Život / Kultura

Upravo završena najbolja svjetska smotra sedme umjetnosti u Cannesu, protekla je u znaku političkih filmova, kao i ostvarenja redatelja veterana, uz brojne filmske zvijezde, koje su se "prošetale" nezaobilaznim "crvenim tepihom".  

Piše: Duško Dimitrovski, novinar i filmski kritičar

Žiri pod predsjedavanjem poznate francuske glumice Julliette Binoche, bio je potpuno u pravu, kad je na kraju ovogodišnjeg 78. filmskog festivala u Cannesu, najveće priznanje - "Zlatnu palmu za najbolje ostvarenje" dodijelio filmu "To je bila nesreća" Jafara Panahija, redatelja veterana , inače, "starog" poznanika festivala na Kroazeti i neumornog borca za ljudska prava.

Ovom odlukom žirija, "Cannes'25" ulazi u povijest sedme umjetnosti kao prvi od iznimno međunarodno afirmiranih festivala općenito na kome je prikazan jedan u ilegalnim uvjetima snimljeni film, a ujedno i kao prva svjetska smotra sedmice umjetnosti kojoj je jednom takvom filmu dodijeljeno najveće festivalsko priznanje.

Jafar Panahi je snimajući ilegalno, dok se kao protivnik diktatorskog iranskog režima nalazio na izdržavanju zatvorske kazne, zapravo, čini se, na nemoguć način, samim time učinio veliki podvig, koji zaslužuje veliko divljenje.

Divljenje je još uvijek, ako je kao rezultat nadljudskih napora i nesumnjive kreativne snage redatelja, snimljen snažan umjetnički film kakvo predstavlja Panahijevo ostvarenje "To je bila nesreća".

Nesumnjivu vrijednost ovog filma uspio je spoznati najveći krug posjetitelja "Cannesa '25", pa je reagovao velikim aplauzom u trenucima saopćenja žirija o proglašenju Panahijevog najnovijeg ostvarenja najboljim filmom na Festivalu i uručivanja mu Zlatne palme.

Inače, Jafar Panahi je osobno prisustvovao velikom svjetskom filmskom festivalu, kao što je to ovaj na Azurnoj obali, nakon punih petnaest godina potpuno nezasluženog tamnovanja po zatvorima, koje je iranski diktatorski režim namijenio za svoje političke protivnike. 

Film "To je bila nesreća" sasvim je osebujan i može se označiti kao neka vrsta osvetničkog Roadmovia, kako su ga okarakterisali neki od novinara i filmskih kritičara akreditovanih za praćenje i izvješćivanje sa 78.filmskog festivala u Cannesu.

Zapravo, riječ je o samom Panahiju karakterističnom stilu snimljenoj sagi - trileru o jednom bivšem zatvoreniku, koji sasvim slučajno sreće policajca, za koga se pretpostavlja da je bio onaj koga je mučio u zatvoru.

Kako bi mu se osvetio, on ga kindapuje i smješta u svoj autobus, u namjeri da ga likvidira.

Međutim, uskoro počinje da ga nagriza crv sumnje, te on zajedno sa ostalim žrtvama tog zatvorskog nasilja, pokušava utvrditi pravu istinu.

Jafar Panahi, do sada na mnogim renomiranim festivalima, višestruko nagrađivani sineasta, uvrštava se, sasvim zasluženo, među najbolje nezavisne redatelje u savremenoj iranskoj kinematografiji.

On je već za svoje debitantsko ostvarenje - nadsve poetični film "Bijeli balon" nagrađen "Zlatnom kamerom" na Festivalu u Cannesu 1995.godine, a među najznačajnijim priznanjima koja su mu dodijeljena spadaju i "Srebreni medvjed" za film "Taxi Teheran", kao i Specijalna nagrada za najbolji scenarij za film "Tri lica".

Kao akreditovani izvještač sa festivala mogu konstatovati da su diktature, nasilje i ratovi, kako u prošlosti, tako i u današnjem vremenu, bile dosta dominantne teme na "Cannesu '25"-

Na glavnom takmičarskom programu, i na brojnim specijalnim selekcijama predstavljeni su neki novi filmovi veterana, od kojih su mnogi već i klasici sedme umjetnosti, a među njima se mogu izdvojiti: "Nouvelle Vague" Richarda Linkaltera ("Before Midnight", "Boyhood", "Before Sunset") , posvećen francuskim novotalasovcima iz druge polovine prošlog vijeka, te "The phonician scheme" Wesa Andersona i film "Mlade majke" već izuzetno afirmisanog belgijskog stvaralačkog tandema Brace Jean Pierre i Luca Dardennea.

Na iznimno dobar prijem kako kod filmskih eksperata, tako i najšire gledalačke publike naišla je odluka organizatora Festivala da se glumačkim legendama i svjetskim zvijezdama Robertu De Niru i Denzelu Washingtonu, dodjele najveća priznanja za dugogodišnje kreativno prisustvo u svjetskoj kinematografiji: Robertu De Niru - "Zlatna palma za životno djelo" i Denzelu Washingtonu _ "Specijalna Zlatna palma".

"Crvenim tepihom" na "Cannesu '25" su se "prošetale" svjetske zvijezde - internacionalno najafirmisaniji glumci i redatelji, pored već spomenutih Roberta De Nire i Denzela Washingtona, zatim Tom Cruise, Spike Lee, Emma Stone, Austin Butler, Robert Pattinson, Jennifer Lawrence, Benicio Del Toro ..., što je naišlo na oduševljenje prisutnih.

Na posebno pozitivan odjek kod najvećeg gledalačkog gledališta naišla je specijalno upriličena svjetska premijera najnovijeg nastavka serijala filmova "Mision: Impossible", pod nazivom "Mision Impossible - The Final Reckoning" redatelja Christophera Mcquarriea, s nezaobilaznim Tomom Cruisom, kao tumačem glavne uloge.

Na kraju ovog osvrta na "Cannes'25", da konstatujemo, da, nažalost, ove godine tu nije bilo ni jednog filma iz cijelog našeg regiona, i to kako na glavnom takmičarskom, tako i na brojnim specijalnim programima!