Život / Kultura

Roman "Misterij genoma" bh. autora Almira Alića bit će predstavljen 15. februara u prostoru Tershousa u Sarajevu. Djelo je nagradila Fondacija za izdavaštvo Sarajevo (2023.) i finalista je V.B.Z. nagrade za najbolji neobjavljeni roman (2022.). Novi Alićev rukopis svojevrstan je autofikcioni vremeplov koji vješto slika porodični portret u kontrastu s ključnim istorijskim događajima s kraja devetnaestog i do početka dvadeset i prvog vijeka.

Autor romana Almir Alić u izjavi za Fenu je kazao da se u osnovi romana nalazi dinamika odnosa otac-sin, koja vremenom mijenja formu i sadržaj, ali ne i činjenicu kod nas tradicionalne muške nesposobnosti artikulisanja vlastitih emocija.

- Glavni akter priče je prinuđen rekonstruisati očev portret iz fragmentiranih sjećanja i očevog šturog rukopisa kojim je svjedočio o važnim događajima iz svog života. Očeva bolest halapljivo konzumira vrijeme, dok protagonista romana pokušava učestalim susretima dobiti odgovore na važna pitanja koja su posljedično oblikovala njegov osobni identitet. Vremenom, postaje sve više svjestan da roditeljske figure ostavljaju trajan otisak u našem psihološkom reljefu kojim se krećemo i kada njih više nema u formi isluženih putokaza - kazao je Alić.

On dodaje da nakon očeve smrti glavni lik, zapravo, dobija odgovore na brojne neizgovorene upite kroz poražavajuću spoznaju da pravi istovjetne greške usprkos naporu vlastite emancipacije od očevih životnih izbora.

- U tome se krije "misterij genoma" - u potpunoj karakternoj različitosti gotovo istovjetno genetski kodiranih bića, koji prezimenom dijele porodični usud iako je najčešće riječ o potpunim strancima stiješnjenim u klaustrofobiji zajedničkog doma - navodi autor.

Roman "Misterij genoma" prati više paralelnih događaja predstavljenih kroz genezu sudskog procesa u kojem se našao glavni lik istrajavajući na sopstvenim idealima, genezu očeve bolesti i pokušaju nadoknađivanja nepovratno propuštenog vremena. Priča je to, kako navodi Alić, o  kompleksnosti porodičnih odnosa nakon razvoda roditelja i posljedice ovakve životne traume, uticaj slučaja na oblikovanje životnih sudbina, riječju – usud porodične loze od vremena egzodusa muslimanskog življa iz zapadne Srbije.

Ujedno to je i refleksija dva velika svjetska rata na život hermetične seoske zajednice, prihvatanje socijalističkih ideja i migracija u gradsku sredinu, emancipaciju kroz obrazovanje, sve do oružanih sukoba iz devedesetih i njegovih devastirajućih posljedica na tranzicijska društva u kojima danas živimo.

Govoreći o povezanosti fikcije u romanu i stvarnosti, Alić je istaknuo da je šizofrenost naših tranzicionih duštava toliko izmiješala fikciju i stvarnost da književne intervencije često djeluju proročanski.

- Treba primijetiti da je fikcija kreativna nadgradnja stvarnosti, a vještina autorovog rukopisa zna zamagliti njihovu dihtomiju. To je naročit slučaj kod autobiografske fikcije gdje struktura i logika romana preuzima primat nad autentičnom interpretacijom stvarnih životnih događaja. Prava književnost svakako započinje izvan porodičnih očekivanja i želja. Čitatelja interesuje poruka (i pouka) književnog djela dok članovi porodice u njoj žele pronaći svjedočanstvo  o vlastitoj posebnosti, nerjetko razočarani književnom kreacijom na njima zasnovanih likova. Fikcija nudi alternativnu stvarnost i u njoj leži iscjeliteljski potencijal lijepe književnosti. Ljudi se danas ne raduju životu, raduju se usprkos životu - podvukao je u razgovoru za Fednu autor romana "Misterij genoma" Almir Alić.