[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2020\/07\/04\/ruski-uticaj-u-bih.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2020\/07\/04\/100x73\/ruski-uticaj-u-bih.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2020\/07\/04\/ruski-uticaj-u-bih.jpg","size":"81.40","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
Kolumne

Ruski pokušaj „dezinfekcije“ NATO-a

Piše: Đuro Kozar

Ruska Federacija želi da što više bude prisutna na Zapadnom Balkanu: Srbiju i bh. entitet Republiku Srpsku je već uzela pod svoje, a pod maskom „humanitarne pomoći“ nasrće na Federaciju Bosne i Hercegovine da bi ostvarila svoje  propagandno-psihološke ciljeve i tako „dezinficirala“ uticaj NATO-a. Ministarstvo sigurnosti BiH nije dozvolilo ulazak u BiH za 24 člana medicinskog tima i pet specijaliziranih vojnih ABHO vozila za dekontaminaciju i dezinfekciju koji su, na poziv predsjednika Hrvatske demokratske zajedice BiH Dragana Čovića, trebali  pružizi pomoć Kliničkoj bolnici u Mostaru. Ista ruska ekipa, na  molbu predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, prethodno je dezinficirala Klinički centar u Banjoj Luci, ali to nije izazvalo nikakve negativne reakcije, jer Rusi u RS ulaze tako često da to više nije vijest.

Sve podređeno interesima

Očevidno, Zapadni Balkan postao je bojno polje svjetskih sila, na kojem se Rusija otvoreno suprotstavlja Zapadu i njihovim interesima. Moskva se, naime, protivi članstvu zemalja Zapadnog Balkana u NATO-u, ali su joj Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija prošle ispod radara i priključile se najvećem vojnom savezu. Ova činjenica ne samo da nije obeshrabrila Moskvu nego je izgleda bila motivirajuća da u ovoj regiji radi brže i perfidnije. Govoreći o alatima kojim se Rusija koristi u ostvarivanju svojih interesa, analitičari ističu njihovu snažnu vojnu silu, ekonomske instrumente, poput energetskog sektora, tzv. „oštru moć“ (širenje dezinformacija i nestabilnosti) i kulturološke veze ili „meku moć“ ukorijenjenu u zajedničkoj religiji i historiji sa južnoslavenskim narodima.

Ruskoj vojnoj formaciji nije dozvoljen ulazak u BiH da bi humanitarno djejstvovala u federalnom entitetu, ali to ne znači da sličnih pokušaja ubuduće neće biti jer je jasno kao dan da Moskvi mnogo smeta odlučnost pretežne većine građana i organa u Federaciji da BiH čim prije pristupi NATO-u kad je takav poziv već upućen iz Brisela. U sjedište ovog saveza već je upućen Program reformi koji je zapravo Godišnji nacionalni plan, a to je kontinuirana aktivnost bez obzira na neka naknadna izjašnjavanja na nižoj razini vlasti. Vjerojatno pod ruskim uticajem, Narodna skupština Republike Srpske 2017. usvojila je rezoluciju o vojnoj neutralnosti, ali to je nešto za njihovu entitetsku upotrebu i ni u kom slučaju ne može obavezivati Federaciju BiH, a kamoli državu Bosnu i Hercegovinu.

Ruska Federacija na razne načine podržava i podstiče režim u Republici Srpskoj. Tako su Rusi u julu 2015. stavili veto na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o genocidu o Srebrenici te na taj način pobrali ovacije u Banjoj Luci, ali i u Beogradu. Moskva je podržala Dodika u vezi s održavanjem referenduma o 9. januaru kao danu RS-a, koji je Ustanvi sud BiH proglasio neustavnim. Odustajući od poticanja secesije RS od BiH, Moskva je učinila sve kako bi spriječila da Vijeće za provedbu mira ne sankcionira taj entitet. Rusija, također, podržava pokušaje RS-a da od entitetske policije naprave vojnu silu pa u tom kontekstu donira određene vrste naoružanja te slanjem instruktora doprinosi obuci policajaca koja ima sve elemente vojnog osposobljavanja. Dodikova servilnost prema Rusima ide dotle da im želi omogućiti da u RS-u otvore svoj humanitarni centar koji bi naizgled bio u toj svrsi, a u suštini to bi bila ruska obavještajna baza (i ko zna šta još) kod aerodroma Mahovljani, u blizini Banje Luke.

Oligarsi prevaranti

Kada su ekonomski instrumenti u pitanju, podsjeća se na prodaju rafinerije nafte ruskoj kompaniji Zarubezhneft, koju je, navodi se, lično kao tadašnji premijer nadgledao Milorad Dodik. Pet kompanija u ruskom vlasništvu, u energetskom i bankarskom sektoru, čine ukupno 42 posto svih stranih investicija. U aprilu 2014.  entitet RS je pregovarao o direktnoj budžetskoj podršci iz Moskve u iznosu od 270 miliona eura. Međutim, ruski transfer nije dostigao iznos od 500-700 miliona eura, koji je obećao Milorad Dodik. Propali su i pokušaji da se budžet popunjava kreditima ruskih banaka.

Ekonomski stručnjaci smatraju da su česte posjete ruskih političkih i privrednih delegacija Republici Srpskoj ispraznog karaktera i da samo prikrivaju katastrofalne rezultate poslovanja tamošnjih kompanija čiji su vlasnici Rusi. Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital.ba, smatra da se veza između Republike Srpske i Rusije najviše osjeti u energetskom sektoru, ali ona ide uglavnom na štetu RS. On navodi da Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu ima više od 250 miliona eura akumuliranog gubitka, Optima grupa, sa sjedišem u Banjoj Luci, koja se bavi proizvodnjom i prometom naftom i naftnim derivatima, ima akumulirani gubitak koji je premašio pola milijarde eura. Ova dva gubitka, kada se saberu, veći su od budžeta Republike Srpske (ne računajući fond penzijskog osiguranja).

Prošle godine portal Capital objavio je da kompanija „Comsar Energy“, koja je u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova, odustaje od projekata u Republici Srpskoj u koje je obećavala uložiti više od milijardu KM. Kako bi mu olakšala odluku, Elektroprivreda RS će od Serdarova otkupiti koncesije za nikad izgrađenu termoelektranu u Ugljeviku, hidroelektranu u Rudom i nepokrenuti rudnik uglja. Elektroprivreda RS bi koncesije Serdarovu, prema upravo završenoj procjeni koju je sam naručio, trebala da plati više od 180 miliona KM. Nakon toga šef Predstavništva RS u Moskvi Duško Perović je u telefonskom razgovoru oštro zaprijetio zaposlenim u ovom portalu poručivši njegovom vlasniku Vukeliću „da se seli na Mars“ ako još jednom spomene „Comsar Energy“.

Prijetnje nisu obeshrabrile hrabre uposlenike u Capitalu, tako da oni i dalje istražuju nezakonitosti u ovoj i drugim ruskim firmama u RS-u i o tome pišu. Koliko je vodstvo RepublikeSrpske privrženo Ruskoj Federaciji pa budno pazi da ni na koji način ne uznemiri ili, ne daj bože, naljuti Moskvu, pa oni ne reagiraju na lopovluke oligarha poput Serdarova koji je davao lažna obećanja, pa je još i nagrađen.

„Psi rata“ i „Noćni vukovi“

U vrijeme agresije na BiH '90-ih godina Rusija je u Vojsku Republike Srpske slala „pse rata“ koji su manje bili na frontu, nego su za novac ubijali bošnjačke i hrvatske civile. Podaci govore da su ruski dobrovoljci dolazili u manjim ili većim skupinama u Beograd i čak sa naoružanjem, a među njima je bila galerija likova od potpunih vojnih diletanata, kriminalaca i avanturista do vrhunskih profesionalaca sa raznih ratišta. Dio ih je poginuo, dio još u ratu napustio BiH jer im plaća nije bila onolika koliko im je obećano kad su vrbovani. Zanimljivo je da je Moskva negirala bilo kakvu povezanost s ovim ratnim zločincima. Umjesto da stave pod tepih ove „pse rata“, vlast RS-a je za poginulu braću iz Rusije podigla spomenik u Višegradu.

I dok su u ratu dolazili „psi rata“, u godinama poslije u Republiku Srpsku dolaze novi „misionari“. Prije dvije godine u Republici Srpskoj su boravili bajkeri „Noćni  vukovi“, koji su sudionici raznih nacionalističkih marševa, a tvrdi se da ih finansira Kremlj. U Banjoj Luci su im priredili doček kao pravoslavnoj braći kojima su se pridružili tamošnji bajkeri sumnjive prošlosti. „Noćni vukovi“ su bez zvaničnih uniformi ruske vojske 2014. sudjelovali u okupaciji Krima u Ukrajini.

Sjedinjene Američke Države su ove „vukove“, kao i njihovog vođu Aleksandra Zaldastanova stavili na svoju crnu listu, a boravak im je uskraćen i u još nekim evropskim zemljama. U Sarajevu je ovaj bajkerski pohod u RS ocijenjen kao sigurnosna prijetnja, tim prije jer se u vrijeme njihovog boravka govorilo da Dodik planira formiranje paravojnih formacija, ali se, nakon upozorenja OHR-a, od toga za sada odustalo.

I dok iz Moskve u Republiku Srpsku (za sada) šalju bajkere i kozačke folkloriste, sa Srbijom je sasvim drugi slučaj – tamo dopremaju teško naoružanje. Rusija je u Beograd poslala avione „mig-29“, četiri borbena helikoptera „mi-35m“, 30 tenkova T-72B3 i 30 oklopnih vozila BRDM-2, a stigli su i protivzračna oruđa „buk 2“ i „pancir s 1“. Kolika je vatrena moć naprimjer „pancira s 1“ ilustrije podatak da taj sistem gađa na 15 km visine, 20 km daljine, ima mogućnost ispaljivanja 12 raketa, može da gađa raketom četiri cilja u istom trenutku, a ima i dva protivavionska topa od 30 mm. Također, može da gađa i druge ciljeve i dronove, čak i ciljeve na zemlji. S ovim protivzračnim raketnim sistemom Ratno zrakoplovstvo Vojske Srbije danas je 10 puta snažnije nego u vrijeme NATO-ovog napada na Beograd i druga mjesta 1999. godine. Jačanjem vojne moći Republike Srbije Rusija zapravo osnažuje svoj geopolitički interes na Zapadnom Balkanu, tim prije jer je Srbija, osim BiH, sa svih strana okružena državama članicama NATO-a.

Opasan „crnogorski scenarij“

Zvaničnici u Ruskoj Federaciji odbijaju sve teze o tome da oni na Zapadnom Balkanu organiziraju tajne operacije, ali „crnogorski scenarij“ ih tereti, s obzirom na to da su njihovi obavještajci Eduard Šišmakov i Vladimir Popov 2016. bili na čelu pokušaja državnog udara u suverenoj Republici Crnoj Gori. Obojica su već radili na ovim prostorima i odlično govore srpski jezik, a Popov je prije ovog bio ruski vojni ataše u Poljskoj. Osim Rusa, u toj rušilačkoj skupini bili su i građani iz Srbije i pripadnici crnogorske opozicije, njih 14-oro, i Specijalno vijeće Višeg suda u Podgorici ih je proglasilo krivim i osudilo ih na ukupno 68 godina zatvora. Moskva ne samo što Crnoj Gori nije izručila Šišmakova i Popova nego je ocijenila da je suđenje i izricanje kazni njihovim državljanima „neprijateljski korak koji može samo pogoršati rusko-crnogorske odnose koji su i bez toga na historijski najnižem nivou“.

Šta se zapravo desilo u Podgorici u noći 16. oktobra 2016? Prema dobro razrađenom scenariju, pomenuta skupina je na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori trebala izazvati haos na ulicama Podgorice, napasti institucije, upasti u zgradu crnogorskog parlamenta, uhvatiti i ubiti tadašnjeg premijera Milu Đukanovića. Crnogorska policija, shvativši o čemu se radi, djelovala je veoma profesionalno te, kako je ocijenjeno, na zakonski utemeljen način riješila konflilktnu situaciju, sačuvala ustavni poredak i pokušaj državnog udara. Na taj način Podgorica je poslala poruku da je crnogorsko društvo stabilno da može i ovakvim izazovima odoljeti.

Budući da pokušaj državnog udara nije uspio, Crna Gora je 5. juna 2017. primljena u NATO i postala njegova 29. članica. Službeni odnosi Podgorice i ovog vojnog saveza počeli su 2006. pozivom u Partnerstvo za mir. Crna Gora je sada pod „kišobranom“ NATO-a, njen zračni prostor kontroliraju Grčka i Italija, članice Alijanse, a ima i tehničku podršku.

Oficirima ruske vojne obavještajne službe GRU Šišmakovu i Popovu sudilo se u odsustvu budući da su oni, čim su shvatili da državni udar nije uspio, brže-bolje automobilom iz Podgorice pobjegli u Beograd. Tamo ih je čekao specijalni avion Ruske vojske i oni su za nekoliko sati stigli u Moskvu. U presudi je navedeno da su njih dvojica u Beogradu i Podgorici vrbovala osobe iz kriminalnog miljea i organizirala, naoružala i opremila skupinu za prevrat. Šišmakov je osuđen na 15 godina, a Popov na 12 godina zatvora. Među osuđenim je penzionirani general srpske žandarmerije Bratislav Dikić, kojem je izrečeno osam godina zatvora, dok su Predrag Bogićević i Nemanja Ristić, pripadnici ekstremno desnih organizacija iz Srbije koji su bili nedostupni crnogorskom pravosuđu, osuđeni na po sedam godina zatvora. Ostalim optuženim izrečene su manje kazne zatvora.

Čim se saznalo za neuspio pokušaj državnog udara u Crnoj Gori pojedini zabrinuti građani Bosne i Hercegovine su uz osudu ovog čina pitali: da li bi se nešto slično moglo dogoditi i kod nas. Kako sada stvari stoje, teško je vjerovati da bi se Ruska Federacija usudila da planira i izvrši prevrat u BiH, ali u svakom slučaju treba biti oprezan. Dakle, od Obavještajno-sigurnosne agencije i policijskih agencija u BiH očekuje se da što revnosnije rade svoj posao, konkretno da blagovremeno procjenjuju i detektiraju sve sigurnosne prijetnje i izazove.

Na meti hibridnog rata

- Crna Gora je na vrhu liste zemalja protiv kojih se vodi hibridni rat, ali NATO i Evropska unija zajedno rade na eliminaciji tih prijetnji, što će umnogome pomoći na smanjenju utjecaja nekih država uopće na Balkanu - smatra hrvatski analitičar sigurnosti Igor Tabak. On je istakao da ni u EU ni u NATO-u niko ne zaboravlja pokušaj državnog udara 2016. u Crnoj Gori, niti kampanje protiv ove države prije njenog ulaska u NATO.

Gledano sa stručne strane, kampanja koja je vođena protiv Crne Gore i njenog ulaska u NATO je vrlo neuobičajena. Hrvatska, naprimjer, ulazila je u NATO i vođena je rasprava da li treba da bude dio Alijanse ili ne, ali to nikako nije ni ličilo na kampanju u Crnoj Gori. To su sve aspekti koji čine jednu sliku o brutalnim hibridnim napadima na Crnu Goru i zato dolazak NATO kontrahibridnog tima ne predstavlja nikakvo iznenađenje - kaže Tabak. Ističe da će ova država ubuduće imati veliku pomoć i NATO-a i EU u antihibridnoj borbi i zaključuje: - Sasvim je očekivana takva reakcija NATO-a i treba očekivati vrlo kvalitetan rad tima koji dolazi i koji će pokušati dati odgovor na sva crnogorska pitanja povodom hibridnih udara na nju.

Crna Gora izvor stabilnosti

Glavni sekrear NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je za podgoričke medije kako je Crna Gora pridruživanjem NATO-u, postala izvoznik stabilnosti na Balkanu, što je otvorilo put evropskih integracija za mnoge zemlje i da su vrata Saveza i dalje širom otvorena. Po njegovim riječima, politika otvorenih vrata ne znači da se NATO kreće ka Istoku.

 „Radi se o suverenim i neovisnim zemljama koje same biraju svoj put. Zadržat ćemo naše prisustvo, naš fokus i angažman na zapadnom Balkanu i podržati evroatlantske težnje zemalja u regiji“, rekao je Stoltenberg,

Stoltenberg je povodom godišnjice članstva Crne Gore u NATO-u 2018. rekao da je velika stvar imati Crnu Goru kao članicu Saveza.

„Bio sam vrlo ponosan kada smo primili Crnu Goru kao 29. članicu. To pokazuje da su vrata NATO-a otvorena. Ulazak Crne Gore u NATO doprinio je stabilnosti na zapadnom Balkanu“, rekao je Stoltenberg dodajući da Crna Gora doprinosi misijama i operacijama NATO-a, kao i da je najavila povećanje svog sudjelovanja u misiji podrške Afganistanu.

Pozicija Rusije u BiH

​Profesor dr. Nerzuk Ćurak, govoreći o poziciji Rusije u Bosni i Hercegovini,  navodi da je Zapad bio apsolutno dominirajući u BiH do prije dvije godine, ali, kako kaže, Rusija je iskoristila tektonske poremećaje u političkoj strukturi Zapada: „To je rast neokonzervativne, ksenofobne desnice, pobjeda Trumpa u SAD, trijumf raznih rigidnih desničara u Evropi. Na kraju, Rusija je i potpomogala te procese“, navodi on i opisuje BiH kao zemlju podijeljenog unutarnjeg suvereniteta, a što pogoduje Rusiji da se snažno pozicionira bez obzira na suprotstavljanje pojedinih političkih aktera.

„Odatle kreće jedna vrsta geopolitičke utakmice sa Zapadom, sa jednim, kako bih rekao, izraženim ruskim interesom, ne toliko za BiH već da se u srcu Balkana demonstrira neka vrsta ruske moći u odmjeravanju sa Zapadom“, kaže profesor, te pojašnjava da u prilog Rusiji ide politička i kulturna podrška u Srbiji, kao i Republici Srpskoj. Dakle, pozicija Rusije u BiH nije pozitivna, ali nije ni dramatično negativna, zključuje dr. Nerzuk Ćurak.

Podijelite ovaj članak!

Komentara: 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.

  • Trenutno nema komentara, budi prvi da ostaviš svoj komentar ili mišljenje!