Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Studijom upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovine, koja je izrađena prije gotovo decenije, definisano je da se otpad, bar u ovoj razvojnoj fazi, treba zbrinjavati putem regionalnih deponija. Strategije su usvojene u oba entiteta, a u njima je naznačeno kako deponije mogu biti entitetske ili međuentitetske. Kroz grantove i kreditna sredstva, njihovu gradnju su pomogle i međunarodne finansijske institucije pa smo tako u proteklim godinama dobili regionalne deponije u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru, Zenici...

Jedan od ciljeva je svakako bio i smanjivanje broja „divljih“ deponija.

- Nažalost, divljih deponija ima puno. Ideja regionalnih deponija, između ostalog, i jeste smanjenje broja nelegalnih odlagališta. One nastaju tako što neodgovorni pojedinci krše Zakon o komunalnoj čistoći i odlažu otpad gdje nije dozvoljeno, a obično se radi o komunalnom ili građevinskom otpadu. U svakom slučaju moraju se uložiti veliki napori da se te pojave spriječe jer imaju negativnog uticaja na okoliš. Lokalne zajednice vjerovatno imaju evidencije o divljim deponijama, ali moram reći da ima dosta deponija koje imaju kratak rok trajanja, nekoliko dana, koje se stvore zbog nekog zastoja u odvozu, ali komunalna preduzeća to rješavaju u hodu. Naravno, na nepristupačnim mjestima ima takvih deponija i to treba dojavljivati inspekciji. To jeste u nekoj mjeri opasnost za zdravlje ljudi jer nikada ne znate šta neko odlaže pod okriljem noći i koliko to može zagaditi vodotokove u blizini - kaže za magazin Start BiH, Selim Babić, predsjednik Udruženja / Udruge poslodavaca komunalne privrede (UPKP) u Federaciji BiH.

U Udruženju vjeruju da je sada došlo vrijeme da se težište prebaci na smanjivanje odlaganja otpada na regionalne deponije, uvođenjem novih tehnologija. Jedan od najvažnijih koraka u tom pravcu bi, kažu, trebao biti formiranje Centara za upravljanje otpadom, koji bi pomogli u razvoju reciklažne infrastrukture čime bi se posljedično smanjile količine otpada koji se zbrinjava na regionalnim deponijama.

- Naše deponije su pravljene po pravilima sanitarnog odlaganja otpada, kao i u evropskim zemljama, ali nas je teško porediti jer su u zapadnoj Evropi tehnološki daleko otišli pa u nekim zemljama deponije čak i zatvaraju. Drugačiji je koncept upravljanja otpadom. U mnogim zemljama grade spalionice otpada ili neke druge tehnologije koje su prevazišle klasični, sanitarni način odlaganja otpada - navodi Babić.

Prvi cilj recikliranje pet posto otpada

On, međutim, priznaje kako BiH, nažalost, zbog sveukupne ekonomske situacije i nedostatka sredstava, ne može ići u tom pravcu ukoliko se na neki drugi način ne obezbijede izvori finansiranja koji bi omogućili pravljenje kogenerativnih postrojenja u kojima bi se otpad dijelom spaljivao, a dijelom bi se toplotna energija koristila u druge svrhe potrebne u urbanim sredinama. Stoga je, prema Babićevim riječima, u datim okolnostima trenutno realnije očekivati iskorak u pravcu širenja reciklažne infrastrukture.

- Građani imaju percepciju kada odu u inostrastvo kako je tamo ova oblast riješena na zavidnom nivou, ali da biste dostigli taj nivo mora iza toga postojati snažna infrastruktura koja će omogućiti kvalitetno odvajanje otpada na mjestu nastanka čime se smanjuje odlaganje na deponije. Za BiH je veliki problem finansiranje, što je potvrđeno i studijom Svjetske banke prije nekoliko godina. I oni su potvrdili da se mora značajnije uložiti u infrastrukturu i u jačanje komunalnih preduzeća. Vozila, kontejneri, posude, sistemi za razvrstavanje... Bez toga nema rezultata. Komunalna preduzeća u BiH sada nemaju tih sredstava - upozorava naš sagovornik.

Potom on navodi primjere Beograda, Zagreba i Ljubljane gdje gradovi ulažu ogromna sredstva kako bi svojim komunalnim preduzećima omogućili da kvalitetno razviju sistem reciklaže.

- Studija je pokazala da BiH, ukoliko ojača infrastrukturu, može očekivati recikliranje do 4-5 posto otpada, što jeste malo. Ali to je dug i skup proces. Hrvatska je povukla jako puno sredstava iz EU fondova za ove namjene, ali reciklira tek oko 15 posto otpada, dok 85 posto završava na klasičnim deponijama. Slovenija je već preko 50 posto, Austrija 80 posto reciklira. Ali iza tog rezultata stoji višegodišnje ulaganje i razvijanje sistema. Mi hoćemo neka rješenja preko noći. Ne može! - tvrdi Babić.

U Udruženju ističu kako je slična problematika i sa tretiranjem otpadnih voda, gdje su također neophodne velike investicije koje, kako kažu, prate i visoki troškovi održavanja. Dodaju, međutim, da se i u tom segmentu pokušava napraviti određeni iskorak u cilju zaštite okoliša, uz opasku kako se i ovaj problem zbog nedostatka sredstava još dugo neće riješiti na adekvatan način.

Uprkos svim problemima, u UPKP-u nas uvjeravaju da ipak ima nekog napretka. Državna i entitetska regulativa ja, kažu, uglavnom „posložena“, potrebna su još neka korigovanja, ali sada je, kažu, potreban snažniji angažman kod realizacije.

- Komunalna preduzeća pokušavaju sama aplicirati za neke projekte kod EU fondova i pojedinačno raditi lokalne projekte. Neke manje sredine su već napravile velike pomake. U Sarajevu, kao najvećem gradu, ima dosta aktivnosti, ali brzina možda nije zadovoljavajuća i to razumijem. Bit će rezultata. Moram istaći da su razvijene zemlje davno prošle ovu fazu u kojoj se mi nalazimo. Oni nalaze dodatne mogućnosti za usavršavanje sistema. U nekim gradovima u Njemačkoj se vaga količina smeća svakog građanina pa imaju stimulaciju ukoliko je razvrstao otpad. U Italiji, u centrima za upravljanje otpada imate čip, kao neku legitimaciju, na kojem se tačno evidentira koliko ste predali otpada za reciklažu i imate određene benefite tako da se nagrađuju i građani za ekološku osviještenost. Nadam se da će i naše društvo doći na taj nivo - kaže Babić.

Divlje deponije problem koji „živi“

Kada je riječ o odlaganju otpada na površinama koje za to nisu određene, u UPKP navode kako niko ne zna ko i kakav otpad odlaže pod okriljem mraka te da uvijek postoji opasnost od uticaja otpada na vodotokove u blizini, kontaka sa životinjama, a samim tim i do mogućeg uticaja na zdravlje stanovništva.

- To je definitivno problem koji „živi“ u BiH i kojeg treba svesti na najmanju moguću mjeru. Ako govorimo o nekom značajnijem uticaju na zdravlje ljudi to ipak provode zdravstveni radnici kroz dugogodišnje studije i oni jedini mogu dati adekvatnije odgovore o uticaju na zdravlje ljudi - navodi Babić.

Potrebno ojačati Fond za zaštitu okoliša

U cilju postizanja boljih rezultata u segmentu reciklaže otpada, u UPKP-u predležu inoviranje Pravilnika o upravljanju ambalažnim otpadom kako bi se značajnija uloga dodijelila komunalnim preduzećima na kojima i počiva sistem upravljanja otpadom.

- Komunalna preduzeća ne dobijaju dovoljna poticaja već rade neke pilot

projekte, pa shodno ulaganjima nisu ni rezultati neki. Trebalo bi možda ojačati i Fond za zaštitu okoliša kao što je slučaj u Hrvatskoj, gdje sredstva koja oni ubiru po raznim osnovama ulažu u razvoj infrastrukture za reciklažu. To je jedna od mogućnosti - navode u Udruženju.

Animalni, medicinski i elektronski otpad

Kada je riječ o odlaganju animalnog, medicinskog i elektronskog otpada, Babić ističe kako su u entitetima doneseni pravilnici za upravljanje određenim vrstama otpada, navodeći primjer ovlaštenih i certificiranih operatera od strane Federalnog ministarstva za okoliš koji na adekvatan način mogu zbrinjavati elektronski otpad.

- U urbanim sredinama postoje komunalna preduzeća koja imaju propisane procedure kako se animalni otpad može odlagati ili na stočna groblja ili u grobnice za animalni otpad. I u tom segmentu se dešavaju neke aktivnosti, a znam i da je bilo ideja da se prave posebna postrojenja za tretman animalnog otpada mada to ne ide tempom kojim bismo mi to svi željeli. Nedostatak sredstava je korijen svega. Ista je stvar i sa medicinskim otpadom, gdje također imamo nekoliko operatera. Jedan dio tog otpada se i izvozi. Kada je riječ o uginulim kućnim ljubimcima, u Sarajevu postoje veterinarske stanice i higijenski servis u okviru preduzeća Rad - kaže Babić.

Plastični otpad ubija

 U Evropi se godišnje proizvede oko 25,8 miliona tona plastičnog otpada, a na svjetskom nivou između pet i 13 miliona tona plastike završi u moru. Procjenjuje se da plastika čini preko 80 posto morskog otpada koji se prenosi morskim strujama, ponekad na vrlo velike udaljenosti. Zbog povećane proizvodnje, sve veća količina nerazgradljive plastike ulazi u mora i predstavlja veliku opasnost za morske organizme. Plastični otpad se može naći na obalama, u arktičkom ledu, na površini, kao i na dnu mora i okeana. Otpadna plastika u morskom okolišu, osim lošeg estetskog dojma, uzrokuje zaplitanje životinja, najčešće u odbačene ribarske alate (mreže, vrše) i služi kao hrana morskim organizmima, piše na portalu Zavoda za javno zdravstvo FBiH. O štetnosti plastičnog otpada govori podatak da se na sitne djeliće ovog otpada akumuliraju  vrlo otrovni hidrofobni ekotoksikanti (polihlorirani bifenili - PCB ili dihlor-difenil-trihloretani - DDT), čija koncentracija može biti i milion puta veća nego u vodi.

Pročitajte prethodni članak: Nakon trogodišnje eko- akcije u rijeci Buni ponovo riječni rakovi

Osim toga, plutajući otpad obrasta školjkama, diatomejama i algama, pa se morske vrste prenose na mjesta gdje ih izvorno nema. Posljednjih godina sve se češće objavljuju rezultati istraživanja koja izvještavaju o morskim pticama, kornjačama i ribama koje gutaju plastične otpatke koji ih ubijaju ili utiču na njihovo zdravlje. Svake godine plastika ubije 1,5 miliona ptica, riba, kitova i kornjača. Većina plastičnih otpadaka su potrošački proizvodi, kao što su boce, čepovi ili spremnici koji su nepažljivo odbačeni, ali dio plastičnog otpada u morima predstavlja i plastični granulat koji je ušao u otpadne tokove i okeane zbog neopreznog rukovanja u proizvodnji.