Život / Okoliš

Ekosistemi predstavljaju kompleksan splet odnosa između najrazličitijih živih bića koja se u njemu nalaze. Njihov elementarni dio predstavljaju i vodozemci i gmizavci jer imaju centralnu ulogu kao karike lanaca ishrane u kojima se ponašaju i kao predator i kao plijen na taj način održavajući stabilnost ekosistema.

- Žabe se, recimo, hrane sitnim insektima, ali u isto vrijeme predstavljaju plijen zmijama, gušterima ili pticama i tako regulišu brojnost i insekata i predatora. Vodozemci su jako osjetljivi na zagađenje zbog toga se sve češće koriste kao bioindikatori – pokazatelji stanja ekosistema. S obzirom na to da su ljudi prije svega fokusirani na sebe, možemo govoriti i o direktnoj koristi za ljude. Sve ono što priroda pruža ljudima nazivamo ekosistemskim servisima ili uslugama kao što su pitka voda, hrana, regulacija klime, turizam, kulturološke vrijednosti i sl. Vodozemci i gmizavci su mnogima izvor hrane, sintetiziraju hemijska jedinjenja koja imaju primjenu u medicini, korisni su u kontroli štetočina i prenosnika bolesti, a u mnogim kulturama imaju ulogu u ritualima - kaže za Start Tina Anić, sekretarica Udruženja Herpetološko udruženje „Atra“ (BHHU:ATRA).

Ovo bosanskohercegovačko Herpetološko udruženje  iz Sarajeva, bavi se istraživanjem i zaštitom vodozemaca i gmizavaca (herpetofaune) Bosne i Hercegovine. Kako nam pojašnjava direktorica Udruženja Emina Šunje, naziv potiče od prvog projekta Udruženja koji se i danas sprovodi, a riječ je o projektu zaštite prenjskog daždevnjaka (Salamandra atra prenjensis). Udruženje su osnovali studenti i mladi magistri biologije u augustu 2013. godine.

Zahvaljujući različitim klimatskim regionima u BiH stvoreni su uslovi za veliki broj najrazličitijih staništa, a samim tim i za veliki broj vrsta vodozemaca i gmizavaca u našoj zemlji. Nažalost, intenzivnija istraživanja herpetofaune u BiH krenula su tek posljednjih nekoliko godina.

- Dosad je u BiH pronađena 21 vrsta vodozemaca i 32 vrste gmizavaca. Većina vodozemaca je uglavnom ograničena na vlažnije uslove sjevera i centralnog dijela naše zemlje, dok u toploj i suhoj Hercegovini preovladavaju gmizavci. Za gotovo polovinu vrsta još uvijek ne možemo utvrditi status ugroženosti zbog nedostatka podataka. Recimo, za ivanjskog rovaša, malog zmijolikog guštera, postoji samo jedan otkriveni lokalitet, a za zmiju crnokrpicu svega dva literaturna podatka - pojašnjava Anić.

Očekivano, aktivnost čovjeka predstavlja najveću opasnost za životinje. Prednjači uništavanje staništa kroz direktno fizičko uništavanje ili postepenu degradaciju, kao što su sječa šuma, zagađenje vode, invazivne vrste, gubitak diverziteta vodenih beskičmenjaka kojima se hrane. Naši sagovornici ističu kako su vodozemci osjetljivi na uvjete u staništu, prije svega na zagađenje zato što štetne materije lako usvajaju preko kože.