Život / Kultura

Piše: Duško Dimitrovski, novinar i filmski kritičar

To se zaista nikada do sada nije dogodilo. Naime, u više od sedam decenija postojanja najvećeg i najznačajnijeg svjetskog filmskog festivala, koji je upravo završen u Cannesu, grupa od 82 žene filmske umjetnice, među kojima je bila i naša rediteljka Aida Begić, su u znaku revolta, "umarširale" u festivalski centar na Croazeti, tražeći da sineastkinje ne budu "minimizirane" u odnosu na svoje muške kolege. Iznijele su i porazavajući podatak, da je na svim dosadašnjim festivalima u konkurenciji za "Zlatne Palme" među oko 1500 prikazanih filmova, samo nekoliko desetina od njih djelo žena - rediteljki, a zanemarljiv broj među njima je i nagrađen najvećim festivalskim priznanjima. Ti protesti su bili usmjereni i protiv slučajeva seksualnog maltretiranja žena -filmskih umjetnica i to naročito u Holivudu, a imali su veliki odjek i među predstavnicima sredstava informisanja , a na kraju, gotovo sve je ostalo po starom.

Naime, "Zlatna palma " za najbolji film, odlukom žirija, kojom je, što je posebno zanimljivo, predsjedavala jedna žena - poznata australska glumica i producentkinja Cate Blanchett, ponovo je dodjeljena muškarcu - japanskom reditelju Kore - Eda Hirokazu za film "Shoplifters". Ne može se reći da je žiri donio pogrešnu odluku, jer se zaista radi o dobrom filmu, tragikomićnoj storiji iz savremenog Japana, sa kritičkim pristupom prema današnjem bezdušnom svjetskom građanskom poretku. Ipak, "Zlatna palma" je mogla da bude "podijeljenja" i sa jednim od dva također dobra ostvarenja koja su režirale sineastkinje, a to su bili: "Lazzaro Felice" Italijanke Alice Rohrwacher i "Capharnaüm"mlade libanske rediteljke Nadine Labaki. Doduše, film Alice Rohrwacher je nagrađen za najbolji Scenario, koji je također napisala ta rediteljica, a film "Capharnaüm" nagradom za režiju, ali to sve djeluje više kao akt utjehe, a ne kao doprinos ravnopravnosti polova kad je riječ o filmskom stvaralaštvu.

Još je jedna neobičnost bila karakteristična za ovogodišnji 71. međunarodni filmski Festival, održan od 8. do 19.maja u Cannesu. Riječ je o činjenici da je film "Se Rokh" bio snimljen iz kućnog pritvora u kome se nalaze njegov i reditelji Jafar Panahi kojem i pored poziva organizatora, iz političkih razloga, nije dozvoljen dolazak na Festival.

Taj "Pritvorenik" - poznati iranski reditelj je podjelio nagradu za Scenario za taj film, sa već pomenutom Alicom Rohrwacher.

Veliku pažnju zaokupio je i još jedan film prikazan u konkurenciji za "Zlatne Palme". Bio je to "Blackkklansman" internacionalno izuzetno afirmisanog američkog crnoputog sineaste Spike Leea ("She's gotta have it", "Malcolm X", 25TH Heure").

Taj reditelj je, inače, poznat po tome da mu ništa nije "sveto", pa čak ni tako teška tema poput rasizma. Svemu prilazi u tragikomičnom stilu, gotovo sarkastično. Film "Blackkklansman" snimljen je u potpunosti u rediteljevom stilu, a ipak je još furiozniji i drastičniji u kreativnom prikazivanju rasizma, tog , čini se, čak možda i vječnog problema, ne samo SAD, već i svijeta uopšte.

Inače, film je storija o Ronu Stallworthu, prvom Crncu, afroameričkom policajcu iz Colorada, smještena u vremenski do kraja tačno neodređenu prošlost. Stallworth se infiltrira među članove lokalnog Ku Klux Klana i čini sve na razobličavanju te organizacije, koja predstavlja ono najgore što u društvenim odnosima i postoji. U Leeevom filmu, crni humor dolazi do izražaja kroz odličnu glumu protagonista glavnih likova, prije svih Johna Davida Washingtona, kao Rona Stallwortha, a potom i : Adama Drivera, Laure Harrier, Tophera Gracea, Jaspera Paakkonena, Cory Hawkinsa, Ryana Eggolda, Michaeal Josepha Beuscemia, Paula Waltera Hausera, te Ashile Atkinson.

Jednostavno: "Blackkksman" Spike Leea je film, koji, svakako, zaslužuje da se vidi, samim tim što Lee kreativno ubjedljivo insistira na činjenici da se današnje Sjedinjene Američke Države nisu mnogo promjenile kad je o najtragičnijim djelovima njihove istorije riječ. Na konferenciji za štampu, Lee je rekao da ga ne pitaju kuda ide današnja Amerika. "Ja to ne znam, ali znam da ide najboljim putem ..."

U zvaničnoj konkurenciji za "Zlatne Palme" već godinama nema filma iz cijelog našeg regiona, pa u tom pogledu ni "Cannes'18" nije bio izuzetak. Međutim, u specijalnom programu " 15 dana autora" prikazano je kao jedino ostvarenje sineaste iz našeg regiona i to sa dosta opravdane pažnje, djelo mladog srbijanskog reditelja Ognjena Glavonića "Teret".  Ovo Glavonicevo debitantsko ostvarenje u dugometražnom igranom filmu, realizovano je kao koprodukcija Srbije, Hrvatske, Francuske, Irana i Katara, a predstavlja izuzetno kreativno ostvarenu priču iz vremena Miloševićeve strahovlade, kada tijela ubijenih kosovskih Albanaca transportuje, po zadatku, u hladnjači vozač, koji uopste nije ni svjestan činjenice kakav "teret" prevozi. Ono što je posebno došlo do izražaja u ovom filmu je odlično odigrana uloga Leona Lučeva kao vozača, a kao epizodista se pojavljuje i 17-godišnji glumčev sin - Ivan Lučev.

U skladu sa odlukom organizatora, da se "Cannes '18" više okrene ka pravim umjetničkim vrijednostima, a izbjegne posljednjih godina evidentna pretjerana komercijalizacija, pravih holivudskih "hitova" gotovo nije ni bilo na festivalu, a ipak je protekao u velikom interesovanju publike i sa zanimljivim i vrijednim filmovima. Od svjetskih starova "crvenim tepihom" se prošetala jedna manja grupa, a među njima kao najistaknutiji: Penelope Cruz, Javier Bardem, Jane Fonda, John Travolta ...