najčešće pominjan jeste preko najvećeg dijela političke strukture koju čini Demokratski front (DF), zatim preko dijela medija čiji su vlasnici ljudi bliski Vučiću i, konačno a vrlo važno – preko SPC-a. Na drugoj strani, države članice EU, UK i SAD su u mnogo navrata naglasile da će podržavati sve one koji zastupaju spoljnopolitički kurs zasnovan na zapadnim vrijednostima, putu ka EU, i aktivnom članstvu Crne Gore u NATO-u. Ekstremizacija prilika u Crnoj Gori je skrenula pažnju zapadnih partnera, pa se tako u posljednjem periodu prepoznaje aktivniji angažman nove američke administracije, država članica EU i same EU, i po mom sudu to može građanskoj Crnoj Gori samo koristiti.

Gabriel Escobar, specijalni izaslanik državnog sekretara SAD za zapadni Balkan, najavljuje borbu protiv korupcije u regionu. Krenuli su i sa prvim sankcijama. Ko bi mogao doći pod sankcije u Crnoj Gori?

- Cijenim da bi američke sankcije u Crnoj Gori mogle da se odnose na dvije grupacije donosilaca odluka – one koji su prepoznati od američke administracije kao saradnici Rusije i one koji su umiješani u neke od najvećih koruptivnih poslova. U generalnom, takvi bi mogli biti iz redova DF-a i Demokratske partije socijalista (DPS). To ne isključuje i neka sa njima povezana lica koja nemaju formalne pozicije moći, ali ovo bi moglo biti središte iz kojeg bi se širio i krug povezanih lica ili subjekata.

Kakva je trenutno uloga crkve? Da li se izjašnjavaju i koga podržavaju?

- Trenutno SPC stoji po strani i to je dobro, jer nije ni na jednoj vjerskoj zajednici da učestvuje u onom što su javni poslovi i javne politike u sekularnom društvu. Uostalom, to i crkveni kanoni zabranjuju, iako u nekim ranijim okolnostima velikodostojnicima SPC-a u Crnoj Gori to nije bila prepreka da uzmu aktivnog učešća u donošenju odluka koje su imale snažan politički uticaj. Iz ovih razloga teško je dati konačnu projekciju, odnosno prognozirati da li će se oni u nekom dijelu uključiti, jer će narednih mjesec dana zacijelo biti vrlo turbulentno.

Crna Gora je, nažalost, prilično polarizovano društvo. Ima li iko kapacitet za nacionalno pomirenje?

- Ja sam optimista i vjerujem da mi iz ove polarizacije i toksične atmosfere možemo izaći. Ne treba zanemariti da građansko društvo u Crnoj Gori postoji, da je uspjelo do sada da preživi uprkos različitim ekstremima i da drži liniju kritike prema onima koji ugrožavaju građanski koncept države. Nekad je to glasnije, nekad se od druge zaglušujuće buke ne probija dovoljno, ali postoji to tkivo koje je važno i koje je, u konačnici, ohrabrilo i neke procese koji su sada u toku. Za održivije pomirenje, na koje vi aludirate, potreban nam je veći format političkih lidera, više odgovornosti u njihovom djelovanju i fokusa na javnom, a ne partijskom i partikularnom interesu. To ne dolazi preko noći i dosta toga sa čim se suočavamo sada je posljedica prethodne DPS vlasti i brojnih loših odluka koje su donosili. No, to ne abolira nikog od predstavnika još uvijek aktuelne parlamentarne većine i Vlade za neodgovorno manipulisanje građanima zarad svojih interesa, a posebno ne za hazardersko igranje s osjetljivim identitetskim pitanjima u društvu krhke političke kulture.