[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/lazne-vijesti-su-collinsova-rijec-godine-158o2y.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/lazne-vijesti-su-collinsova-rijec-godine-158o2y.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/lazne-vijesti-su-collinsova-rijec-godine-158o2y.jpg","size":"265.94","dimensions":{"width":770,"height":460}}]
Provje(t)reno / Lažne vijesti

Tehnologija je povećala broj dezinformacija

Piše: Farhad Manjoo, New York  Times   (tekuci, farhard)

Dva mjeseca vijesti sam čitao u printanim medijima. Evo šta sam naučio. Vijest o pucnjavi u školi u Parklandu, Florida, prvo sam vidio preko notifikacije na svom satu. Iako sam notifikacije isključio prije nekoliko mjeseci, izgleda da najveće vijesti nađu način da se pojave. U iduća 24 sata nakon te notifikacije, nisam čuo gotovo ništa o pucnjavi.

Bilo je puno toga što mi je drago da sam propustio. Naprimjer, nisam vidio lažne i vjerovatno uvećane tvrdnje da je ubica bio ljevičar, anarhist, član ISIL-a, a moguće i jedan od više napadača. Propustio sam i vijest u kojoj su ga povezali sa sirijskom grupom otpora i prije nego što se u javnosti znalo njegovo ime. Nisam vidio ni tvrdnju koju su na twitteru objavili mnogi portali, kao i senator Bernie Sanders i drugi liberali, koja kaže da je to osamnaesto pucanje u školi ove godine, što nije istina.

Umjesto toga, dan nakon pucnjave, tri dnevna lista dostavljena su na moj kućni prag. To jutro, proveo sam oko 40 minuta čitajući o hororu pucnjave i milionima drugih informacija koje su se nalazile u novinama.

Ne samo da sam proveo manje vremena informirajući se o priči nego da sam informacije tražio online, bio sam i bolje obaviješten. Zato što sam izbjegavao nevine greške - i zlonamjerne pogrešne informacije koje su se pojavile u satima nakon pucnjave - moje prve informacije bile su tačne i precizno su prikazale stvarne događaje tog dana.

ISKLJUČENJE: Ovako sam živio protekla dva mjeseca. U januaru sam odlučio vratiti se u prošlost - isključio sam sve nofitikacije vezane za digitalne novosti, isključio se sa twittera i drugih društvenih mreža i pretplatio se na kućnu dostavu tri printana dnevna lista - The Times, The Wall Street Journal i lokalnog The San Francisco Chronicle, plus sedmični magazin The Economist.

Od tada sve novosti pratim kroz print, podkaste i biltene koje dobijam mailom.  U suštini, želio sam i dalje biti informisan o svemu, ali sam želio vijesti koje su pravljene precizno i tačno, a ne na brzinu.

To mi je promijenilo život. Isključivanje notifikacija bilo je kao da sam se odvojio od čudovišta koje me ima na brzom biranju, uvijek spremno da mi pokvari dan sa poluprovjerenim informacijama.

Ne samo da sam manje ovisan o novostima, bolje sam informisan. Stidim se koliko slobodnog vremena imam - u dva mjeseca sam pročitao nekoliko knjiga, počeo se baviti grnčarijom, a mislim da sam postao i bolji suprug i otac. Najviše od svega, shvatio sam svoju ulogu konzumera digitalnih vijesti.

UMJETNA INTELIGENCIJA: Tehnologija je povećala broj dezinformacija, polarizacije, omekšala je društvo za propagandu. S umjetnom inteligencijom koja lažiranje fotografija i videa čini jednostavnim poput lažiranja teksta, ulazimo u nešto što neki zovu „apokalipsa informisanja“. A svi očekujemo da će to popraviti vlada i Facebook.

Ali nemamo li i vi i ja svoju ulogu u tome? Informisanje samo iz printanih medija je za neke previše ekstremno, a nije ni za svakoga. Ali ovaj eksperiment naučio me nekim lekcijama o zamkama digitalnih vijesti i kako da ih izbjegnem.

Te sam lekcije podijelio u tri kratke instrukcije: Informiši se, Ne prebrzo i Izbjegavaj društvene mreže.

INFORMIŠI SE: The Times ima oko 3,6 miliona pretplatnika, ali tri četvrtine njih plaća samo za digitalnu verziju. Tokom izbora 2016. manje od 3% Amerikanaca navelo je print kao svoj najvažniji izvor vijesti o kampanji, a za ljude mlađe od 30 godina, print je bio najmanje važan izvor.

Imam skoro 40, ali nisam bolji. Iako pažljivo pratim vijesti još od djetinjstva, uvijek sam ih više volio vidjeti na ekranu. Čak i s ovim eksperimentom, našao sam mnogo toga što mrzim u printu. Stranice su prevelike, slova premalena, tinta je neuredna, a u poređenju sa smartfonom, novine su gnjavaža.

Print predstavlja uži miks ideja koje se nalaze online. BuzzFeed, Complex ili Slate ne postoje u printanom izdanju. U Kaliforniji čak ni Washington Post ne postoji u printanom izdanju. A print je skup. Van New Yorka, dostava The Timesa na vaš prag svaki dan koštat će vas 81 dolar mjesečno. Na godišnjem nivou, to je cijena najboljeg iPhonea.

A šta dobijete za sve to? Vijesti. To zvuči veoma očito, sve dok ne probate i shvatite da ono što dobijate online zapravo i nisu vijesti, već neprestani niz komentara koji više narušava vaše razumijevanje svijeta nego što ga rasvjetljava.

Na društvenim mrežama, svaka novost vama dolazi već probavljena. Ljudi ne objavljuju samo priče, objavljuju svoje mišljenje često citirajući važne dijelove novosti da bi dokazali da su u pravu, tako da se čitaoci ne moraju udubiti u priču da bi formirali svoje mišljenje.

Nema ništa loše u tome da dobijete više različitih mišljenja. A čitanje isključivo printanih medija može biti „usamljeno“. Nekoliko sam se puta zapitao šta ljudi online misle o nekoj novosti? Upravo je to ono što nas čini podložnim dezinformacijama - znatiželja da je od vijesti važnije da saznamo šta drugi misle o njoj.

NE PREBRZO: Jasno je da je trend nastao najkasnije u 2013., kada su se nakon bombardovanja bostonskog maratona pojavile teorije zavjere. Kao što sam rekao, tehnologija je uzrok tome. Stvarni život je spor. Profesionalcima treba vremena da shvate šta se desilo i kako se to uklapa u kontekst. Tehnologija je brza. Pametni telefoni i društvene mreže daju nam činjenice o novostima puno brže nego što ih mi možemo „svariti“, a nagađanje i dezinformacije popunjavaju praznine.

Postaje sve gore. Kako organizacije napreduju u digitalnom svijetu aplikacija i društvenih platformi, sve je veći pritisak da se vijesti što brže objave. Sad, kad se nešto desi, svi smo preplavljeni obavještenjima, a često i prije nego što su poznate sve činjenice. Zato ste prepušteni internetu ne samo da saznate šta se desilo, već da to zaista i shvatite.

Ovo je bila iznenađujuća blagodat printanih medija. Dobijao sam vijesti koje su bile dan stare, ali u vremenu između kojeg se vijest desila i kada se pojavila u mojim rukama, stotine profesionalaca su za mene obavili posao. Dobijao sam jednostavno i diskonektovano iskustvo čitanja vijesti, a nisam se pitao da li je to što čitam moguća laž.

Još jedno iznenađenje bio je osjećaj da se vrijeme usporava. Objavljujući probrane vijesti, dnevne novine daju ovaj osjećaj. Postoji još puno vijesti, ali kada ih čitate jednom dnevno svijet izgleda sadržajno i razumljivo, ne gubi se u nizu zamagljenih naslova na ekranu.

Ne morate čitati dnevne novine. Možete napraviti vlastite jutarnje „rituale“ - čitati vijesti jednom dnevno ili se informirati iz biltena. Najvažnije je izabrati medij koji nema udarne već vijesti koje su dovoljno istražene.

A najvažnije, možete isključiti notifikacije. One su nepotrebne. Ako se nešto zaista važno desi, sigurno ćete saznati.

IZBJEGAVAJTE DRUŠTVENE MREŽE: Ovo je najvažnije pravilo. Nakon što sam par sedmica čitao dnevne novine, shvatio sam da novine nisu toliko dobre, koliko su društvene mreže loše. Gotovo svaki problem sa kojim se susrećemo danas u razumijevanju vijesti prouzrokovan je društvenim mrežama. Na twitteru i facebooku cijeni se brzina, a ne tačnost i dubina informacije, a udarne vijesti zauzimaju mjesto činjenicama. Ne morate čitati printane medije da biste se bolje informisali. Ali, molim vas, prestanite koristiti twitter i facebook kao svoj glavni izbor informacija. Na duže staze, svima će tako biti bolje.

Podijelite ovaj članak!